Konjičani: Ilko Zelenika, prosvjetni rad je bio cijenjen i poštovan

Published On 30. October 2014. | By admin | Multimedija Sve

Kao penzioner često se sjetim svojih učitelja i nastavnika Adnana Tetarića, Rajka Bjelice, Bakira i Avde Kosovca, Ilije Krtalića, Jase Pačariz, Olge Arslanagić i tek sada shvatam šta je dobar pedagog.

Ilko Zelenika (1949.), odmalena je kaže želio biti prosvjetni radnik. Prosvijetliti male glavice, unijeti svjetlo u mrak, unijeti znanje u tamu, obogaćivati duh i otkrivati tajne nauke djeci, ima li išta ljepše od toga. Rad, znanje, moral i poštenje u temelju su svakog zdravog društva, kakvo je gradila Ilkina generacija prosvjetara.
„Prvi radni dan imao sam u osnovnoj školi Glavatičevo, 4.9.1970. godine, kombi iz Konjica vozio je Fadil Kasalo. Cijelim putem bio je makadam, osim male dionice asfalta preko Boračkog Polja. Primio me je direktor Osman Jelovac, a stanovao sam kod Filipa Pranjića, kuća je bila uz Neretvu, vrijeme je bilo tako lijepo da smo se 6. septembra kupali“, pričao  nam je naš sagovornik.
„Naš kolektiv je bio jedan od najboljih u općini, učenici su osvajali nagrade gdje god se pojave, oni su danas profesori, doktori nauka, dobri ljudi širom svijeta: Osman Elezović, Ragisa Tucaković, Ifeta Ćesir-Škoro, Omer Jazvin, Halil Tucaković, Hata Didik, Biljana Bulajić, Milenka Kujundžić i drugi. Đaci su pješačili po dva-tri sata sa Kule, Čičeva, Sitnika, Grušče iz Dudala, ljeti su bili mokri od znoja, zimi od kiše. Sjećam se da smo prvi na općini 1974. organizovali proslavu male mature i izradu panoa generacije“ kaže Ilko.
Škola je imala veoma bogate vannastavne aktivnosti, po cijeli dan igrao se stoni tenis, odbojka, nogomet, organizovani su izleti na Žljebinu i okolinu Glavatičeva, ekskurzije u Dubrovnik… Prosvjetni radnik bio je odgovoran, cijenjen i poštovan, ulagao je sebe cijeloga u posao, učenik i nastavnik su se međusobno cijenili i uvažavali. Sami smo napravili igralište, gdje su i učenice igrale košarku.Ako učenik ne dođe na nastavu dva dana, svi smo ga ako je bio bolestan posjećivali u kući.
Mnogo se čitalo, učilo i družilo, kolege za primjer bili su Slavko Vujević, Stana Đurović-Anđelić, Josip Burić Duša, Sadeta Gašević, Omer Prevljak, Krsto Sarić, Božidarka Žerajić, Marinko i Radica Jovanović, Minka Majerski, Ljiljana Rajković i drugi. Samo Glavatičevo bilo je puno dobrih i vrijednih ljudi, bilo je puno duha, Ramo Hebibović bio je šahovska enciklopedija, kovači Ramo i Muho Smajić bili su poznati šereti.  Oko 300 radnika VP Hadžići 1977. dolazi u Glavatičevo da prave cestu Boračko jezero-Kalinovik.Ilko je 1978. prešao u školu Čelebići.
mojkonjic.com

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *