Hadžićanin Redžo Hrgić nije dočekao da pronađe tijela sinova

Zajedno zarobljeni  

Redžo do posljednjeg trenutka života, kako je ekipi „Dnevnog avaza” ispričala njegova kćerka Hatidža Mehmedić, nije gubio nadu da će pronaći svoje sinove i da će njihove kosti napokon naći smiraj.

– Uvijek je mislio da ćemo ih naći, da će mu neko donijeti informaciju gdje bi mogla biti njihova tijela. Otac je bio s njima zarobljen i bio je tu kada su ih odveli u smrt. Živio je kako je najbolje znao sa svojom tugom, jer moja braća nisu bila oženjena – priča Hatidža. 

Kako kaže, kada je, tokom prošlog ljeta, više od mjesec u Krupcu prekopavano nekoliko lokacija za koje se sumnjalo da kriju tijela 46 ubijenih Hadžićana, Redžo je svaki dan čekao ne bi li neko donio kakvu vijest. 

Iščekivao vijesti 

– Čekao bi na stolici ispred kuće. Kada bih došla iz Krupca, on bi samo kazao “Je li to nema ništa? Ma, bit će, akobogda!” Sjedio je tu svaki dan i pušio svoje cigare u tišini čekajući neku vijest. Volio je svu djecu iz komšiluka, a mislim da je u njima vidio moju braću. Često bi mi znao reći kako ih zamišlja da su došli s posla, valjda nije mogao podnijeti tugu – priča kroz suze Hatidža. 

Osim gubitka braće, Hatidža je 1993. godine izgubila muža Suada Mehmedića. Tada je ostala sama s dvije kćerke Amrom i Samrom. Njen suprug Suad dobitnik je najvišeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”. 

Nišić: Porodice umiru, a naših nestalih nema  

Prema riječima Feride Nišić, sekretara Udruženja nestalih iz Hadžića, u ovoj općini traga se za još 96 osoba.

Dnevni avaz

Hadžići