registar-boraca-fbih-foto-patria-735x400

TEMA Gdje su došli borci nakon što ih više od 20 godina vodi SDA

Objavljeno 6. March 2018. | Autor: saliha | Multimedija Sve

Piše: S. Omeragić

Koliko imamo boraca na spisku? Ministar Salko Bukvarević je izjavio 13. novembra 2017. da će registar boraca u Federaciji BiH biti uspostavljen 1. januara 2018. godine i to u vidu registra pripadnika Oružanih snaga i registra korisnika prava.  Ta se imena navodno nalaze u evidencijama vojne obaveze u općinama, te u jedinstvenoj bazi podataka korisnika prava kojim raspolaže federalno ministarstvo. Ti registri će odmah biti dostupni vlastima, rekao je tada Bukvarević.

Više od dva mjeseca nakon roka registar nije uspostavljen.

Na protestima se govorilo o 570 hiljada boraca na spisku korisnika koji uživaju boračka prava. U julu prošle godine premijer FBiH Fadil Novalić je rekao da Vlada izdvaja 570 miliona KM za boračke populacije od ukupno 1,9 milijardu KM. To znači da malo manje od trećine federalnog budžeta bude utrošeno na različita davanja za boračke populacije. Identična brojka o 570 hiljada boraca i 570 miliona značila bi da ti borci prosječno godišnje primaju po ravno hiljadu KM, što je nemoguće.   

Alija Izetbegović, prvi predsjednik BiH, je usred rata pred borcima u Olovu rekao da će nepravde biti, ali da se oni moraju izboriti za svoja prava. Kad čovjek danas sluša šta govore lideri SDA o ovim zadnjim putnim blokadama boraca mora zaključiti da im i izjave prvog predsjednika dođu kao švedski sto.

Više od 20 godina SDA upravlja ministarstvima za boračka pitanja u kantonima sa bošnjačkom većinom i onim krovnim u Federaciji BiH. Sumnja se da su tada u općinama i kantonima dopisivani navodni borci. Kratko vrijeme, dvije godine, na čelu federalnog Ministarstva za boračka pitanja bio je ministar Zukan Helez iz SDP-a. On je napravio reviziju i pokrenuo promjene, koje su SDA i HDZ odbacili kada su opet došli na vlast.     

Zašto se 25 godina uvijek pred opće izbore borci bune i postavljaju pitanja? Nasilni protesti u aprilu 2010. ispred Vlade Federacije, kada su demonstranti tražili smjenu premijera Mustafe Mujezinovića. Zatim u februaru 2014. godine kada su zapaljene i razorene zgrade vlada kantona u Tuzli, Zenici, Sarajevu, a onda i  Predsjedništva BiH, u kojem je izgorio dio Arhiva BiH. Konačno, ovog  februara 2018. godine su blokirane raskrsnice i zatvorene komunikacije. Nakon svih ovih protesta, nismo dobijali odgovore, a onda se šutilo do pred sljedeće opće izbore.

Nikada niti jedno ministarstvo za boračka pitanja u kantonima nije pokušalo rangirati borce. Dvadeset pet godina kasnije besmisleno je i spominjati ležerni odnos istinskim borcima koji su stavljeni u rang sa kuharima, čistačicama, sekretaricama po štabovima i sa ostalom pozadinom. Nepravde za istinske borce je na svakom koraku. Tako je i sa invalidima. Katastrofa države zbog onih koji su dobili invalidnine na mito, bolnija je za one koji nisu dobili adekvatnu invalidninu ili nisu dobili ništa, premda su teški invalidi. Tu vrstu koprupcije niko nije istražio.

Toliko se nepravde namnožilo na ranama boračke populacije da su veliki zahvati i ozbiljna rješenja neophodni. Problem većine sadašnjih funkcionera u vlasti je što su u ratu bili „provincija u pozadini“. A onda su ih u miru borci lažnjaci napumpali pričama o svojim uspjesima. Kako reče Helez: „Najteže mi je bilo sa boračkim udruženjima koja vode lažnjaci“. 

Patria.ba

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>