I KAMEN BI ZAPLAKAO :… Volim te babo, udala sam se i sreto živim, jedva čekam da ti dođem na mezar i  ispričam

Published On 15. November 2019. | By saliha | Aktuelnosti, Vijesti

U prisustvo više hiljada mještana danas  je u Donjim Hadžićima klanjana  dženaza za 12 svirepo ubijenih  Hadžićana, koju je  predvodio zamjenik reisu-l-uleme Husein ef.Smajić.

Suze, plač,jecaji… Grle se tabuti, ljube, posljednji je ispraćj svojih voljenih.

ŽRTVE ZLOČINA

Građani su se posljednji put oprostiti  od Almira Nuhanovića,Šefika Nuhanovića,Hasana Nuhanovića, Selvera Piknjača, Fahrije Hrnjića,Ahmeda Lokvančića, Salke Beganović, Zahira Karavdića,Hamde Hasanović, Mirsada Veljkovića, Emira Bašića i Sejfe Kadrić.

Prilikom pokušaja da prebjegnu na slobodnu teritoriju na Igman, njih je  u ljeto 1992. godine svirepo   likvidirala  vojska RS. Predhodno su im žicom vezali ruke, a noge kaiševima.

 Eksumirani su početkom juna ove godine iz masovne grobnice  Lokvice na Igmanu.

TUGA REŽE GRLO

Kćerka Salke Baganovića od svog oca javno se oprašta:… Babo, volim te, udala sam se babo i srećno živim, jedna čekam da ti dođem na mezar i da se ispričam.. Govori kroz suze, teku niz lice, nadjačala je veliki bol i tugu, osjeća se koliko joj  reže grlo, koliko teško govori , a ipak, i pored svega, nadjačala je samu sebe,  završila  obraćanje …

I kamen bi proplakao.Bila dijete kada je posljednji put vidjala oca, danas udata žena.Nakon 27 godina na vječni počinak ispraća oca, čovjeka koji je brutalno ubijen samo što se zove Salko, što je druge nacionalnosti…

KARAVDIĆ :UVIJEK SAM MISLILA DA ĆE SE VRATITI, POJAVITI NA VRATIMA…

Jasmina Karavdić, supruga Zahira, jednog od identifikovanih žrtava za Anadoliju je kazala  da im današnji dan vraća sjećanja na kobnu 1992. godinu, kad su posljednji put vidjeli svoje najmilije.

“Vraćaju se sjećanja na davnu 1992. godinu kada sam ih ispratili i poželjeli  sreću. Da nađu put spasa, međutim danas se pokazalo da su pronašli put smrti. Iza njih su ostale porodice i djeca, nezbrinuto, sve uz tugu i bol. Danas je kažu Dan žalost, ne samo žalosti, tuge i bola za naše porodice, nego i mukotrpnom radu, živeći u nadi da pronađemo svoje najmilije. Uvijek smo očekivali, pojaviće se odnekud. Nakon 27 godina dobili smo obavijest da se nalaze na Golom Brdu“, kazala je Karavdić.

Dodala je da su odmah otišli i posjetili mjesto masovne grobnice, te prisustvovali ekshumaciji, koju je sa kolegama vršio Amor Mašović.

“Radovali smo se tim tijelima, kada je Amor i njegove kolege koje su radile na razdvajanju tijela iz grobnice. Radovali smo se kada je rekao, evo 11. noge, 12. lobanja. Mi smo bili presretni i u tom momentu sam ja kao supruga osjećala neko rasterećenje. E, to je to, zajedno su. Koliko god mi je bitno bilo  da pronađem svog muža, toliko mi je bitno bilo da budu svi zajedno, i ove moje komšije, jer svima je ista bol i tuga. Iza sviju su ostale porodice, koje su u bolu i tuzi danas“, istakla je Karavdić.

DOČEKALA SAM TAJ DAN

U proteklih 27 godina je kaže prošla sve i svašta, ali nikada nije odustala da traga za suprugom. Sastajala se i sa porodicama srpske i hrvatske nacionalnosti i ništa je nije moglo zaustaviti u ispunjenju cilja.

“Dočekali smo taj dan, danas kada se osjećanja miješaju. I tuga i bol i radost. Jedno što odlazi neko ko je nama najmiliji, a drugo što smo ih pronašli i što ćemo naći smiraj duši i mi i oni, i što ćemo imati mezar i nišan da možemo otići proučiti fatihu“, rekla je Karavdić.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *