FELJTON  Ko i zašto u Hadžićima brani zločine : Zašto nisu podnesene tužbe, zašto  i poslije 13 godina  nije štampana druga knjiga  koja  ne  brani  optužene …?

ZAŠTO NEMA TUŽBI ?

Dok se već devet godina sudi  čelnicima Ratnog predsjedništva Općine Hadžići, zvuči nevjerovatno  da nadležni u općini Hadžići nisu podnijeli tužbu protiv čelnika tkz.Srpske općine Hadžići. Mada se zna  da je druga strana počela rat, da su počinjeni veliki zločini, da su  palili žive ljude poput  Suada Musića, kojeg su živog zapalili zajedno sa kućom u Musićima…

Tužba nije podnesena ni protiv komandanta kasarne u Lukavici gdje je do smrti pretučeno čak 46 logoraša. Mada se sve zna  ko je to, kada i gdje učinio,ko je u Hadžićima napravio  spisak za likvidaciju nevinih Hadžićana i sve druge pojedinosti..

Da je to urađeno odavno bi se saznalo gdje su kosti mučki ubijenih Hadžićana…I danas ima svjedoka zločina. Njih je, na nažost, iz godine u godinu sve manje… Čeka ju li  da svi umru!?.

ISPRAVITI GREŠKE I ŠTAMPATI DRUGU KNJIGU…

Mada je 2007. godine, nakon izdavanja knjige Vahida Alađuza „Svjedoci istine“, koju je finansirala i izdala Općina Hadžići, na sjednici Općinskog vijeća jednoglasno donesena odluka da se sve kardinalne greške isprave  i štampa druga knjiga to još ni do danas nije urađeno.Po toj knjizi, koja je bila i ostala najbolja  odbrana , piše da kod druge strane  nije bilo logora, mučenja, ubijanja, da su  mučki ubijeni  Hadžići poginuli u borbi ili nestali…

„POŠTENE MUSLIMANI“

Tu istu knjigu, odmah po izdavanju, druga strana poslala je u Hag, kao dokaz, da su, kako su kazali, „ pošteni Muslimani napisali istinu“…

 Čudno, tužno, žalosno, za rubriku „Vjerovali ili ne“! Mada se zna da su ubijeni na zvijerski način u logorima, u živom štitu, na prinudnom radu, na prvim borbenim linijama…umirali od mučenja… premlaćivanja…u velikim mukama, u knjizi općine  Hadžići piše sasvim nešto drugo…

Falficiraju se činjenice, dokazi, historija, izjednačuje žrtva i agresor.Za čije se ciljeve radi, zašto se izjednačuje žrtva i agresor ?

Zašto  se i na ovakav način brani druga strana, zašto  i pored četiri vijećnička pitanja nadležni odbijaju ispraviti greške i štampati drugu knjigu…?

ALAĐUZ: „NEMA SPORNIH MOMENATA U KNJIZI“

O knjizi općine Hadžići, koja je druga strana kao dokaz poslala u Hag,da u Hadžićima nije bilo logora, ubijanja… pisalo je više medija.U Avazu, od 28 julu 2018. godine, u nadnaslovu piše:Kako je knjiga „Svjedoci istine“ koju je podržala općina Hadžići, poslužila odbrani haških optuženika.

O svemu ovome novinarka je  pitala i Vahida Alađuza, autora knjige,koji je doslovno rekao, kako piše u podnaslovu , da u knjizi , po Alađuzu,nema spornih momenata.

Znači  on i danas potvrđuje da nije bilo logora, ubijanja, mučenja.., da su logoraši poginuli spuškom u ruci, ili nestali, da nisu ubijani u logorima,da knjiga i dalje može braniti optužene sa druge strane, da  prilikom suđenja knjigu  i dalje mogu ulagati kao dokazni materijal…

Po njemu u knjizi nema spornih momenata, da oni koji svijedoče drukčije ne govore istinu.

Znači,  logoraši nisu ubijani u živom štitu, na prvim borbenim linijama prilikom kopanja rovova, da 46 logoraša nisu mučki ubijeni u  Lukavici, već su, po njemu, poginuli kao pripadnici TO ili nestali….

KNJIGA KOJA BRANI OPTUŽENE

Da čovjek ne povjeruje.

Još jednom moramo ponoviti da u knjizi , kako je rekao,nema spornih momenata.

Čovjek ostaje bez riječi.

 Poznato je da je prilikom suđenja  Radi Veselinoviću, knjiga  općine Hadžići „Svjedoci istine“ bila najbolja odrana, da je data kao dokazni materijal da  kod druge strane, kako kazuje knjiga Vahida Alađuza, nije bilo zločina, ubijanja…

Zar nije čudno da ni do danas nadležni neće da isprave greške i štampaju novu knjigu , kako je to jednoglasno odlučeno na sjednici Općinskog vijeća.Ko i zašto u Hadžićima brani zločine?

„ŠTO LAŽEŠ,EVO TI KNJIGA, NAĐI DA JE NEKO UBIJEN….“

Moram reći i moj slučaj koji se desio u Austriji. Dva puta pozvan sam na manifestaciju „Dani Srebrenice u Beču“, koja je trajala po tri dana. Prvu večer govorio sam o svojoj knjizi, agresiji, zločinima u logorima, posebno sam akcenat bacio na mučko ubistvo 46 logoraša u Lukavici, koji su u logoru  kasarne u Lukavici umrli od batina.

Sutradan došla dva čovjeka,   tražili da razgovaramo.Samnom  bio još jedan kolekega , koji je također prezentirao svoju knjigu.

Jedan od njih odmah je počeo oštro.

-„Sinoć smo vas slušali kako lažete,  izmišljate  o zločinima Srba…Kako vas nije stid“… ?

Pitam, gdje je on bio tokom rata?

„HOĆEŠ LI REĆI DA SU OVU KNJIGU PISALI SRBI“

– „U Beču, odavde pomagali braću“.

Kažem, kako znate   šta se dešavala u Hadžićima,Sarajevu i drugim  logorima kroz koje smo prošli, a bilo ovdje, u Beču.

-„Kakvi logori, što lažeš.Izmišljaš da bi prodao knjigu. Evo ti knjiga opštine  Hadžići  ,koja govori o svakom poginulom vašem borcu, nađi mi i jedno  ime da je ubijen u logoru.Nađi bar jedno ime, da je, kako kažeš mučki ubijen u  Lukavici.Što  lažeš, Srbi su krivi što su se branili.Vidiš, svi su poginuli kao pripadnici teritorjalne odbrane. Šta smo trebali da vas pustimo da ubijate.“

Bili u sve glasniji, agresivniji, pa sam se na svaki način pokušao izvući  iz ovog razgovora.

-„Hoćeš li reći da su ovu knjigu napisali Srbi, pa nisu govorili istinu, da su izmišljali…Iza ove knjige stoje nadležni organi općine Hadžići, govori o istini, kako se kaže u naslovu knjige „Svjedoci istine“….

 Uz pomoć kolege izvkao sam se iz ove mučne situacije.

O ovome slučaju u Beču  jednom prilikom govorio sam Muji Ibrici.

 Kažem,  u Beču mi čovjek pokazaju knjigu ,„ Svjedoci istine“ koju je izdala općina Hadžići.Da li je  knjigu  druga strana štampala, jer danas je lako skenirati i štampati  knjigu.. ili..

DA ČOVJEK NE POVJERUJE

Sa ovom knjigom se brani  druga  strana. I  pored toliko vremena odgovorni u općini Hadžići odbijaju da isprave greške i štampaju drugu .

Danas odgovaraju čelni ljudi koji su branili narod, a ne oni koji su počinili zločine.Po knjizi općine Hadžići zločina kod druge strane  nije ni bilo… Žalosno je da se to i danas tvrdi, da , kako že Alađuz, u knjizi nema spornih momenata. Znači i dalje može služiti kao najbolja odbrana za optužene, kao što je i do sada služila.

Sada je jasnije zašto nadležni u općini Hadžići, i pored odluke Općinskog vijeća, odbijaju ispraviti greške i štampati drugu knjigu, stalno tražeći neke razloge da to ne učine. Prvo su kazali da za te namjene nemaju  sredstava, sada za to treba i saglasnost udruženje porodica šehida i poginulih boraca…

KNJIGA KOJA BRANI ZLOČINE

Danas se ne treba čuditi što ima sve više logoraša koji ne žele svijedočiti.Kad čovjek na sudu govori istinu, ispriča  kako je   bilo, akvokat optužeg, kao u slučaju Rade Veselinović, jednostavno  se pozove  na knjigu i kaže ovaj je poginuo tad i  tad…, uopće nije bio u logoru, svijedok ne govori istinu…Da je knjigu  koju je izdala općina Hadžići  zvaničan dokument…

I danas Vahid Alađuz kaže da nema spornih momenata u knjizi,  poslije 13 godine  nadležni u općini odbijaju da isprave greške, štampaju  drugu. Kakav apsurd!

 ZAŠTO SE PRIJETILO REMZIJI BALIĆU, DA NE SMIJE IZDATI KNJIGU KOJA GOVORI ISTINU….?

Traži se i odgovor zašto se prijetilo  Remziji Baliću  da ne smije izdati knjigu i dokumentarni film „ Šest logora pakla“, koja je prema mišljenju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu  optužnica za zločine na području općine Hadžići.

 Zašto  je nadležni u općini Hadžići nisu podržali, ni sa markom nisu pomogli u finansiranju, zašto mu se prijetilo  da će, ako je izda,kako je govori odmah nakon izdavana knjige, osjećati posljedice do kraja života, da će biti prebačen na drugo radno mjesto izvan zgrade općine,da će biti  izbačen s posla… Zašto  se neviđene prijetnje počele ostvarivati odmah  nakon  izdavanja knjige … ?

Ako knjigu izda  prijećeno mu je da zaboravi vrata općine Hadžići, da se tu više nikada neće vratiti…Zašto mu je nuđen novac da rukopis knjige  i dokumentarni film preda, da ne izda knjigu  o stradanju nevinih Hadžićana. Ako to, ipak učini ,Baliću je prijećeno  da će se naći….  

ZAŠTO NEĆE DA ŠTAMPAJU DRUGU KNJIGU?

Zašto se  po knjizi Vahida Alađuza,koju  je izdala i finansirala općina Hadžići,kažu sasvim nešto drugo od stvarnosti, kako se desilo, i po kojoj kod druge strane nije bilo zločina,logora…Zašto još uvijek neće da isprave kardinalne greške i štampaju drugu knjigu…

ŽRTVA ODGOVARA,KRIVCI NA SLOBODI

Danas žrtva odgovara, krivci su na slodni. Šta su nadležni u općini Hadžići učinili da ne bude tako ?Zašto jedno govore, drugo radi, treće sprovode u djelo.

22.novembra 2011. godine, po nalogu Tužilaštva BiH pripadnici Agencije za istragu i zaštitu (SIPA) uhapsili su osmoricu bivših političkih, vojnih i policijskih rukovodilaca  općine Hadžići.

 Zašto nadležnih u općini Hadžići nisu podnijeli tužbe protiv druge strane…? Zašto odbijaju ispraviti  greške iz knjige „Svijedoci istine“, koja je napisala i izdala općina Hadžići…

Pored nadležnih organa  koji su radili na prikupljanju podataka  o zločinima nad stanovništvom Hadžića, godinama postoji i Općinska komisija.Jedan od članova Komisije godinama prima  plaću za  rad  i za taj projekt su izdvojena značajna sredstva.Taj odgovor morati će se dati kad-tad.

ZA NEISTINU NAGRADA  OD 100.000 KM

Taj  isti predsjednik Komisije  od nadležnih u općini Hadžići dobio je više od 100.000 KM. U Budžetu općine bila je i stavka za finansiranje Komisije za historiju…, koji je napisao knjigu koja i danas brani drugu stranu. Stalno je u upravim odborima, raznim komisijama po više osnova ima primanja…

KNJIGA KOJA BRANI OPTUŽENE

Zašto u knjizi „Svjedoci istine“, koja je odbranila Radu Veselinovića i druge optužene, nije rečena prava istina o smrti civila, kako se stvarno deseilo već je za sve njih napisano-poginuli, nestali. Mada se zna da nisu poginuli, već ubijeni u živom štitu, ka naprimjer na Žuči, ili recimo umrli  u teškim mukama od najbrutalnijeg mučenja ,  kao 46 logoraša u kasarni Lukavica. Zar je mogao poginut i Midhat Hrnjić, prva žrtva u logoru,kako piše u knjizi  koju je izdala Općina Hadžići, kada se zna da je premlaćivan i mučen u logoru tzv.Teritorijalne odbran, i umro u velikim mukama….,kako to u svojoj knjizi piše Remzija Balić.

Od 2007. godine, kada je izdata knjiga Vahida Alađuza „Svjedoci istine“, koja je izdala i finansirala Općina Hadžići, postavljana su čak četiri vijećnika pitanja. Zašto se ne isprave greške i štampa nova knjiga ?

ZAKLJUČCI OPĆINSKOG VIJEĆA

U  vijećničkom pitanju koje je postavila stranka za BiH pisalo je,  citiramo:

-„Odmah nakon promocije čitaoci su uočili mnogo grešaka, pa smo na jednoj od sjednica Općinskog  vijeća raspravljali o knjizi i jednoglasno donijeli zaključak koji glasi: „Da je u knjizi uočeno mnogo grešaka, da se treba izdati nova knjiga da se u rad uključe vijećnici  i da se na CD-u vijećnicima dostavi materijal.

Međutim, to nikada nije urađeno, a na vijećničko pitanje koje sam postavljao sa kolegama iz kluba stranke za BiH dobio sam neuvjerljiv odgovor, tj. da nisu obezbjeđena sredstva“.Završen citat

 ČUDNO I ŽALOSNO!

 Za istinu o zločinima  Općina  Hadžići nije imala  sredstava. Zar nije i čudno i žalosno! Zašto se onda čudimo što danas žrtva odgovara, a krivci  mirno šetaju i smiju se žrtvama.Zar se treba čuditi što se danas sudi osmorici nevinih Hadžićana?  Je li ih bilo stid napisati da za to nemaju  novca.Da li se stide…? To najbolje govori o njihovom odnosu  prema istini, žrtvi, herojima odbrane…

 Za to nisu imali para a imali su za svog čovjeka, predsjednika Komisije  koji je iz Budžeta, sredstvima građana, dobio više od 100.000 KM, koji je napisao knjigu koja i danas brani drugu stranu.

Ako nisu imali  sredstava za te nemjene, što je smiješno, zašto nisu  tražili od građana  da pomognu, vlasnika kafića…Sigurno je da bi mnogi pomogli.

 KNJIGA POSLATA U HAG

Međutim, ono što nisu uradili nadležni u općini Hadžići jeste druga strana.

Odmah po izdavanju knjige istu  su poslali u Hag. Kako  su javno kazali  prilikom suđenja  Krajišniku lažno se svijedočilo, da i sami nadležni u knjizi općine Hadžići „Svjedoci istine“ govore da ovdje nije bilo logora ,ubijanja, da su svi poginuli u borbi kao pripadnici teritorijalne odbrane  ili nestali… Da su tu istu knjigu napisali „ pošteni Muslimani“ da iza nje stoji institucije opštine  Hadžići, boračke organizacije i druga udruženja , da se zahvaljuju  na „ istini“ ,da je to put ka pomirenju….

 UKINULI  I FOND“ MEHMEDALIJA  HUJIĆ“

 Ti isti „patroti“, ukinuli su Fond za stipendiranje studenata i učenika koji je nosio ime „Mehmedalija Hujić“, u znak trajnog sjećanja na prvog šehida općine Hadžići, koji je na samom početku agresije sa grupom saboraca spriječio agresora da uđe u Lokve i presječe put za Sarajevo, jedinu komunikaciju ka  glavnom gradu BiH…..I tu poginuo.

Za razliku od  boračkih udruženja koji prstom nisu mrdnuli da spriječe ukidanje Fonda sa imenonom prvog šehida, više građna o toj sramnoj odluci Općinskog vijeća, javno se oglasilo putem medija, a jedan od njih je i Hidajet Hujić koji kaže:

Navedeni Fond za stipendiranje je egzistirao do 2013.godine kada je konačno ugašen. Tako se postupa sa onima čiji se lik i djelo treba omalovažiti, a njegov doprinos u odbrani domovine svesti narodski kazano “u ravan”, pa makar i kao šehid ležao u kaburu 24 godine.

Na drugoj strani postoje oni poslušni i podobni koji se retroaktivno forsiraju i ukivaju u zvijezde, pa makar i nebili zaslužni, jer je sada trenutno „dobar vakat za pogana insana“, a notorna je istina da historiju pišu živi a ne umrli.

KO IMA PRAVO PISATI NEISTINU ?

U knjizi Svjedoci istine, koja je štampana pod pokroviteljstvom Općine Hadžići ,na trošak budžetskih sredstava, a sam njen naslov dovoljno govori, nalazi ime samo jednog pripadnika 77. riječke brigade, iako je u samo jednom danu (16.juni 1992), poginulo 16 pripadnika te brigade na prostoru općine Hadžići; Ostalih 15 poginulih pripadnika ove brigade niko i nikada ne spominje.

U naselju Zovik istog dana i od iste granate su poginule dvije muške i jedna ženska osoba. Jedna osoba je registrirana kao šehid u knjizi Svjedoci istine, a ostale dvije nisu. Pitam Vas, je li došlo vrijeme da Bošnjaci međusobno krvna zrnca prebrojavaju.

U pomenutoj knjizi se nalazi ime osobe, rođene u gradu udaljenom 90 km od Hadžića, koja se u svom gradu školovala, živjela, radila, i u svom gradu je “nestala”, nije ekshumirana, a sud je istu proglasio umrlom. U toku agresije nije nikada nogom kročila na tlo općine Hadžići – a ista osoba se vodi kao pripadnik V.J. 5072 iz Hadžića, od 16.aprila 1992. Kakva je to istina, piše Hujić….?

Po Vahidu Alađuzu u knjizi „Svjedoci istine“  ništa nije sporno…“

INTERESUJU IH SAMO VLAST

Zašto boračke organizacije nisu stale u odbranu prvog šehida čije je ime  nosio Fonda za stipendiranje studenata i učenika, zašto nisu bar pokušali da to sprječe, zašto nisu digli   glas ?

 Postavlja se pitanje koga to oni uistinu predstavljaju kad su mirno posmatrali ukidanje Fonda sa nazivom velikog heroja, prvog šehida općine Hadžići…

Zar nije bilo stid vijećnike  Općinskog vijeća koji su digli  ruke  za ukidanje Fonda sa njegovim imenom. Ti isti i sada su na listama za Općinsko vijeće, ponovo će lagat, ponovo  nas ubjeđivati,  vući  za ruku….

 ZA ČOLAKOVIĆA  PARA IME, ZA ISTINU  O ZLOČINIMA NEMA

 Ti isti „patrioti“ imali su  novca da  za stoti rođendan, iz Budžeta općine, sredstvima građana Hadžića, štampaju  knjigu diplomati Enveru Čolakoviću, koji je služio ustaškom režimu Ante Pavelića.Bio je ataše za kulturu   zločinačke   NDH ( Nezavisne države Hrvatske ) ,čiji su sljedbenici  i po Sarajevu ubili na stotine  nedužnih civila.

Čovjek služio fašističkom režimu, i njemu u čast općina Hadžići, iz Budžeta, sredstvima građana Hadžića štampala knjigu.

Za to je općina Hadžići imala para, a za istinu o stradanjima građana Hadžića, za knjigu koja danas služi kao najbolja odbrana druge strane nemaju. Ili bolje rećeno neće da imaju.

I pored zaključka Općinskog vijeća, da se sve greške isprave i štampa druga knjiga.Od  toga  prošle više od 13 godina.

 ZA DIPLOMATU NDH NIJE POTREBNA SAGLASNOST

 U posljednjem odgovoru na vijećničko pitanju iz općine Hadžići kažu da će to uraditi ako zatraži udruženje porodica šehida i poginulih boraca  općine Hadžići. Ovo je još jedan dokaz da to nikada neće učiniti.

Od tog vijećničkog pitanja i odgovora prošle su dvije godine, a knjiga nije štampana, niti su ispravljene greške.

Za čovjeka koji je služio ustaškom režimo (NDH) Nezavisne države Hrvatska  para je bilo, nije trebala ničija saglasnost, a sada  za istinu o stradanju nevinih Hadžićana treba.Jedno udruženje sada postaje  veće  od Općinskog vijeća, najvećeg organa vlasti. Zar i to dovoljno ne govori…

NOVOJ ŠKOLI HTJELI DATI IME PO DIPLOMATI NDH

 Po  diplomati   fašističke Nezavisne državne Hrvatske (NDH) nova škola u Hadžićima trebala  nositi ime Envera Čolakovića.

Da ga učenici vječno pamte, spominju, da se zaklinju u njegovo ime.

Umjesto velikih heroja  Hadžića, koji su  životima i djelovima tijela branili i odbranili  BiH, ginuli, goloruki jurišali, nisu dali svoje  mjesto, put za Igman, svoju državu…

Sačuvali su BiH, a umjesto njih, po nadležnim u općini Hadžići ,i većini vijećnika Općinskog vijeća, koji govore da su opozicija a rade za vlast, trebalo je da se zove po  Pavelićevom  diplomati.

I opet pitanje : šta su radile boračke organizacije, žašto nisu  digle svoj glas, koga oni predstavljaju, zašto su šutjeli…?

Da li je stid  vijećnike Općinskog vijeća koji su  digli ruke i za ovu odluku, i time  kazali da umjesto veliki hadžićkih heroja nova škola treba nositi ime po Pavelićevom diplomati.Zar nije žalosno ! I ti isti, koji su glasali za takvu sramnu odluku, i ove godine su na listi za Općinsko vijeće…

 KOME SLUŽE BORAČKA UDRUŽENJA

I ponovo pitanje kome zaista u Hadžićima služe boračka udruženja, kojima bi, kako kažu građani, više odgovarao naziv stranačka, jer najveći broj  njih   tako  rade i odnose  se, što pokazuju mnogi primjeri, a jedan je i ovaj.

 Ovo dovoljno govor o stanju u Hadžićima, da pojedinci mogu sve što žele, da napišu knjigu koja je najbolj odrana za drugu stranu,da i pored Odluke Općinskog vijeća od prije 13 godina odbijaju da isprave greške i štampaju drugu , da  ne podnesu tužbe za zločine,  da  kazne one koji govore ili napišu istinu o zločinima na području  Hadžića, da ni sa markom  podrže ta djela, koja su po mišljenju nadležnog Instituta optužnica za zločine.

VIJEĆNICI DVA PUTA PODRŽALI PAVELIĆEVOG DIPLOMATU

 Da je to tako govori i činjenica da su čak  dva puta, većinom glasova, na sjednici Općinskog vijeća  Hadžići, najvećeg  organu vlasti, progurali incijativu da nova škola u Hadžićima nosi ime po čovjeku koji je služio ustaškom režimu, koji je bio ataše za kulturu u Pavelićevoj vladi .Za to su glasali i bivši borci,vijećnici, kojima je samo cilj  uzeti vlast, što više zaraditi, „ulizati“ se vlastima…, a onda pred narodom glumiti opoziciju.

Ti isto ponovo će se naći i na ovogodišnjim listima za Općinsko vijeće.

 SAMO SUBNOR-a  PROTIV

 Izuzev SUBNOR-a niti jedna boračka organizacija sa područja općine Hadžići tome se nije protivila. I to dovoljno govori.

I pitamo se koga  danas predstavljaju boračke organizacije općine Hadžići. Kako reče u otvorenom pismu,  povodom gašenja Fonda za stipendiranja studenata i učenika Hidajet Hujić,boračkih organizacija  ima  više nego mjeseci u godini. Kome one  služe… ?

SRAMNU INCIJATIVU SPRIJEČILI POSLANICI KS

 Umjesto hadžićkih vijećnika, boračkih udruženja općine Hadžići, to su spriječili poslanici u Skupštini Kantona Sarajevo.

Zar i  to nije čudno i žalosno..!

Zato se ne treba čuditi što ni do danas nisu  podnesene tužbe protiv druge strane, što nisu ispravljene kardinalne greške  iz knjige Svjedoci istine“ koja brani drugu stranu…

 INSTITUT  U SARAJEVU:BALIĆEVA KNJIGA OPTUŽNICA ZA ZLOČINE

Zašto nadležnim u općini Hadžići smetala istina, knjiga i dokumentarni film „ Šest logora pakla“, koja je prema mišljenju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu  optužnica za zločine na području općine Hadžići.

KNJGA NAPISANA 2008.GODINE

Zašto  su  nadležni u općini Hadžići odbili da   pomognu u finansiranju pomenutih djela, ako je, kako ističu u Institutu , njegova knjiga optužnica za zločine.

Još 2008 godine Balić je uputio zahtjev općini Hadžići da li žele biti izdavač ili pomoći u finansiranju knjige  „Šest logora pakla“, koja je već tada bila završena.Odgovora nije bilo, iako je svake godine, do štampanje knjige slao dopise.

-Knjigu sam mislio štampati u 2009. godini.Nadao  sam da će to  nadležni objeručke podržati, jer  je to   bila jedina knjiga takvog sadržaja u Hadžićima .Tim prije jer su stručnjaci  iz te oblasti pohvalno govorili o mojim   djelima. Kazali su da je knjiga izuzetno kvalitetno napisana  , da je   optužnica za zločine na području općine Hadžići , da se na dokumentovan način govori o zločinima, gdje se šta dogodilo, gdje su i na koji način stradali nevini Hadžićani, kroz koje su strahote prolazili i sve druge pojedinosti.

 AUTETIČNOST I HISTORIJSKI ZNAČAJ

Mada knjiga ima, kako  su kazali nadležni,  autetičnost i historiski značaj, sa dokumentima  sa bezvremenim značajem , a filmskoj dramatičnosti u njoj, koja  oslikava stvarnost…  u općini Hadžići   nisu bili zainteresovani da se to objavi,da pomognu u izdavanju knjige..

Šta sve ovo govori….?

Zašto ako se zna da , za razliku od knjige „Svjedoci istine „ ,koju je izdala i finansirala općina Hadžići , govori istinu o stradanju nevinih ljudi, gdje su, kako  i na koji način ubijeni, spaljeni….

Tada  nisam  bio spreman da svojim novcem štampam knjigu i dokumentarni film, jer su zaista potrebna značajna materijalna sredstva.

ZAŠTO NEĆE DA PODRŽE ISTINU ?

Knjiga je, kako su  govorili iz Instituta za istraživanje zločina od šireg  društvenog značaja, pa ni njima nije bilo jasno  zašto nadležni u općini neće da je  podrže ,napisao je Balić u svojoj knjizi i kaže:

– Bilo mi je čudno što im nije  bilo u interesu da se knjiga objavi , što neće ni sa markom da podrže i ovaj projekt.Na sva  zvona slušamo njihove priče o agresiji, da se moraju kazniti agresori, da zločinci moraju odgovarti , a u stvarnosti je druga priča. Historija će reći zašto su tako radili , zašto nisu  podnesene tužbe protiv čelnika Srpske općine Hadžići, komandanta kasarne Lukavica, gdje je pred očima oko 300 logoraša iz Hadžića do smrti pretučeno 46 Hadžićana.

Da su podnijeli tužbe, da se na optuženičkoj klupi našao komandant kasarne u Lukavici , koji danas mirno šeta, na sudu bi morao reći po čijem naređenju su ubijeni nevini ljudi, gdje su njihove kosti.

NEOSTVARENA ŽELJE

Roditelji  i rodbina ubijenih zatočenika umiru ne dočekavši da  im se ispuni posljednja želja, da ih sahrane, prouče Fatihu, da i oni na miru umru, da znaju da su pronašli  svoje najmilije…

Slušao sam priče mnogih roditelja koji kažu kad bi pronašli  djecu nebi žalili odmah leći u grob…

Da su nadležni u općini Hadžići podnijeli tužbu, da jedno ne govore, drugo rade, a treće sprovode u djelo, da se komandant kasarne sudilo, njihova posljednja želja bila bi davno ispunjena.

Jer, ovdje se zaista sve zna.Gdje su i kada ubijeni, kada su iz Hadžića prevezeni u Lukavicu i sve druge pojedinosti.

ŠTA ČEKAJU NADLEŽNI U HADŽIĆIMA ?

Šta nadležni u Hadžićima čekaju tolike godine ?  Da im tužilaštvo , sud, ili možda srpska  strana, umjesto njih, podnesu tužbu.

Kada su u prvostepenoj presudi osuđeni nevih osam ljudi iz Hadžića u Zoviku su stavili plakat kako sud i tužilaštvo  neće da sudi zločince, a osudili  nevine ljude.

A tužbu nisu ni podnijeli. Kako se i na koji način pravdaju…

Taj, ili ti, koji su  postavili  plakat, koji su to smislili ,zašto nisu prozvali i nadležne u općini Hadžići i na plakatu  upitali   zašto tužbe nisu podnijeli, zašto ne isprave greške i štampaju drugu knjigu  općine Hadžići  „Svijedici istine“ , koja i danas brani drugu stranu…

 ODLUKA

 Nakon što su pred kraj 2011. godine  uhapsili  osmoricu bivših političkih, vojnih i policijskih rukovodilaca  općine Hadžići sam sam sebi rekao da ću knjigu i dokumentarni film izdati, bez obzira koliko  koštalo, da li nadležni u općini Hadžići htjeli pomoći ili ne. Ako neće  posudit  ću novac i izdati djela.

 Nakon toga  u dva navrata slao sam dopise na adresu načelnika općine Hadžići.

Još 2008. godine   knjiga  bila je spremna za štampu.

Sada sam trebao da je dopunim novim detaljima. 15.11. 2010. godine na Đurđevači , u dvije grobnice,  pronađeno je 14 tijela.Ekshumacija je pokazala da su Hadžićki civili ubijani iz blizine metkom u glavu.

22.4.2011 bile su dženaze na Gradskom groblju  u Hadžićima.

Kada sam to napisao, i dopunio  sa još nekim drugim  detaljima,  jer prošle su četiri godine kako je ta knjiga bila spremna  za štampu, a u tom periodu desile su se nove činjenice, koje zaslužuju da se nađu u knjizi.

PO DRUGI PUT KNJIGA SPREMNA ZA ŠTAMPU

Po završetku, kada je knjigu po drugi put bila spremna za štampu, načelniku općine Hamdi Ejuboviću u 2012. godini, predao sam kopiju knjige.

Kazao sam da ću uskoro završiti i dokumentarni film pod istim nazivom, da će i to, kada budem završen on prvi pogledati, dati svoje mišljenje.

Pokazao sam mu  ponude za  štampanje knjige, koliko bi koštalo sa dokumentarnim filmom i ponovo kazao  da bi i općina Hadžići trebala pomoći.

Jer, za ova djela, kako je vidio, morao bi izdvojiti više od 30.000 KM.

Prvi put je rekao vidjeti ćemo. Kada sam mu pokazao dokumentarni film vidio sam da je bio oduševljen.Montažer je bio čovjek koji je montirao igrane filiove, i već tada dobio sam ponudu da dokumentarni film  prikažen u Bošnjačkom institutu u Sarajevu.

Ponovo sam ga, pored pismenog upita na koje nisam dobio odgovor,  pitao za pomoć  štampanja knjige i izradi dokumentovanog filma. Pokazao mu i druge , nove ponude od štamparija.

-Ja ću dati 6.000 KM, a ti se za ostalo snalazi kako znaš i umješ, kazao je načelnik.

Znao sam da je suvišno dalje ubjeđivanje.

SVE JE MOGUĆE

Jednom prilikom, pred izdavanje  knjige u slastičarnoj, preko rijeke Zujevine, sjedili su Mustafa Đelilović, predsjednik Ratnog predsjedništva, Nihad Šehić i još  nekoliko  njihovim prijatelja. Pitaju me kada ću  knjigu  izdati , kada će bit promocija   i druge pojedinosti. Kažem im za prijetnje koje dobivan ako je izdam, da  mi se prijeti da ću biti prebačen u mjesnu zajednicu Tarčin, da …

-“Po zakonu to  ne mogu učiniti .Ti tu radiš 35 godina, posao obavljaš veoma dobro, to te neko plaši”, kazao je Đelilović.

– “Kod nas se, na žalost,  svašta možeš  očekivati”…, istakao  je Šehić

PRIJETNE: KNJIGU NE SMIJEŠ ŠTAMPATI,NEĆEŠ DOBITI NI MARKU….

– Međutim, nedugo nakon što sam bio kod načelnika općine, koji je obećao dio sredstava,  ponovo dobivam pismo gdje kažu  gotovo sve isto kao i ranije, da knjigu ne smijem štampati , da od općine Hadžići neću dobiti ni marku, da ću imati posljedice  ako je  izdam, da tada slobodno zaboravim  vrata općine Hadžići…

Pisalo je da napišem koliko tražim novaca da knjiga ne ide u štampu.

Odgorio sam na pisao i sanjao drugove iz kasarne Lukavice koju kažu:

-„Knjigu predaj u štampu, ostavljen si da kažeš istinu“…….

PONOVO KOD NAČELNIKA

Svaki put kada bi  dobio prijetnje da knjigu ne smijem štampati, da mi općina Hadžići, odnosno načelnik neće dati ni marku, otišao bi do načelnika Ejubovića.Nisam mu govorio za pisma da od općine, kao što je on obećao, neću ništa  dobiti.

Pitao sam kada će izvršiti obećanje, jer uskoro   knjigu trebam dati u štampu  i dio sredstava.

-Ljutito rekao: Po tome mi više ne moj dolaziti.Ja sam ti  svoje kazao.

Nisam više ni dolazio.

Kada sam knjigu dao u štampu, što je znao, pred džamijom u Hadžićima me vidio i rekao:

-Od tih para nema ništa.Nemoj računati na to. Snađi se kako znaš i umiješ.Još je govorio, ali ga ,priznajem,  nisam  ni slušao.

Pred očima su  bile prijetnje koje sam dobivao da mi načelnik neće dati ni marku, da ću snositi posljedice ako knjigu izdam, da ću biti prebačen u MZ Tarčin, da ću dobiti otkaz, da zaboravim vrata općine Hadžići ,da se tu više nikada neću vratiti… da…

Znači istina je u prijetnjama koje sam dobivao da knjigu ne smijem štampati, da od općine Hadžići neću dobiti ni marku….

Sam sam sebi postavljao pitanje:

Kome smeta  knjiga,  istina o stradanju nevinih Hadžićana…., zašto to rade, za čije interese….?

SAVJET PRIJATELJE:PRIJETNE SU BILE OZBILJNE,KNJIGU NISU TREBAO IZDATI…

Jedan prijatelj mi je, kada sam mu pokazao dopise koje sam  slao za pomoć u izdavanju knjige i dokumentarnog filma kazao:

-„Kada si 2006. godine predao zahtjev za izradu dokumentarnog filma, i 2008. godine, kada si završio knjigu „Šest logora pakla“ i tražio materijalnu pomoć, a nisu ti htjeli izaći u susret, trebao si znati da nisu zainteresovani.

Zato mislim da si trebao uzeti novac što ti se nudilo da ne izdaš djela i danas bi uživao.Šta imaš od toga što si knjigu izdao, kada imaš poljedice…

ŠTO SU  TEBI  URADILI NEBI NAJVEĆEM ZLOČINCU…

Što su tebi uradili to nebi ni najvećem zločincu.Ti si jedini u hisoriji općine Hadžići dobio otkaz, sigurno je više  niko nikada u historiji  Hadžića i neće. To ti dovoljno govori.

Odmah po izdavanje knjige, za 2012. godinu,  dobio si negativnu ocjenu , mada si cijelu godinu imao povećanje plaće, što je za nepovjerovati. Znače, prijetnje su bile ozbiljne, velike .. To ti kazuje koliko su  bili protiv izdavanja, da si poremetio nečije planove. Sama činjenica da neće da štampaju knjigu koja brani drugu stranu, koja se prilikom suđenja ulaže kao dokazni materijal  sve kazuje…., kaže prijatelj….

ZA KRIMINALNE RADNJE NIKO NE ODGOVARA…

Za moge krimanlne radnje u općini, poput izgradnja privatne vile u Ljubovčićima ,  umjesto tvornice drvne industrije, kakva je bila odluka na Općinskom vijeću, što je teže krivično djelo, niko nije odgovarao.

Na takav način vlast u općini nisu mogli  dati saglasnost da na tome mjestu gradi vili  umjesto tvornice , kakve je bila odluka Općinskog vijeća, i to je krivično djelo. Za to, vidiš, niko nije odgovarao, kaže prijatelj.

-Da ne govorim o izgradnji benzinske pumpe u centru Hadžića bez znanja i odluke Općinskog vijeća,suprotno Regulcionom planu, javne rasprave i drugim  zakonom obavezujućih odluka…. Za te i druge nezakonite, kriminalne  radnje ponovo niko nije odgovarao, a ti izbačen s posla…

ALAĐUZU NAGRADA, BALIĆU KAZNA

Mada su  na Općinskog vijeću postavljena četiri vijećnička pitanja da se sve greške iz knjige općine Hadžići isprave u štampa nova i poslije toliko godina to nije učinjeno.

Vahid Alađuz  nagrađen  je za to  djelo,dobio i najveće općinsko priznanje u povodu Dana općine, mada ta knjiga brani drugu stranu.

-Ti  si za istinu o zločinima izbačen s posla. Da  si uzeo cijeli budžet općine na tako okrutan način  nebi postupili s tobom.Zašto nekome nije bilo u interesu da je izdaš, pitanje je na koje se traži odgovor. Zaista  mi je žao kroz šta prolaziš,ovo se graniči sa nemogućim, kaže mi prijatelj i nastavlja:

-Umjesto pohvale i nagrade kažnjen si. Dao si svojih 30.000 KM za djelo društvenog značaja,i to ti niko neće nadoknaditi. Danas neopravdano ispraštaš, žao mi je, ali si moramo znati kada ti 2006. i 2008. godine nisu podržali projekte da nisu bili za to…, kaže prijatelj.

Sve je ovo čudno, gotovo nemoguće..

-Za knjigu o „ Silosu“ u Tarčiu autorima  je srpska strana plaćala štampanje, promocije,i sve druge troškove, a tebe naši kaznili. To se graniči sa nemogućim.Na takav surov način, siguran sam,  nebi postupili da si najveći zločinac…

Danas nevini čelnici Ratnog predsjedništva odgovaraju, a naši tužbe  nisu  ni podnijeli…., a izlgeda da i neće…, kao ni ispraviti greške iz knjige koja brani drugu stranu…

ONI MOGU SVE

Trebao si znati da oni mogu  sve, imaju  pare, vlast, moć …

Čak da iz sale istjeraju bivšeg ministra za boračka pitanja Muharema Fišu,da ga javno pred svima ponize…A ministar, sa područja naše općine. Nekom se nije svidjela kritika na račun vlasti i  doživio javno poniženje, uvrede…Pred očima bivših borca, vijećnika, građana Hadžića, koji su kazali da je to bio najbolji ministar u KS. Vidiš da mogu sve, što si i na svojoj koži osjetio.

Što se niko nije suprostavio, da kažu da to nije u redu, da stanu u njegovu odbranu…pitaju zašto nisu podnijelu tužbe protiv druge strane. Šta čekaju toliko vremena,zašto ne  isprave greške  i štampaju drugu knjigu, što je bio jednoglasan zaključak Općinskog vijeća…Zašto čekaju više od 13 godina….

NAPAD NA MINISTRA FIŠU

 Čovjek govorio da su Hadžići jedina općina u BiH gdje  ni jedna ulica, škola, zdravstvena niti druga ustanova, ne nosi ime po nekom od velikih heroja odbrane Hadžića.

Kazao da nije primjereno da nova škola, pored toliko naših velikih heroja, nosi ime po nekom ko je služio ustaškom režimu, a onda  javno, u prepunoj Sali, gdje su sjedili bivši borci i vijećnici Općinskog vijeća  doživio velike uvrede i poniženja…

 Oni znaju da se na  sjednici Vlade KS protivio  da nova škola u Hadžićima nosi ime po nekom koji je služio ustaškoj vladi Pavelića…, da tu nije prošla njihova incijativa i zato je doživio javno ponižen,istjeran iz sala. A ministar….

 „KO TE JE POZVAO, IZAĐI IZ SALE, OVDE TI NIJE MJESTO….“

Za vrijeme obilježavanja godišnjice formiranja brigada u Multimedijalnoj sali u Hadžićima doživio je velike, neviđene  uvrede….

-„ Što si ti tu došao, ko te je pozvao, izađi iz sale, ovdje ti nije mjesta“….

Dalje ne bi iznosili ružne riječi, velike uvrede.

 Ministru za boračka pitanja KS nije mjesto u Sali na godišnjici formiranja Brigade, tjeraju ga da izađe…..

Sigurno je da ovo veliko obilježavanje i godišnjica nije bilo mjesto da se govori o tome…, ali kada se ima  namjera da nekog uvrijedi, ponozi,da je bio protiv da nova škola u Hadžićima nosi ime po Pavelićevom diplomati,  kad su im poremećeni planovi, onda se ne bira način, mjesto i vrijeme.

Umjesto  slavnog puta Brigade, odbrani Hadžića i BiH, govorilo se o nečem drugom što ne priliči ovoj manifestaciji…

ZAŠTO SE LJUTE KOVAČEVIĆI

Dok je bio živ Suljo Kovačević Vahid Alađuz  je u širokom luku izbjegavao  Hadžiće.Otuživao ga je za smrt sinova,rodbine  i ostalih iz XII Hercegovačke ulici.

U video svijedočenju Hamdo Kovačević  govori da je Vahid dolazio sa srpskim policajcem, naređivao Kovačevićima da zatrpaju rovove, predaju oružje i predaju se …., kaže prijatelj.

KNJIGA REMZIJE BALIĆA

 Kako je moguće da se danas  umjesto zločinaca  sudi nevinim ljudima.

Sve ovo čitajte u narednim feljtonima, a pojedine djelove, u skraćenom obliku, prenosimo iz knjige Remzije Balića.

 Pročitati će te potresne priče kako je nakon izdavanja knjige „Šest logora pakla“ premješten  na radno mjesto gdje je radio čovjek sa srednjom školskom spremom, u mjesnu zajednicu Tarčin. Kako mu je suspedovan pravilnik  opisa poslova i radnih zadataka, jedinom u zgradi općine isključili internet, kako je mogao samo dolaziti i odlaziti s posla….o velikom mobingu…

Kako je moguće da dobije otkaz s posla za dvije negativne ocjene, odmah po izdavanju knjige ,2012. godine i naredne godine, ako u tom periodu ni minutu nije zakasnio na posao, ni  marku nije imao odbijanje od plaća, niti bilo koje druge sankcije.

Kako je čovjek mogao dobiti negativnu ocjenu, ako je za tu istu , 2012.godinu, odmah po izdavanju knjige, cijelu godinu imao povećanje plaće od pet odsto za uspješan rad u predhodnom periodu.Čitavu godinu dobivao povećanje plaće i za tu godinu dobio negativnu ocjenu.Pravni eksperti su istakli da takav slučaj  još nije viđen  u sudskoj praksi.

-Postavljao sam  pitanje kome je  u Hadžićima  toliko smetala istina o zločinima nad civilima pa se tako kažnjavam, jedini u historiji općine Hadžići dobivan otkaz s posla….,kaže Balić

 MNOGI MISLILI DA SU PRIJETNJE ŠALE ZAVIDNIH LJUDI

 Zašto mu je prećeno da će, ako je izda osjećati posljedice do kraja života, Zašto su se prijetnje počele ostvarivati odmah po izdavanju knjige…Ako to učini ,i knjigu ipak izda ,prijećeno mu je da zaboravi vrata općine Hadžići, da se tu više nikada neće vratiti… Mnogi su mislili da je to šala  nekih  zavidnih ljudi, da je to  nemoguće učiniti, a ipak najvići dio od prijetnji počele su  se ostvarivati  odmah po izdavanju knjige.

 SLIJEDIO SAN

U knjizi Balić govori o snu prije izdavanje knjige, 2012. godine, kada su mu u snu šehidi iz kasarne Lukavice, koji su na mučki način  ubijeni , govorili da knjigu treba izdati.

Nakon  ponude da samo napiše cifru koliko traži da se knjiga ne objavi, i kada je mislio da je to nečija šala, Balić je napisao pismo, stavio veliku cifru, i usnio san…..

„Oni će  zadnji dan u Hag podnijeti reviziju tužbe , poslije više od 10 godina…

KNJIGU TREBAŠ IZDATI….

 „Ti knjigu trebaš izdati.Nesmiješ podlijeće ucjenama, pritiscima…Ostavljen si da napišeš istinu.Ti si trebao prvi umrijeti u Sportskoj dvorani, prije nas….Znaš kako smo te nosili u deci, hranili kao malo dijete, kako su ti srasle polomlje kosti na ruci i nozi, nakon što si gotovo do smrti pretučen ….

Još u logoru garaže  općine Avdo Hrnjić ti je kazao da o svemu ovome moraš napisati knjigu.Da se zna istina…

Tu veliki cifru koji si napisao  u odgovoru  na ponudu da knjigu ne izdaš  nemoj predati.Oni bi tebi odmah islatili, za njih pare nisu problem….  ali na to nemoj pristati….

Ovdje je u pitanju druga igra….

To pismo što si napisao u odgovoru  baci…

Znaš da mi nismo poginuli kako oni kažu, znaš kako i na koji način smo umrli u Lukavici, gledao si to… Znaš i  kako si  tu  prošao……

Oni će kupiti tvoje advokate, sudije, kupiti će sve, ali…..nemoj se predati…“

Ovo je  samo dio iz potresne knjige Remzije Balić „ Zašto knjigu o zločinima nisam trebao izdati“. Pod istim nazivom radi i dokumentarni film..

U više nastavaka, uz dokumentaciju, prenjeti  ćemo samo pojedine dijelove  i to u skraćenom obliku.

 N.SMAJLOVIĆ

 FELJTON (2 ):  Neviđeni mobing, pritisci, nova krađa dokumentacije…

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

HadžićiHag...knjigaRemzija BalićTop