Travnik, Tu, na vodi, tajanstvenoj, nestalnoj i moćnoj stihiji…
Rani Slaveni su ostavili malo dokaza o prvih 500 godina svoga prisustva na području oko Travnika.Upoznajte Travnik, grad u srcu Bosne i Hercegovine.
Travnik je smješten u dolini rijeke Lašve okružen Vlašićem sa sjevera i planinom Vilenicom sa juga.
U historijskim spisima dolina se spominje 1244. godine, kada je mađarski kralj Bela IV jednom od svojih uglednika poklonio komad zemlje u dolini Lašve. Do tada je ovo područje bio feudalni posjed Bosanske države. Iako ostaci iz ovoga stoljeća ne pokazuju bogatstvo, koje je bilo poznato u rimsko doba, ipak je tu bilo i dvoraca i tvrđava. Travnička tvrđava je najimpresivnija tvrđava u Bosni i Hercegovini svih vremena, koja još uvijek postoji i najbolje je očuvana od svih. Iz ovoga perioda potiče i ime Travnik.
Turski period obnovio je slavu Travnika. Bio je glavni grad i vojni centar Otomanske imperije u Bosni i Hercegovini. Odavde su Turci upravljali i organizirali svoje prodore dalje na jugozapad.
Preko 150 godina, vezir – Sultanov namjesnik – ovdje je imao svoje sjedište privlačeći tako i konzule i trgovce. Putnici toga vremena bili su impresionirani gradom i zvali su ga evropski Istanbul. Bio je to najorijentalniji grad u Bosni. Odlomak iz briljantne “Travničke hronike” daje nam više uvida u taj period.
Travnik se nalazi na glavnom magistralnom putu M5 koji je uvezan sa svim važnijim magistralnim pravcima u BiH. Kada idete iz Sarajeva slijedite oznake za Zenicu, poslije slijedite oznaku za Travnik.
Travnička srednjovjekovna tvrđava, koja je jedan od objekata koji su preživjeli požar 1903. godine, svojom impozantnom strukturom, kojom je već stoljećima branila grad od osvajača, još uvijek dominira horizontom.
Tvrđava je otvorena za posjetitelje, a u starom dijelu grada oko nje nalaze se neki od veoma impresivnih primjeraka tradicionalnih kuća. Danas ovo je vjerovatno najbolje očuvana tvrđava u središnjoj Bosni. Travnik osim što je poznat kao vezirski grad, bio je poznat i kao drevno trgovačko mjesto. Čaršije su uvijek bile prepune posjetilaca iz Dubrovnika, Srbije kao i drugih pokrajina. Isto kao što su Mostarska i Sarajevska čaršija imale svoje zanatlije imao je i Travnički stari grad.
Travnik je rodno mjesto pisca nobelovca Ive Andrića, autora poznatog romana Na Drini ćuprija. On je također napisao i Travničku hroniku, u kojoj opisuje život u Travniku tokom osmanske vladavine. Kuća Ive Andrića je sada muzej i restoran u kojem možete pojesti ukusno jelo, a nalazi se u centru grada.
Sahat kula je još jedan od znakova arhitektonike iz otomanskog perioda. Sagrađena je u 18. stoljeću i izdiže se 20 metara iznad centra grada. Naš je savjet da nipošto ne ignorišete Plavu Vodu, veliki izvor koji izvire u podnožju planine Vlašić, a koja protiče kroz Travnik. Pored Plave vode nalazi se restoran gdje se mođete osvježiti i potražiti hlad u sparnim ljetnim danima. U blizini se nalazi Elči-Ibrahim pašina Medresa, izgrađena u neomaorskom stilu. Izgrađena je 1706. godine, kao posljedica rasta važnosti grada Travnika unutar Osmanske imperije, ne samo kao trgovačkog centra nego i centra Islamskih studija.
Teško je ne posjetiti Šarenu džamiju izgrađenu 1757. godine. Sa svojim jarkim bojama, jedinstvenim i zanimljivim umjetničkim detaljima na vanjskim zidovima i duborezom, smatra se jednom od najljepših džamija na Balkanu i jedinom u zemlji za koju se vjeruje da se u njoj nalaze vlasi poslanika Muhameda. Na vanjskim zidovima se nalaze jedinstveni cvijetni motivi, i ovo je jedna je od dvije džamije u Bosni i Hercegovini gdje se molitva obavlja na prvom spratu, dok se u prizemlju nalaze poslovni prostori.
Jani džamija je najstarija džamija u Travniku i datira iz 1549. godine. Nekoliko puta je rekonstruirana i restaurirana otkako su derviši u 16. stoljeću naredili njenu izgradnju. Lončanica i Hadži Ali-begova džamija su također vrijedne posjete jer predstavljaju izvanredne primjere osmanlijske arhitekture.
Hadži Ali-begova džamija je jedina džamija u Bosni i Hercegovini koja ima sunčani sat.
Travnik se također mogao pohvaliti stanovništvom koje pripada različitim etničkim grupama. U gradu se nalazi katolička crkva Sv. Ivana Krstitelja izgrađena 1887. godine. Na izlazu iz Travnika na sjeveru Lašvanske doline nalazi se Gospina Kapela. Kapela je izgrađena pored izvora za kojeg se mislilo da ima ljekovito dejstvo i svetište je katolicima ovoga regiona. Crkva Božjeg izvora izgrađena je na istom mjestu. Pravoslavna crkva Znamenitosti iz 1854. godine dom je mnogim ikonama koje datiraju iz 17-19. stoljeća.
Jugoistočno od Šarene džamije pored rijeke Lašve nalazi se jedna od nekoliko preostalih starobosanskih mahala. U ovoj mahali zadržan je i sačuvan starobosanski stil gradnje kuća i posebno zanimljiv je primjer tradicionalne bosanske arhitekture sa strmim krovovima, napravljenim da se u periodu oštrih zima na njima ne zadržava snijeg. U kućama se i danas obitava i to im daje epitet živućih muzeja.
U centru grada u ulici Mehmed-paše Kukavice br.1 je Zavičajni muzej.
U galeriji Terra, u Bosanskoj ulici 161 možete pronaći bogatu kolekciju slika domaćih slikara koje često prikazuju motive iz života grada Travnika.
Na osam kilometara od Travnika prema Vitezu nalazi se poznati franjevački manastir Guča Gora. Iako je franjevačka crkva imala poteškoća tokom Otomanskog perioda mnogi od manastira su nastavili sa svojim radom. Malo selo Guča Gora je smješteno na vrhu brda iznad Lašvanske doline. Kao i većina franjevačkih manastira i ovaj je otvoren za posjetitelje i posjeduje interesantnu kolekciju knjiga.
«…Niko nikad u Travniku nije ni pomislio da je to varoš stvorena za običan život i svagdašnje događaje…
Njihov grad, to je u stvari jedna tijesna i duboka rasjeklina koju su naraštaji s vremenom izgradili i obradili, jedan utvrđen prolaz u kom su se ljudi zadržali da žive stalno, prilagođavajući kroz stoljeća sebe njemu i njega sebi. Sa obje strane ruše se brda strmo i sastaju pod oštrim uglom u dolini u kojoj jedva ima mjesta za tanku rijeku i drum pored nje. Tako sve liči na napola rasklopljenu knjigu na čijim stranicama su s jedne i s druge strane, kao naslikani, bašte, sokaci, kuće, njive, groblja i džamije.
Nikad niko nije izračunao koliko je sunčanih sati priroda uskratila ovome gradu, ali je izvjesno da se sunce docnije rađa i ranije zalazi nego u ma kojoj od bosanskih mnogobrojnih varoši i varošica. To ne poriču ni Travničani ali zato tvrde da sunce, dok sja, nigdje ne sja tako kao nad njihovim gradom.
U toj uskoj dolini kojom po dnu protiče Lašva a sa strane je šaraju vrela, jazovi i potoci, punoj vlage i promaje, gotovo nigdje nema prava puta ni ravna mjesta,koliko da čovjek nogu metne slobodno i bezbrižno. Sve je strmo i neujednačeno, izukrštano i isprepleteno, povezano ili isprekidano privatnim putevima, ogradama, čikmama, baštama i kapidžicima, grobljima ili bogomoljama.
Tu, na vodi, tajanstvenoj, nestalnoj i moćnoj stihiji, rađaju se i umiru naraštaji Travničana…
Tako se smjenjuju pokolenja i predaju jedno drugome ne samo utvrđene tjelesne i duševne osobine, nego i zemlju i vjeru, ne samo nasljedno osjećanje mjere i granice, ne samo znanje i razlikovanje svih staza, kapidžika i prolaza svoje zamršene varoši nego i urođenu sposobnost za poznavanje svijeta i ljudi uopšte. Sa svim tim dolaze travnička djeca na svijet, ali više od svega sa gordošću. Gordost, to im je druga priroda, živa sila koja ih kroz cio život prati i pokreće i udara im vidan znak po kome se razlikuju od ostalog svijeta.
Odlomak iz Andrićeve Travničke hronike
Facebook 11
Twitter 15
YouTube