Nisu poniženje Vučićeve vakcine, već naše bahate vlasti

Published On 5. June 2021. | By saliha | Aktuelnosti, Vijesti

Piše: Rasim BELKO

Vakcina će biti. Para ima. Brinuti nemojte. Uvod koji me nekako vrati na početak rata, kada tadašnji premijer Muhamed Čengić na Igmanu se obraća borcima u trenerkama i patikama i poručuje im da je siguran da će četnici pobjeći iz BiH. 

Čengića i nakon 30 decenije puna Bosna i Hercegovina. Obećavaju i lažu čim zinu. Četnika i početnika tu i tamo. Ali zato, danas, 30 godina nakon agresije i hrabre borbe za odbranu ognjišta i glave, Bosanci i Hercegovci, dužni su se zahvaliti onom četniku iz 1992. a danas regionalnom lideru i Srbo-evropljaninu Aleksandru Vučiću.

Bosanci i Hercegovci u 21. godini novog milenija sa zebnjom su preživljavali pandemiju koronavirusa i kada je trebalo da dobiju međunarodni vakcinacijski štit od te pošasti, ovi sadašnji ‘čengići’ ih prevariše i ojadiše. Pred Zetrom danas, ko nekad pred Crvenim krstom. Pred Merhametom pomalo, jer ni onda Merhamet nije imao pomoć za šire narodne mase. Kao što je nije imala ni Islamska zajednica.

Tada nam je svijet slao pomoć nemilice. Sada nam šalje, ali nekako kroz sito i rešeto. I onda, ničim izazvan, često napadan, Aleksandar Vučić odluči u trenu da nam pruži veliko uže spasa.

Rečenica “svi građani Bosne i Hercegovine od sutra (danas, op. a.) mogu da se vakcinišu kada hoće i gdje hoće u Srbiji”, je toliko jaka i toliko daleko zvoni da će nas jednog dana, u skorijoj budućnosti glava zaista boljeti.

Ali, Vučić nije kriv, već pravi vuk, koji koristi posvađanost naših političkih psića. Za tren je taj vuk riješio pitanje imunizacije pučanstva Bosne i Hercegovine, koje sluđeno luta u okvirima svojih torova, nevakcinisano, zatvoreno i isprepadano.

Pitam se onda šta će raditi ovi naši, kada nam vukovi iz okoline rješavaju vakcine. Čime će se baviti velike patriote od vitalnih nacionalnih interesa.

Takva vlast odavno je nepotrebna i narodima i građanima i državi. Jer, vlast kao svrha samoj sebi nije ništa drugo do zatvoreni krug bahatih. Kao takvi su nam i definitivno nebitni, jer često smo čuli da je pandemija rat protiv čovječanstva, a ovi naši nas ostavili kao živi štit virusu koji je ubio milione. Čekajući da državne institucije i vodeći kadrovi pokrenu procese ostali smo crna rupa Evrope, u kojoj vakcinisanih nema, sluđenih je previše.

I dan nakon Vučića slušamo odgovore na dio njegovog govora, kao standardni politički folklor. Standardno verbalno prelivanje iz šupljeg u prazno. Umjesto da Vučićeva vakcinacija Bosanaca i Hercegovaca bude alarm ujedinjenja domaće politike i da vakcine stignu preko noći, osim jalovih poruka ništa se bitno nije desilo.

S početka su mnogi, pa i autor ovog teksta, mislili da je vakcinacija u Srbiji svojevrsna predaja. Ali s današnje distance to više izgleda kao jedini izlaz iz vakcinacijskog lavirinta, odnosno način preživljavanja u vremenu kada država ne funkcioniše, a Vučić nas dobrodušno vakciniše.

Pitam se gdje su onda svi oni silni milioni koje su nam mađioničarski bacali u oči, pričajući nam bajke o milionima doza vakcina iz Rusije, Amerike, Evrope i Kine. Milione najavljivali, pa milioniti put nas slagali. Ovaj put su nas slagali u trenutku kada se borimo za život i to je ono što bi trebala biti posebna opomena.

Gdje su onda ti milioni. Gdje su novci koje državni, entitetski, kantonalni premijeri već predugo najavljuju. Imaginarni su ti novci kada ih treba trošiti na narod, a vrlo vidljivi kada treba pljačkati budžete i fondove širom države.

Odavno nam je mentalni dio zdravlja popustio, imunološki sistem nagrdila je korona, pa vakcinaciju i imunizaciju moramo obaviti bez obzira na cijenu.

Zato odlazak u Srbiju po duplu dozu vakcine i antitijela koja život znače nije nikakva izdaja, već borba za goli život. To je nama dala naša, bošnjačka, srpska i hrvatska, probosanska i građanska vlast.

A milioni se krčkaju dok neka nova Đapo ne počne da ih krčmi, dok Izetbegovićevim pulenima ne zafali za nove vile i autiće, dok nam opet ne serviraju priče o referendumu i odbrani zemlje. A da je do njih, odavno bi mnoge od nas ta zemlja pokrila.

Marš na poso stoko! Odmah!

A mi odosmo do Srbije, primiti dozu i popraviti tamošnji turizam. Ovaj naš će ionako propasti. Ubit će ga debilizam!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *