Jubileji: Konjičanin Ismet Nimanović Nimo 40 godina u sportu

Povod za ovaj razgovor je 40 godina uspješnog prisustva Ismeta Nimanovića u sportu, hroničara sportskih zbivanja općine Konjic, entuzijasti, zanesenjaku koji kaže “sport je moj život”. Nimo je poznat i kao strastveni navijač FK “Partizan”.

Razgovarao:Mirsad Čukle

Ismet Nimanović, rođen je u Konjicu 1953.godine i od najmlađih dana zaljubljenik je u sport. Kako i kada je počelo zanimanje za sport ?

Prvi nastup imao sam u šestom osnovne za pionire FK “Igman” kada nas je nastavnik fizičkog vaspitanja u Drugoj osnovnoj Nikola Bratić, vodio u Mostar gdje smo igrali protiv pionira Veleža, ja sam dao dva gola, na asistenciju pokojnog Stanka Petrovića. Poslije kratkog angažovanja u fudbalu, jedan divni pedagog Nikola Bratić, preabacio me je u Rukometni klub “Igman”, gdje sam igrao do odlaska u  vojsku 1973 godine.

Trener ženske rukometne ekipe Tahir Helja 1974. pozvao me da mu budem pomoćnik u radu sa rukometašicama, što sam ja prihvatio i tu ostao. Za ovih 40 godina kroz klub je prošlo više od deset generacija, tako da sam trenirao i kćerke mojih rukometašica. Najveći uspjeh kluba je igranje u Premijer ligi BiH, od 1996. do 1998. godine, kada su četiri naše igračice nastupale za seniorsku i juniorsku reprezentaciju BiH.

Za trenera sam položio 1984 godine. Poslije 1995. u radu sa rukometašicama pomaže mi moj brat Enver. Trenutno u klubu od prije dva mjeseca, prvi put u Konjicu, radi Pionirska škola za dječake i djevojčice.

Bio si angažovan i u drugim sportovima? 

Od 2.000 godine bio sam sekretar u Klubu dizača tegova “Konjic”, koji sada nosi ime “Neretva”. Klub dizača tegova u Konjicu ima veoma dugu tradiciju, to je jedini klub koji je u bivšoj državi iz Hercegovine bio prvak 20-milionske države. Utemeljitelj dizanja tegova je rahmetli Ibrahim Hadžajlić, a najtrofejniji članovi bili su Kadrija Nuhić, Ljuban Pavlović, Hasan Halebić, Zlatan Saračević, Vlatko Buzuka koji su osvajali titule pojednačnih prvaka eks Jugoslavije.

U dizanju tegova KDT “Konjic” je bio sedam puta ekipini prvak BiH, uz pojedinačne prvake Almira Karkelju, Don Antu Ledića, Nermina Begića, Oliveru Jurić, Almiru Lizde, i uz trenera Vladimira Jerkovića – Buhu.

I u Fudbalskom klubu “Igman” bio sam sekretar kluba četiri godine, a tri godine sam bio trener pionira koji su u sezoni 2007/2008. bili jesenji prvaci Pionirske lige HNK, ispred mostarskih klubova Veleža i Zrinjskog.

Posebno bih istakao moje učešće kao trenera u Otvorenoj Danskoj školi fudbala koja se svake godine održava na Igmanovom stadionu, i u njoj učestvuje preko 200 dječaka i djevojčica.

 Dugo godina prisutan si i kao sportski izvještač iz Konjica, kao hroničar sporta našeg grada. 

Od 1996. godine sam stalni saradnik Avazovog Sporta, Dnevnog Avaza i zagrebačkih Sportskih novosti.

Najbolja generacija fudbalera FK “Igman” po mom izboru je ona koja je 70-ih godina prošlog vijeka, igrala u Drugoj ligi, grupa Zapad i bila je na pragu Prve jugoslovenske lige. To je ekipa, Dugalić, Čabak, Hota, Kapidžić, Sarić (Kolonja), Kovačević, Kovač, Karalić, Gašić, Šimunović, Hodžić.

Grad je imao mnogo sportskih radnika-entuzijasta poput Keme Jeleškovića, Muhe Cakića, Sene Alagića, Džemala Jusufbegovića, Rasima Jusufovića- Amiđine, Asima Mešića, Mehe Slate, Ivice Azinovića, Davora Jozića, Tahira Helje, Faruka Hadžimešića, Davora Jozića, Jerke Tiupurića….

U muškom rukometu, zaštitni znak Konjica je Hadžo Novalić, a poslije njega dolaze ostali Ante Glibota, Nijaz Ćesir, Eso Eminović, Hasan i Sejo Pajić, Milan Lojpur, Fadil Jusufbegović, Zoran Andrić, Almir Nikšić, Harun Tucović, Nermin Nikšić, Zlatko Mesić….

Najbolja ekipa ženskog rukometnog kluba koji se tada zvao “Igman” je iz 1978 godine, kada je trabala ući u Drugu ligu Jugoslavije, pamtim i brojeve koje su imale na dresovima, 1. Vera Zovko, 2. Đina Pilaš, 3. Frida Andrić, 4. Marijana Dukić, 5. Munevera Jusufbegović, 6. Renata Krnić, 7. Suzana Zovko, 8. Višnja Orban, 9. Vesna Arnautović, 10. Draženka Orban, 11. Mirjana Bušalić, 12. Mubina Agić, 14. Muruveta Jusufbegović. Tu su još bile Bernadina Šabić, Belma Lepara, Amila Habibija.Što se tiće trenera u muškom rukometu,  s poštovanjem pominjem imena Manojlo-Mane Ekmečić, Nikola Bratić, Ante Glibota, Nermin Nikšić..

Konjjic je bio i grad košarke, prvu košarkašku loptu u Konjic su dnijeli Srećko Rabenstein i Mario Nevžala, klub je formiran početkom 1969., a jedno vrijeme, u pauzi svojih obaveza, Konjičane je trenirao Bogdan Tanjević. Košarkaške utakmice na Partizanovom gledalo je i po 3.000 gledalaca, a  u dresu mostarske Lokomotive, odnosno, tuzlanske Slobode, ovdje su igrali legendarni Dražen Dalipagić i Mirza Delibašić.

Poruka za kraj mladima i vlastima?

Ovim putem pozvao bih dječake i djevojčice da dođu u Sportsku dvoranu i da slobodno vrijeme provode na sportskim terenima, a ne za ekranima TV, kompjutera, tableta, mobitela… Neka uzori budu Arijana Boras, Menso Cakić, Olja Jurić i drugi uzorni i uspješni sportaši Konjica.

U vrijeme odrastanja moje generacije, u državi pa i u Konjicu mnogo se ulagalo u sport, sport je zdrav odgoj, zdrav život, samopouzdanje. U to vrijeme hiljade djece i omladine bilo je uključeno u neki od sportova, naravno uz potpuno besplatan pristup klubovima I sportskim terenima, u školama su bile razvijene sportske sekcije, nastavnici fiskulture bili su sposobni i autoritativni, stalno su bila neka takmičenja između škola, ulica, gradova, sportske igre Hercegovine, male olimpijske igre, seoske, radničke igre, noćni turniri, bilo je masovnosti pa i kvaliteta u svim sportovima, kako muškim tako i ženskim.

mojkonjic.com