30. jula godišnjica pogibije Čedomira Domuza i Smaje Some – Sjećanje na hadžićke heroje

Čedomir  Domuz – Bato i njegovi „Vukovi  s  Igmana”  prvi  su  izašli  na ovu planinu i onemogućili agresoru da zauzme  stratešku  kotu, da se stvori potpun obruč oko Sarajeva. Legenda koja vječno živi. Odbranio je Igman kada je bilo najteže, u prvim danima agresije.

Postrojio  Bato svoje „ Vukove“, srcem i dušom štitio narod, odbranio  ga, a kroz ovaj strateški prolaz,  kasnije  će proći  više od 70 hiljada izbjeglica iz Istočne Bosne. Tu, na Brezovači, ostao je da čuva vječnu stražu. Da mu dolaze mlade generacije, pričaju o velikom heroju, poklone se  hrabrom čovjeku.

Molili su Batu da pređe u „svoje“, davali mu sve i svašta, ali  više od svega volio je BiH, svoju domovinu, za koju je i život dao.

Njegovo ime zapisano je zlatnim slovima.

Smajo Somo najstariji  je borac Armije RBiH. Gazija, heroj, junačina, borac koju je prkosio godinama. Legenda!

Od prvog dana agresije Smajo je na braniku domovine. S puškom u ruci. Molili ga njegovi saborci da zbog svojih godina odustrane, da bude nešto drugo u pozadini.  Nije poslušao. Htio je baš ono što je najteže, da pomogne, da zaštiti mladost, da on juriša ispred njih. Ostalo  je priča o najstarijem borcu, diverzantu, legendi – Smaji Somi.

I Bato i Smajo poginuli su isti dan – 30.  jula 1992. godine. Na godišnjicu smrti njihova  rodbina, saborci, prijatelji, položit će cvijeće na Brezovači i šehidskom mezarju Karhimani.

Donosimo nekoliko fotografija sa ranijih obilježavanja godišnjice pogibije dvojice heroja Bosne i Hercegovine.

domuzherojsomoTop