Plakao i mjesni imam, i mnogi drugi u suzama: POSLJEDNJI ISPRAĆAJ TRAGIČNO STRADALIH MLADIĆA!

Na dan posljednjeg ispraćaja Nedimu (Dževad) Džafiću (26) i Jasminu (Huso) Džafiću (26), dvojici mladića koji su poginuli u saobraćajnoj nesreći u nedjelju u Donjim Raincima, u cijeloj Kalesiji još uvijek vlada tuga i nevjerica zbog dva ugašena mlada života.

Na dan posljednjeg ispraćaja Nedimu (Dževad) Džafiću (26) i Jasminu (Huso) Džafiću (26), dvojici mladića koji su poginuli u saobraćajnoj nesreći u nedjelju u Donjim Raincima, u cijeloj Kalesiji još uvijek vlada tuga i nevjerica zbog dva ugašena mlada života.

Hiljade ljudi okupilo se  danas na mezarju kod džamije u Donjim Raincima, općina Kalesija, gdje  je klanjana dženaza Nedimu (Dževad) Džafiću (26) i Jasminu (Huso) Džafiću (26). Veliki broj onih koji su došli da ispune svoju posljednju ovozemaljsku obavezu prema ovim mladićima nisu mogli sakriti suze.

Dženazu je predvodio mjesni imam Nermin ef. Spahić.

Nedim Džafić je sin preminulog Dževada Džafića, dobitnika najvišeg ratnog priznanja Armije RBiH “Zlatni ljiljan”. O njemu i o njegovom rođaku Jasminu njihovi poznanici, prijatelji i komšije imaju samo riječi hvale.

Obojica su bili zaposleni. Nisu bili oženjeni, piše Avaz.ba

Prema nezvaničnim informacijama uzrok saobraćajne nesreće koja se dogodila u nedjelju je brza vožnja.

Podsjetimo, mladići su smrtno su stradali u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila sat vremena iza ponoći na dijelu magistralnog puta M4 u kalesijskom naselju Tojšići.

Nedim je upravljajući putničkim motornim vozilom “Audi” nad istim izgubio kontrolu te je udario u drvo pored puta. Oba mladića su smrtno stradala na licu mjesta.
Uviđaj su obavili pripadnici PU Kalesija, a tijela su iz smrskanog automobila izvučena zahvaljujući vatrogasnoj jedinici Kalesija koja je morala sjeći lim kako bi se došlo do tijela. Na lice mjesta je izašao i doktor Doma zdravlja Mirza Delić koji je samo na licu mjesta mogao konstatovati smrt mladića.

Vijest o nesreći se brzo proširila među njihovim prijateljima, pa su tokom uviđaja i izvlačenja automobila čuli se jecaji i plač. O stradalima su imali samo riječi hvale ističući da su uvijek bili spremni pomoći i uvijek su bili spremni sve dati za prijetelje.