BIRAMO LIČNOST GODINE: Doktor Tarik Dželilović – Čovjek kojeg ljudi vole, na kojeg se uvijek mogu osloniti, koji je spreman uvijek pomoći…

Doktor Tarik Dželilović. Čovjek iz naroda. S narodom. Pacijenti  kažu ljudeskara, čovjek kako se samo poželjeti može.

Hadžićanin, koji je  bezbroj puta pomogao drugom, spasio ljudski život, nešto najvrednije, najveće, čovjek koji  daje  sebe da  pomogne  drugom. Doktor  velikih  djela, pogleda, a opet tako  jednostavan, običan,  narodni, kako kažu pacijenti.

Miran, staložen, spreman saslušati,  dati savjet… U sred dana i noći.Na sred  Hadžići staće i popričati s poljoprivrednikom, radnikom, domaćicom…To je odlika velikih, ali skromnih ljudi, kakav je doktor Dželilović. Zato ga ljudi vole  i cijene.

Doktor velikih djela

-Od prvog dana, kada sam stekao diplomu doktora  sam sam sebi  dao  zadatak. – Pacijent mora biti na prvom mjestu, mora zadovoljan izaći iz ordinacije, bez obzira o kome se radi, kakava je vrsta bolesti.Moraš se žrtvovati, dati sve od sebe da bi mu pomogao.To je moj moto  s kojim  ću raditi dok sam živ. Ja drukčije i ne znam.

Doktor  Dželilović rođen je 1971. godine. 2005. zavšio je Medicinski fakultet,  iste godine počeo raditi u Domu zdravlja Hadžići.

Mogao je, kažu ,  raditi u drugo mjesto, u grad, ali želio je tu, kod svojih Hadžićana, ljudi s kojima je rasta, odrastao, stekao prijatelje…

-Ove godine idem na specijalizaciju – Interna medicina. Kada se vratim ponovo ću doći u Dom zdravlja  Hadžići.To je moje mjesto, kaže doktor.

Dirljiva pisma

Mnogo je pisama, poruka, prijedloga da doktora Dželilovića predložimo za ličnost godine. Od Raštelice  do Binježeva. Od mnogih prijedloga izdvojili smo jedno dirljivo pismo  Mirsada iz Tarčina u  kojem između ostalog piše:

-Majka mi je bila teško bolesna. Oko jedan sat je iza pola noći.Zvao sam hitnu, ali oni su bili na terenu. Kažu, ne znaju kada će doći. Imaju također hitan slučaj.Sam sam sebi postavljao pitanje – Šta sada ?  Majka  srčani bolesnik. Minute, da ne kažem sekunde mogu odlučiti. Zovem  doktora Dželilovića. Mislio sam neće se čovjek ni javiti. Gluho doba noći. Kada ono s druge strane ljubazan glas.Pružio je prvu pomoć. Spasio je . Majku sam kasnije odvezao u bolnicu.Imali li na svijetu  riječi hvale za takvo djelo. Nema!.Koliko  god  čovjek  govorio  malo je. ..Doktore, veliko, veliko.. hvala, kaže se između ostalog u pismu.

S borcima na Treskavici

Doktor Dželilović je skoman čovjek. O sebi malo priča. Morate „ čupati“ svaki riječ da bi nešto  o sebi rekao.Voli da o njemu govore drugi.

Sa 18 godina   pripadnik   je Amije R BiH. S diverzantima je bio  na Treskavici. Radio u operacijonoj sali…Svugdje gdje je bilo potrebno.

Doktor Dželilović je  potpredsjednik   Savjeta za zdravstvo u  Općinskom  vijeću Hadžići. Dao je veliki doprinos na  unapređenju zdravstva. Zalagao se da Hitna pomoć u Hadžićima dežura svih 24 sata.

Koliko god govrili o ovom doktoru  malo je.

–         Najbitnije je da se čovjek može osloniti na vas, da  zna da ćete mu pomoći. Mnogo je poziva noći. Ljudi traže i savjete. Kada je bolest u pitanju tada se ne gled na sat, vrijeme, koje je doba. Trebate pomoći  i to što je prije moguće, kaže doktor.

Doktor Dželilović je oženjen, otac jednog dijeteta i kako kaže za sve to ima veliko  razumjevanje porodice.