Uzeirbegov konak u Maglaju: SJAJ I LJEPOTA STAROGRADITELJSKOG DRAGULJA

Piše: Mustafa SMAJLOVIĆ

Nakon detaljne restauracije, ponovo je zablistao čuveni Uzeirbegov konak u Maglaju. Obnovom ovog starog zdanja, sagrađenog 1875.godine, upotpunjena je razglednica stare maglajske čaršije prepoznatljive po srednjovjekovnoj utvrdi Gradina, Jusuf-begovoj džamiji – Kuršumliji, Sahat – kuli, Čabrinoj kahvani i drugim znamenitostima.

Ovaj graditeljski dragulj nadomak rijeke Bosne, hair djelo je jednog od potomaka maglajskog kapetana Salih-bega Uzeirbegovića. O ovoj znamenitoj građevini, koja je danas Nacionalni spomenik pod izvornim nazivom Uzeirbegovića konak, najduže su brinuli potomci porodica Uzeirbegovića, za koje se vezuje i obnova Sahat – kule u predvorju utvrde Gradina, sazidane u 17.stoljeću.

Uzeirbegov konak je tipičan primjer gradnje kuća u starobosanskom stilu. Spratna etaža je urađena od lahkih materijala, dok su  podrum i prizemlje urađeni su od čvrstoga građevinskoga materijala, kamena sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom. Podrumski prostor čine zidovi od priklesanog kamena zidanog u krečnom malteru sa pijeskom krupnije granule. Pod podruma je od nabijene zemlje, a strop je od neobrađene daske.

Zapadni dio prizemlja je magaza, sa podom od daske dužice kovane na podne grede, a strop od lijepo obrađene daske i letvica koje čine šiše kovano na dasku. Prozori su lučni, drveni i jednostruki. Iz centralnog prizemlja stepenice vode na sprat kojeg na četri ugla čine prostrani i svijetli čardaci sa dvostrukim drvenim prozorima. Krov je pokrovom od biber crijepa smeđe boje.  Kao što je slučaj sa drugim starobosanskim zdanjima građenim od lahkog i ekološkog materijala, uz komotnost i osvjetljenost prostora, unutar objekta odvijao se ugodan i lijep život, kako za ukućane tako i za musafire.

Lijepo je to neko zabilježio: „Uzeirbegov konak je slika i prilika starih bosanskih kuća u kome se u rahatluku i zdravlju zdravo i dugo živjelo“!

Uzeirbegov konak u Maglaju: SJAJ I LJEPOTA STAROGRADITELJSKOG DRAGULJA