FELJTON (3): KOME I ZAŠTO SMETA ISTINA O ZLOČINIMA

U  narednom periodu prenosimo skraćene odlomke iz knjige  u kojoj  se  piše kome i zašto smeta istina o zločinima nad stanovnicima općine Hadžići?

Zašto je autor dokumentarnog filima i knjige „Šest logora pakla“, koja je prema recenziji Instituta za istraživanje ratnih zločina i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu optužnica za zločine nad stanovnicima općine Hadžići dobivao anonimne prijetnje  da knjigu ne smije izdati, a koje se danas realizuju, zašto vlast nije htjela ni sa mrkom pomoći u izdavanju ovih djela…

UCJENE 

U prethodnom tekstu ovog feljtona  u više navrata iznijeta je činjenica , a to je i preko preko medija javno rečeno odmah po izdavanju knjige, da sam  dobivao  anonimne prijetnje da knjigu ne smijem objaviti. Da za njeno  izdavanje neću dobiti ni marke, a usmeno mi je  obećano.

 Ako je objavim imat ću takve posljedice  da izludim, da neću raditi na sadašnjem radnom  mjestu u zgradi Općine, da neću moći pisati, raditi svoj posao zašto sam se školovao i tolike godine radio,da ću po kazni za knjigu biti premješten na drugo radno mjesto,  i mnogo toga drugog, do onog….

Istina, bilo je da samo predam rukopis, da me nije briga šta će biti  s njim, te  da kažem cifru koliko novaca za to tražim, i da će sve  biti isplaćeno.

Nisam pristao. U to vrijeme, moram priznati, to nisam  ozbiljno ni  shvaćao. Mislio sam zavidni ljudi i tome slično.

Prva realizacija  prijetnji počela se ostvarivati odmah pred štampanje knjige.

Rukopis sam predao u štampariju, računajući na sredstva koja su  mi  usmeno obećana u Općini Hadžići.. Za nekih 20  dana  knjiga je  trebala  biti odštampana, a prva promocija bila je zakazana za 12 .septembar 2012. u Bošnjačkom institutu u Sarajevu.

PREVARA

Za mene je bio  šok kada mi je rečeno da od obećanih sredstava nema ništa, i da dalje o tome ne žele razgovarati .

Iz pravne službe općine Hadžići,  već su  bili, navodno, napravili zaključak za ispatu  obećanih  sredstava. Međutim, sada  od  toga nema naišta.

Da ta sredstva neću dobiti, i da ću biti šikaniran već  mi je rečeno u anonimnim pismima, na koje ozbiljno i nisam obraćao pažnju. Znači, sve je to bilo isplanirano, smišljeno…Zašto, kada je ta knjiga, kako su rekli iz Insitutu za straživanje ratnih zločina i  međunarodnog  prava Unvrziteta u Sarajevu optužnica  za  zločine nad nevinim civilima Hadžića? Kakvi su to ljudi  koji jedno govore , a sasvim drugo rade?

Našao sam se u nezavidnoj situaciju. Telefonom sam  nazvao jednog  prijatelja i o svemu mu detaljno   ispričao. Moja majka, na koju nisam obraćao pažnju, sve je to slušala u drugoj sobi, u  kojoj su bila otvorena vrata. Kada sam završio razgovor rekla mi je, bolje reći zaklela: –„Sine, imaš moj stan, daj ga u zalog, prodaj. To što si naumio odradi , oni  koji su te prevarili njih će dragi Bog kazniti..“ Tako sam i uradio.

ČUDNA DEŠAVANJA

U Hadžićima  se dešavaju i druge  čudne stvari za koje će se, kad- tad, znati istina. Nije samo u pitanju moja knjiga i dokumentakli filim, prijetnje i ucjene  , kome je i zašto toliko smetala…Historija će  na sve to dati odgovor.

 Ni danas nije jasno kako se i zašto tako  ubjedljivo govori jedno,a blago rečeno u stvarnosti radi sasvim drugo, i  sprovodi u djelo. Reći ću samo nekoliko stvari.

Kao prvo, zašto nadležni nisu podnijeli tužbu za zločine nad stanovnicima općine Hadžići, zašto se sudi

osmorici nevinih čelnika Ratnog predsjedništa općine Hadžići, koji su samo branili narod od zločinaca?

ZAŠTO JE UKINUT FOND „MEHMEDALIJA HUJIĆ“

Ni danas, niti bilo kada neće  biti jasno zašto je vlast, na sjednici Općinskog vijeća, ukinula Fond za stipendiranje studenata i učenika koji je nosio ime „Mehmedalija Hujić„ – velikog heroja, prvog šehida općine Hadžići.  

To ogorčenje čuo sam od mnogih istinskih, velikih boraca,  čija imena i njihove izjave i sav gnjev   objavljujemo  u narednoj  knjizi,  kao i  mnoge druge bitne detalje. Zbog takvog rada i drugih dešavanja kako kažu borci, čije su izjave uzete, distancirati će se od obilježavanja nekih značajnih datuma…

OTVORENO PISMENO HIDAJETA HUJIĆA

Hidajet Hujić, čovjek koji je također napisao knjigu, medijima je javno uputio pismo  zašto je vlast u Hadžićima  ukinula Fond za stipendiranje studenata i učenika  „Mehmedalija Hujić“, prvog poginulog šehida općine Hadžići, te iznio mnoge kritike na knjigu „Svjedoci istine“, koju je finansirala i štampala općina Hadžići. U svom otvorenom pismu Hujić, između ostalog, piše:

„Poslije okončanja agresije na BiH i povratka Hadžićana u svoje Hadžiće, prvi poslijertni organi vlasti Općine Hadžići su osnovali Fond za stipendiranje učenika i studenata i dali mu naziv “Mehmedalija Hujić” kako bi se ovaj istinski patriota i gazija sačuvao od zaborava“.

„Navedeni Fond za stipendiranje je egzistirao do 2013. godine kada je konačno ugašen. Tako se postupa sa onima čiji se lik i djelo treba omalovažiti, a njegov doprinos u odbrani domovine svesti narodski kazano  “u ravan” , pa makar i kao šehid ležao u kaburu 22 godine“, piše Hujić, te nastavlja:-

„Ispred organa zakonodavne i izvršne vlasti Općine Hadžići, ispred boračkih udruženja iz ove općine (a ima ih više nego mjeseci u godini) niko i nikada, tvrdi Hujić u otvorenom pismu, nije izašao na brdo Tinohovo udaljeno 500-tinjak metara od zgrade općine, na mjesto pogibije prvog organizatora otpora i prvog šehida, a kamoli da je to mjesto dostojanstveno obilježio i podigao spomen ploču.“

Na drugoj strani , piše Hujić, postoje oni poslušni i podobni koji se retroaktivno forsiraju i ukivaju u zvijezde, pa makar i nebili zaslužni, jer je sada trenutno „dobar vakat za pogana insana“, a notorna je istina, kako kaže,  da historiju pišu živi a ne umrli.

KO SU SVE ŠEHIDI ?

Na spomen pločama ispred škola u Hadžićima, Pazariću i Tarčinu, pored časnih šehida koji su položili svoje živote za svoj din i domovinu, kako piše Hujić, nalaze se imena osoba koje su umrle prirodnom smrću, koje sam ja (Hujić ) gasulio i klanjao im dženazu, a u evidencijama se vode kao šehidi.

Također se, tvrdi Hujić, nalaze imena osoba koje su izvršile samoubistvo vješanjem, aktiviranjem bombe

u  alkoholiziranom stanju, iz pištolja, kao i međusobnim obračunima prilikom provođenja humanitarne akcije „Padobran“, poginulih od visokog napona struje prilikom krađe trafo-ulja, pa čak i osobe koja je počinile samoubistvo u jesen 1991. godine, kao i osobe koja je poginula u saobraćajnoj nesreći u jesen 1996.godine.

PRIMJEDBA NA KNJIGU „SVJEDOCI ISTINE“

U svome otvorenom pismu medijima Hujić dosta prostora posvećuje knjizi „Svjedoci istine“, koja je izdala općina Hadžići, a između ostalog, piše:

„U knjizi „Svjedoci istine“,  koja je štampana pod pokroviteljstvom Općine Hadžići na trošak budžetskih sredstava, a sam njen naslov dovoljno govori, nalazi se ime samo jednog pripadnika 77. Riječke brigade, iako je u samo jednom danu (16.juni 1992) poginulo 16 pripadnika te brigade na prostoru općine Hadžići. Ostalih 15 poginulih pripadnika ove brigade niko i nikada ne spominje.

U naselju Zovik istog dana i od iste granate  poginule  su dvije muške i jedna ženska osoba. Jedna osoba je registrirana kao šehid u knjizi „Svjedoci istine“ a ostale dvije nisu. Pitam vas,  kaže Hujić, je li došlo vrijeme da Bošnjaci međusobno krvna zrnca prebrojavaju.

U pomenutoj knjizi  nalazi se ime osobe, rođene u gradu udaljenom 90 km od Hadžića, koja se u svom gradu školovala, živjela, radila, i u svom gradu je “nestala”, nije ekshumirana, sud je istu proglasio umrlom, u toku agresije nije nikada nogom kročila na tlo općine Hadžići – a ista osoba se vodi kao pripadnik V.J. 5072 iz Hadžića od 16.aprila 1992. Kakva je to istina , pita se Hujić u otvorenom pismu upućenom medijima?

Sa prostora općine Hadžići , kako ističe Hujić, postoji još desetak šehida, većinom pripadnika Armije RBiH, ovdje ukopanih, a uopće ih nema i knjizi „Svjedoci istine“.

xxxxxxx

Knjiga „Svjedoci istine“, koja je izdala općine Hadžići, u kojoj piše da su svi mučki ubijeni civili poginuli kao pripadnici TO (teritorijalne odbrane), i u Hadžićima, po toj knjizi,  nema ubijenih civila, što je najveća  blago rečeno greška, da ne spominjemo teže riječi, danas  drugoj strani dođe kao  najbolja odbrana, što se vidjelo i na nekih suđenjima. A civili  Hadžića ,logoraši, umirali su od batina u logorima u najvećim mukama, u živom štitu, kao na Žuči…

S druge strane čovjek koji je napisao knjigu  „Šest logora pakla„ i uradio dokumentarni film pod istim nazivom o žrtvama tortura; – kako i na koji način su  mučeni  i ubijani civili, o masakru u logorima pakla,  odvođenju zatočenika u živi štit, mučkim ubistvima, a  u kasarni Lukavica , za jednu noć, pred očima oko 300 logoraša, na svirep način ubijeno je 48 zatočenika (čije kosti do danas nisu pronađene). U svojim djelima  autor knjige i dokumentarnog filima govori o agresiji  na općinu Hadžiće,  štetama, ekshumacijama…  Isti se danas šikanira, i na sve druge načine pojedinci žele da se osvete zašto je izdao pomenuta djela.

Općina je finansirala i izdala knjigu „Svjedoci istine“, koja  drugoj strani danas  dođe kao najveća odbrana, a odbili su da to urade sa knjigom „Šest logora pakla“, koja je prema recenziji Instituta za istraživanje ratnih zločina i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu  optužnica za zločine nad nevinim civilima općine Hadžići.

Ko su ti i zašto su to uradili, historiji će na sve to, kad- tad  dati odgovor.

Hadžićiknjigalogorrat