GODIŠNJICE: Dan kada je oslobođena kasarna Krupa

Danas su u Hadžićima održane tri manifestacije. Bar na kratko prisjetili su se tih dana kada se bila bitka za BiH. Kada su hrabri momci, u patikama, s puškom u ruci, s malo municije branili svoje mjesto, ulicu, put, avliju… I odbranili. Mnogi od njih za današnju slobodu dali su živote i dijelove tijela.

Sjećanje na prve žrtve

Spašen je put za Lokve, jedinu komunikaciju za Sarajevo. Mehmedalija Hujić, sa grupom odvažnih junaka  11. maja, u rano jutro izašao  na Tinovo i spriječio agresora da uđe u Lokve. Za današnju slobodu dao je život. Bio   prva žrtva, prvi šehid Općine Hadžića. Isti dan u borbi za  kasarnu  Krupa život je dao i Nihad Fejzić.

Oslobađanje kasarne  Krupa

Saborci, rodbina, prijatelji, predstavnici Općine i boračke organizacije na spomen obilježje položili su cvijeće. Prisjetili se tih velikih dana kada je osujećen pokušaj agresora da zauzme ovo područje.Bila je ovo velika pobjeda. Za pamćenje, historiju. Zarobljeno oružje kasnije će odbraniti Pazarić i okolinu.

U znak trajnog sjećanja na prvog šehida Općine Hadžići  Fond za stipendiranje studenata i učenika nosio je ime Mehmedalija Hujić. Da se pamati, nikada ne zaboravi.Kažemo nosio. Jer, na žalost oni koji danas govore o čuvanju uspomena na te velike junake izbacili su ime prvog šehida, ukinut je Fond s njegovim imenom.  Sramno!

I niko od boračkih organizacija da se  suprostavi .A morali su i trebali. Ako njeguju tekovine borbe, čuvaju uspomene na velike gazije koji su dali ono najveće…

Zločin u centru Hadžića

Cvijeće je položeno i na spomen-obilježje u centru Hadžića gdje je isti dan  ubijeno 14 velikih gazija.

Nakon što su ih mučki ubili ispred Radničkog doma, zločinci su ih nabacali na kamion i odvezli u kamenolom Krupac, zapalili benzinom i zatrpali. Za ove zločine još niko nije odgovarao. Žalosno!

Zločin nad logorašima

Niko nije odgovarao ni  za zločine nad  logorašima Hadžića. I tu, na spomen –obilježja,  položeno  je cvijeće, odata počast nevinim civilima koji su umirali u velikim mukama. Samo u Lukavici, u jednom danu, pred očima  oko 300 zatočenika izvedeno je i do smrti pretučeno 46 logoraša.  A sve se zna! Kada se desilo, koje je bio komandant kasarne, koje je to uradio… Ama baš sve. Nadležni nisu podnijeli tužbu za zločine. Zašto?!

Čovjek o tome napisao knjigu,  o „Šest ogora pakla“, strahotama u logorima smrti ,o svim dešavanjima, jer je i sam  bio sudionik  patnji. I za to  danas ispašta. Sramno! Uradio i dokumentarni filim, koji je preveden i na engleski jezik.Svojim sredstvima, jer vlast nije htjela pomoći  ni  sa jednom markom. I ne samo to.

Ni sam nije mogao vjerovati da  će  prijetnje iz  anonimnih pisama  zaista biti  tako okrute , za ne povjerovati.Ko je mogao vjerovati da, ako ne preda rukupis knjige, da neće dobiti ni marku za pomenute projekte. A bilo obećano. Ko je  mogao povjerovati da će  takve prijetnje zaista biti brzo realizovane. Ko bi mogao vjerovati da će biti premještan na drugo radno mjesto izvan zgrade Općine,  ko je mogao ozbiljno uzimati u obzir prijetnje da će biti izbačen  s posla do…

Kome smeta ta  istina o stradanju Hadžićana . Knjiga urađena uz konsultacija sa Institutom za istraživanje  zločina i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu. Za historiju, pamćenje. S naučnom institucijom. I za to se kažnjava.

Zato   ne treba čuditi što se danas sudi osmorici nevinih čelnika Ratnog predsjedništva Općine Hadžići, što su branili narod od pokolja.

Sudi se nevinim ljudima, a zločinci mirno šetaju.

M.M.

godišnjice 11. majaHadžićiTop