HADŽIĆI “ Dani otpora i herojstva Lokve 92-95“ Zašto je sve manje boraca ?…

Danas je obilježena   još jedna velika godišnjica, bitka,pobjeda, koja je ušla u historiju. Bila je to bitka za opstanak, bitka za slobodu, za BiH. Bila je to bitka za jedinu komunikaciju prema Sarajevu, kapiju života i smrti. Bitka za izbjeglice iz Istične Bosne.Put je značio spas, sve drugo smrt.

Lokve i Igman   kapija života

Agresor je više puta pokušavao da   put  presječe, ali je uvijek  doživio sve teži poraz.

 Procjene govore da je  više od 70.000 izbjeglica   iz Istočne Bosne prošlo  kroz Lokve, spasilo se.

-Lokve su bile kapija života. Kroz ovo mjesto prošlo je na hiljade izbjeglica iz Istočne Bosne. Igman i Lokve bile su jedina nada spasa.Odbranili su ga zajednički  hrabri borci, rekao je Ejub Hujić, jedan od komandanata bataljona Devete brdske brigade.

Srce jače od tehnike

Mještani Lokava i  drugim mjesta slabo naoružani  pobijedili su tehnički nadmoćnijeg  agresora. Pobjedili su  velike, čelične  oklope pod kojim i zemlja drhti ..Rizikovali živote za slobodu, bolje sutra,  svoju domovinu. Za posao, fabrike, gradove, nova pokoljenja, mladost…

Na  spomen-obilježje u Lokvama i kraj područne Osnovne škole  položeno je cvijeća i proučena Fatiha. U odbrani ovog mjesta  i puta spasa poginulo je 26 mještana.

Ovdje se branila BiH

Znali su da, ako nema puta, ako ga presjeku , ako  tenkovi  prođu  nema Sarajeva, glavnog grada, nema BiH, nema  komunikacije za Hercegovinu, ka  Srednjoj Bosni… Bila je to bitka za opstanak, za udžbenike, bitka za divljenje. Iz te velike bitke izvojevana je  pobjeda, opstala BiH , za koju su zaslužni  veliki heroji.

-Lokve su branili borci u patikama, običnim  puškama i eksplozivnim napravama ručne izrade . Takav patriotizam malo je gdje viđen. Gotovo u svakoj kući bio je bar jedan ranjenik.Ali i takvi ranjeni ljudi su ponovo  uzimali oružje i branili mjesto. Pobjedili su drugu  silu u Evropi. Te junake nikada ne smijemo zaboraviti. Uvijek govorim:- Put života je od kasarne Krupa do Hrasnice, rekao je ministar za boračka pitanja KS Muharem Fišo.Izlaganje prvog čovjeka boračke organizacije popraćeno  je  velikim aplauzom.Ljudi cijene njegov rad, borbu za borce, da ulice, škole i druge ustanove u Hadžićima  nose imena hadžićkih boraca, velikih junaka.

Ljudi su razočarani

Na ovogodišnjo manifestaciji najviše je bilo učenika.Mladost je zaista lijepo vidjeti na ovim mjestima, a zašto nema   onih  koji su odbranili Lokve i put za Sarajevo,- boraca i mještana.

-Ljudi su razočani.Zapošljavaju su podobni, babini sinovi i kćeri.Uništili su fabrike, radna mjesta, a obećavali med i mlijeko.Ime novoj školi dali po Enveru Čolakoviću.Da li je služio  okupatorskoj, fašističnoj  Nezavisnoj državni Hrvatskoj ( NDH) za vrijeme Drugog svjetskoj rata,  kako tvrde u stranci  DF, ne znam. Ali znam da je škola morala nositi ime po nekom od boraca, heroja, koji su odbranili   ovu zemlju, dali živote za današnju slobodu. Po tome vidite koliko cijene borce, patriote, velike heroje. Vjerujte da ni ja nebi došao da mi unuka ne  učestvuje u programu, kazao nam je jedan mještan  koji je zamolio da mu ne spominjemo ime.

Zašto šute vjećnici i borače organizacije ?

Razočaran je u boračke organizacije i vijećnike. Kaže da je čuo da niko od njih ni prstom nisu mrdnuli da se ime školi da po nekom od boraca.Ako ne bude krađe glasova,  veli ,da će  malo ko od sadašnjih vjećnica dobiti podršku naroda, jer su ljudi razočarani u njihov rad. Jedno govore pred izbore, a savim drugo rade.

Nisu se, kaže ,  borili da se zapošljavaju podobni, stranački ljudi, da se bogate profiteri, nisu se borili da im uništavaju fabrike , pričaju priče za malu djecu, da se umjesto fabrika i radnih mjesta grade drugi objekti za bogate  moćnike, gdje će u svemu tome i vlast imati svoj  dio..

Vlast hoće podobne, a ne  sposobne

A  vlasti,  svak u svojoj stranci, svojoj avliji zapošljava  svoje kadrove, rodbinu, prijatelje, bez obzira na sposobnost. Bitno je da si „ njihov“ radiš za „ njih“. I to otvoreno govore. Za njih će se otvarati  nova radna mjesta. Oni, bez obzira na sposobnost  brzo dolaze do posla .Zato je danas  administracija   narasla do velikih visina.

A mladi, sposobni, stručni kadrovi odlaze u inostranstvo. Jer ,sposobni ljudi nemaju mjesta. Oni  birokratiji smetaju.

Upozorenja i apeli građana, boraca da će ta vlast, velika administracija po stranačkoj i rodbinskoj   liniji, birokratija „ pojesti“  i ono malo privrede, ostali su bez efekta…

Dok se polagalo cvijeće na spomen- obilježja ljudi su gledali s prozora, sjedili u svojoj avliji. Na taj način pokazali su da se oni i  njihovi najmiliji nisu borili za današnje moćnike, birokratiju, koji,  jedno govore a drugo rade, kako kaže naš sagovornik…

dani otpora i herojstvaGodišnjica - LokveTop