Trnovo: Umoljani selo sa samo šest stanovnika zimi Velim ja djeci, gdje ću od ove ljepote

Ne mogu bez snijega, planinske have, neditnute prirode, vjetra…

Umoljani su na nadmorskoj visini od 1.353 metra. Selo smješteno uz planinu Bjelašnicu, gdje su zime veoma surove i gdje snijeg zna napadati  više metara. Na samom ulazu je čuvena umoljanska džamija, koja prkosno stoji i svijedoči  jednom vremenu.Ne postoje pisani tragovi kada je džamija sagrađena, ali se vjeruje da je od nje starija samo Turhan Emin-begova džamija u Ustikolini. Specifična je i po tome što je jedini objekt na području općine Trnovo koja tokom rata  nije spaljen.Njeno paljene spriječio je jedan od komandira srpske vojske iz  Nevesinja, koji se, prije rata,  za lijek svoje kćerke, kako pričaju mještani, obratio ovdašnjem hodži, koji mu je pomogao.

Sve obnovljeno

Do ovog mjesta  dolazi se asfaltnom trakom.Odmah na početku je javna rasvjeta, obnovljene kuće. Život u ovom nekada autentičnom selu nije isti kao prije.

Preko zime ovdje ostaje samo šest ljudi, najsmjeliji, nahrabriji… Imaju oni djecu i famiiju u Hrasnici , Hadžićima, Ilidži, Sarajevu i drugim mjestima, ali bez  svojih Umoljana, kako kažu, visokog snijega, jakog vjetra i mećave ne mogu.Naučili na ovu planinsku ćud i  havu, riku stoke, ljepotu  nedirnute prirode..,

Omeru Bandiću  je više od 80 ljeta. Tu se rodio,  zimuje i ostaje do kraja života.

-U nekadašnji vakat ovdje se dolazilo kozjom stazom. Konj ti je bio sve…A  vidi sada. Dolazi se autom, asfaltom.Nikada nisam mogao vjerovati da će Umoljani imati struju,  javnu rasvjeto, još i telefoni.Isto kao u Sarajevu.Odavde ti ja nikuda ne idem.Zovu me sinovi i kćerka.Imam osam unučadi i četiri praunuka.Velim ja njima gdje ću od ove ljepote.Zimi jeste teško.Snijeg zna napadati da ne možeš izaći ispred kuće.Ali, ove have i ljepote nema nigdje, kaže Omer.

Idu na sijela

Njegova supruga Šerifa veli da se zimi vrijeme provodi sijeleći.

-Prošle zime bilo nas je šestero. Čim namirimo stoku, pred akšam, idemo jedno drugom na sijelo.Kao u nakadašnji vakat kada je selo  bilo puno čeljadi.Ah, te miline.Danas u gradu je rijetkost, kažu, da jedno drugom idu na sijela.Bože sačuvaj kakav je zeman došo,Umoljani su danas  „ stranjsko“ mjesto. Dolaze turisti iz mnogih zamalja, posebno ljeti.Da  je neko pričo da će taj vakat doći, vala niko nebi povjerovao. Čuj, u Umoljane, u kojim je gorjela petrolejka da neko dođe iz „stranjske“ zemlje. Ovdje ostaju po više dana  , čak iz Amerike. Čudna li vakta i zemana , veli Šerifa.

Jedan od najmlađih stanovnika Umoljana, koji u selu ostaju i preko zime je  Muharem Fatić.

U Umoljanima živi sa suprugom Džemilom, a bave se poljoprivredom i stočarstvom. Muharem je rođen u Umoljanima. Jedno vrijeme je živio u Sarajevu, ali je 1997. odlučio da se vrati u svoje rodno selo i tamo živi.

-U Sarajevu mi je uvjek nešto falilo. Bolila me glava, pritisak, i šta sve ne. Često sam bio kod ljekara.Kada sam se vratio 1997. godine drugi sam  čovjek.Za doktora više i ne znam.Ovaj život nebi zamjenio sa drugim.Bavimo se poljoprivredom. Ono što proizvedemo  sve je zdravo, i više nebi napustio svoje selo.Djeca su u Sarajevu, ističe Muharem.

Njegova supruga Džemila kaže da je sve spremno za zimu.

I naš krompir miriše

-Drva su spremna, zimnica, nešto upkujemo i za djecu.Ovdje ti je sve prirodno.Toga nema u gradu.Naš krompis miriše. Kada ga stavimo u rernu pa ispečemo  milina ga jesti.Sve uzgajamo: kromir ,luk kupus, mrkvu, peršun, grašak, sir, kajmak. Sve imamo svoje.Zimi zna napadati veliki snijeg.Ali na to smo navikli.Za mene nema boljeg života od onog  na svome i u svome, kaže Džemila.

U Umoljanima je sve obnovljeno , ali ne u svom prvobitnom obliku. To više nisu krovovi sa šindrom, kamene kuće i seoski put, nego moderne kuće od novog građevinskog materijala.

Proplanci, netaknuta priroda, ovce i krave na cesti prizor je koji prolazi svako ko se iz gradske gužve  odluči   zapustiti put Umoljana. Mir i tišina,  prostranstvo prirode narušava  samo rika stoke, što se sa ispaše vraća kući.

I mi se vraćamo sa lijepim utiscimo iz ovog sela sa ćudljive Bjelašnice, gdje se u toku dana zna promijeniti sva četiri godišnja doba. Čari i ljepota prirode, surova, a opet pitoma planina je nagon što  tjera ove ljude da žive ovdje, mada ih djeca i rodbina  svake godine zovu da siđu kod njih u grad. Nema te cijene da, kako kažu,  napuste Umoljane, ove ljepote i čari prirode, koje ljeti  i zimi, kako ističu, odišu posebnim sjajem.

selo zimi sa šest stanovnikaTopUmoljani