Dan nestalih općine Hadžići: I danas se traga za još 88 Hadžićana

Ferida Nišić: Vlast u Hadžićima kaže da je tužba za zločine na području općine Hadžići podnesena, dok u  Tužilaštvu BiH to negiraju. Neko ne govori istinu. Tražiti ćemo od odgovornih u Hadžićima da nam tužbu dostave na uvid, jer prilikom predavanja mora postojati potvrda  pod kojim je brojem  predata   i kada , kaže Ferida Nišić, sekretar Udruženja nestalih općine Hadžići.

U povodu Dana nestalih, koje organizuje Udruženje za traženje zarobljenih i nestalih općine Hadžići, danas je u Centralnoj džamiji proučen Tevhid. Od oko 250 ubijenih građana ove općine pod rubrikom „nestalih“ još se vodi 88 Hadžićana. Mada se zna da nisu nestali, već umirali od premlaćivanja, kopanja rovova na prvim borbenim linijama, ubijani u živom štitu… Najviše njih mučki je ubijeno u Lukavici. Čak 46 zatočenika umrlo je od batina u najvećim mukama.

VLAST NIŠTA NE ČINI

– Vlast ništa ne čini da se pronađu naši namiliji. To je jadno, tužno, žalosno. Nema te riječi da iskažemo naše negodovanje, bol i tugu, kaže Mevlida Hadžihasanović, predsjednica udruženja nestalih općine Hadžići.

Feridi Nišić iz Musića, pobijena je gotovo sva rodbina.

 – Teško je da teže ne može biti. 24 godine su od zločina, a za koste naših najmiliji još uvijek tragamo. A sve se zna. Zna se da su u logoru kasarne Lukavica do smrti pretučena 46 zatočenika. Zna se ko je bio komandant kasarne, kada je to bilo, ama baš sve. Među njima je bio i moj brat Mujo. Moja majka Hadžira crkla je za njim i drugim mojim najmilijim. Ljudi umiru, a nisu dočekali da svoje najmilije dostojno sahrane, da im prouče Fatihu. Vlast u Hadžićima kaže da je tužba za zločine na području općine Hadžići podnesena, dok u  Tužilaštvu BiH to negiraju. Neko ne govori istinu. Tražiti ćemo od odgovornih u Hadžićima da nam tužbu dostave na uvid, jer prilikom predavanja mora postojati potvrda kada i pod kojim brojem je predata, kaže Ferida Nišić, sekretar Udruženja nestalih općine Hadžići.

I NEBO JE PLAKALO

 Plač i suze danas su odjekivale ispred  Centralne džamije u Hadžićima, gdje je plakat sa slikama i imenima nestalih.Danas je, čini nam se, i nebo plakalo.

 – Tragam za više članova svoje rodbine. Ne mogu svatiti da se i pored toliko godina ne zna gdje su. Zna se ko je u Lukavici, tom zloglasnom logoru bio odgovoran, kada se desio zločin. Svjedoci su oko 300 logoraša. I njih je danas, na žalost, sve manje. Ljudi umiru. Da li neko čeka da svi nestanu i da ne bude svjedoka, kaže  Hatidža Mehmedić.

U naselju Musići, na samom početku agresije počinjen je veliki zločin. Ono što nije ubijeno agresor je odveo u logore.

– I moj brat Miralem mučki je ubijen u logoru Lukavica. Zna se da je zajedno sa 46 logoraša umro od batina .Tu su bili dva amidžića Mujo i Irfan Musić, te više rođaka. Ni do dan danas ne znamo gdje su njihove kosti, kaže Mehmed – Hemo Musić.

U udruženju nestalih, kako kaže  Ferida Nišić, istrajati će  u nastojanju da se vidi da li  je tužba za zločine na području općine Hadžići  podnesena   i kada.

Kazna za knjigu „Šest logora pakla“

Autor  knjigu „Šest logora pakla „ došao je do podatka da  tužba do izdavanja ovog djela nije bila podnešena.

Čovjek napisao istinu o strahotama u tim kazamatima  smrti , istinu o svim dešavanjima, jer je i sam  bio sudionik  patnji. I za to  danas ispašta. Sramno! Uradio i dokumentarni filim, koji je preveden i na engleski jezik.Svojim sredstvima, jer vlast nije htjela pomoći  ni  sa jednom markom. I ne samo to.

Ni sam nije mogao vjerovati da  će  prijetnje iz  anonimnih pisama  zaista biti  tako okrute , za ne povjerovati.

  Ko je  mogao povjerovati da će se  takve prijetnje zaista i  brzo realizovati. Ko bi mogao vjerovati da će biti premještan na drugo radno mjesto izvan zgrade Općine,  ko je mogao ozbiljno uzimati u obzir prijetnje da će, ako  bude štampao knjigu , biti izbačen  s posla …

Istina, bila je i ponuda da rukopis knjige preda, da ga nije briga šta će biti s tim, i da samo kaže koliko za to traži sredstava. Time bi sakrio istinu o smrti svojih prijatelja, logoraša, koji su umirali u najvećim mukama.

Nadležne  pitamo, kome smeta   istina o stradanju Hadžića , i zašto nisu htjeli pomoći  u finansiranju knjige i dokumentarnog filima koji je preveden i na engleski.

Knjiga urađena uz konsultaciju sa Institutom za istraživanje  zločina i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu. Za historiju, pamćenje. S naučnom institucijom. I za to se kažnjava.A ta naučna institucija kaže da je njegova knjiga optužnica za zločine nad nevinim civilima Hadžića.

Zato   ne treba čuditi što se danas sudi osmorici nevinih čelnika Ratnog predsjedništva Općine Hadžići, što su branili narod od pokolja, a zločinci mirno šetaju.

Knjiga „Svjedoci istine“- Zašto se falficiraju činjenice,kome je to u interesu?

U djelu „Šest logora pakla „ pisano je i o knjizi „Svjedoci istine“, koju je finansirala i izdala Općina Hadžići, a u kojoj piše  da su civili i logoraši poginuli, a ne umirali od batina na svirep način, što je drugoj strani, prilikom suđenja, bila najbolja odbrana. Kome je u insteresu da se  falficiraju činjenice i historija .

U knjigi „Svijedoci istine“,  recimo, piše da je logoraš  Midhat Hrnjić poginuo kao pripadnik teritorijalne odbrane, a ne mučki ubijen u logoru. Postavlja se  pitanje kako  je Midhat Hrnjić, prva žrtva u logoru, mogao poginuti, kada se zna da je premlaćivan i mučen  u agresorskom logoru  teritorijalne odbrane, i umro u velikim mukama. Hrnjićevo tijelo dželati su „izbacili“ pred džamiju u Donjim Hadžićima 11. juna 1992. godine na prvi dan Bajrama.

U jednom danu, u kasarni Lukavica, od batina je umrlo čak 46 logoraša. Oni, također, nisu poginuli već su u mukama umirali u logoru, što je najteža vrsta zločina.

Još jednom pitamo, zašto se falficiraju činjenice, kome je to  u interesu? Na sjednici Općinskog vijeća odvano je usvojena odluka da se sve greške iz knjige isprave i štampa nova. To ni do danas  nije urađeno. Zašto!?

Obilježen dan nestalih općine HadžićiTop