ŠOKANTNO: Općina Hadžića izdala knjigu koja brani drugu stranu, po kojoj nije bilo logora, mučenja, ubijanja…Istu knjigu druga strana hvali, i kao dokaz poslali u Hag

 Ispred Stranke za BiH vijećnik Mujo Ibrica više godina od nadležnih  je tražio da se greške iz knjige „Svjedoci istine“,koja je bila najbolja odbrana Radi Veselinoviću,  isprave i štampa nova.Mada je to bio  i zaključak  Općinskog vijeća, to ni do danas nije urađeno.

Logoraši  koji su na najbrutalniji način   ubijeni  na prvoj borbenoj liniji, umirali od ranjavanja, premlaćivanja logorima ,u knjizi Vahida Avađuza piše da su poginuli, nestali…

Dok se za “udruženi zločinački poduhvat “danas sudi osmorici   Hadžićana, nadležni  u općini Hadžići nisu podnjeli  tužbu protiv čenika tkz. Srpske općine Hadžići, protiv komandanta kasarne Lukavica, gdje je u jednom danu od premlaćivanja umrlo 46 logoraša, za čijim skeletima se  i danas traga.

Srpska strana finansirala  je knjige koji su napisali zatvorenici iz Silosa.

 S druge strana, mada je od 2008.   do 2012. godine,  kada izdaje knjigu i dokumentarni film,  Remzija Balić nadležnim u općini Hadžići slao dopise da pomognu u finansiranju,  to nikada do danas nisu učinili.

U Institutu za istraživanje zločina i  međunarodnog prava  Unvrziteta u Sarajevu  istakli  su da je Balićeva  knjiga optužnica za zločine, da je od neprocjenljive vrijednosti i za grad Sarajevo.

Prije izdavanja knjige Balić dobivao prijetnje da je ne smije izdati.Ako to učini prijećeno mu je, kako je to javno  govorio odmah nakon izdavanja, da će osjećati posljedice do kraja života, biti prebačen na  drugo radno mjesto izvan zgrade Općine,  izbačen s posla…

Izuzev dvije, sve ostale  prijetnje brzo su se počele ostvarivate.Odmah te i naredne godine, poslije izdavanja knjige, dobiva negativne ocjene i otkaz s posla, jedini u historije ove Općine.

Mada za  te dvije godine ni minutu nije  zakasnio na posao, nije  odbio uraditi bilo koji posao,ni marku  nije  imao odbijanje od plaće, niti  bilo koje druge sankcije. Mogao je samo dolaziti i odlaziti na posao. Nadležni su mu odmah  suspendovali pravilnik opisa poslova i radnih zadataka, jedinom u zgradi općine isključili internet, zabranili da prati sjednice Općinskog vijeća i druge poslove koje je do tada radio…

VIJEĆNIČKO PITANJE

 – Općina Hadžići je 2007. godine izdala knjigu „Svjedoci istine“ u koju su unesena imena i prezimena sa kraćom biografijom i fotografijama šehida i poginulih boraca Armije i PolicijeBiH tokom agresije na našu Republiku.

Odmah nakon promocije čitaoci su uočili mnogo grešaka, pa smo na jednoj od sjednica OV-a raspravljali o knjizi i jednoglasno donijeli zaključak koji glasi: „Da je u knjizi uočeno mnogo grešaka, da se treba izdati nova knjiga, da se u rad uključe vijećnici i da se vijećnicima na CD-u dostave materijali“.

Međutim, to nikada nije urađeno, a na vijećnička pitanja koja sam postavljao sa kolegama iz Kluba vijećnika SBiH dobili smo neuvjerljiv odgovor tj. da nisu obezbijeđena sredstva. Od tada pa do danas Općina je izdala nekoliko knjiga, te finansijski pomogla i druge izdavače po vlastitom izboru što govori da nisu u pitanju finansijska sredstva za knjigu „Svjedoci istine“?

Smatram da je knjiga „Svjedoci istine“ bitnija od svih drugih izdatih knjiga, te da joj se mora posvetiti dužna pažnja t.j. izdati nova knjiga sa ispravljenim greškama.

Na osnovu gore opisanog odlučio sam da vas još jednom pitam da li ćete izdati novu knjigu „Svjedoci istine“ i kada, a ukoliko nećete potražite uvjerljiviji odgovor od onog da nemate finansijskih sredstava?

– Koliko sam upoznat Općina je finansijski podržala i knjigu „Veliki vezir Gazi Atik Alipaša“ i nemam ništa protiv, ali moram vas još jednom pitati zbog čega nisu podržane knjige „Historijska dimenzija općine Hadžići“ od ef. Hidajeta Hujića, te knjiga i dokumentarni film „Šest logora pakla“ izdavača Remzije Balića koji su sami vlastitim sredstvima izdali korisne knjige?

Isticao sam u komentarima vijećničkih pitanja da ste iz knjige „Historijska dimenzija općine Hadžići“ koristili mnogo detalja i ugradili u našu knjigu „Historija općine Hadžići od najstarijih vremena do 1992 godine“.

 Kontaktirao sam najodgovornije ljude Instituta za istraživanje zločina i međunarodnog prava Univerziteta Sarajevo koji tvrde da su izdata djela (knjiga i film „Šest logora pakla“¸Remzije Balića ) od neprocjenjive vrijednosti za dokazivanje zločina na prostoru općine Hadžići i prostorima grada Sarajeva koja su od 1992-1995. godine bila pod  kontrolom agresora.

        Mujo Ibrica, vijećnik

ODGOVOR NAČELNIKA OPĆINE HAMDE EJUBOVIĆA

U vezi vijećničkog pitanja koje je postavljeno na šesnaestoj sjednici OV Hadžići, održanoj 29.03.2018. godine, ističem:

Iznenađen sam ovim pitanjem  koje se ponavlja tri ili četiri godine, u  istom obliku.Koja je svrha ovog pitanja  i šta se istim želi postići ? Odnosno čiji interesi i ciljevi se žele ostvariti  kroz ponovno analiziranje ove problematike?

Navodi, konstatacije i  insinuacije  u tekstu pitanja su  mišljenja a ne istinite tvrdnje  i jasan stav, a kao takve istini nimalo ne koriste.Pitanje iz nadležnosti Općinskog načelnika , čije nadležnosti su jasno propisane  u članu 38. Statuta  Općine Hadžići  ( Službene novine Kantona Sarajevo  broj 15/09, 17/12,10/13, 14/13- Ispravka ), rješavam u skladu sa svojim zakonskim  ovlaštenjima.

Općina Hadžići nema obavezu da finansira  svaku knjigu koja se izdaje , nego   se odluka o tome donosi u skladu sa mogućnostima u tom trenutku.Pojedinci koji napišu knjigu značajnu za historiju Općine, samo radi te činjenice, trebaju biti ponosni, jer su dali svoj  doprinos na tom polju.

U svjetskoj adademskoj praksi , u koju spada i BiH, svi autori svijeta , prilikom pisanja stručnih i naučnih  djela, u tim djelima citiraju navode  i djela drugih autora. Drugo izdanje knjige „Svjedoci istine“ biće štanpano u roku od sedan dana , kada to zatraže porodice šehida, a  ne neko drugi.Kompletan materijal za ovu knjigu je spreman i knjiga se odmah može  poslati na štampanje, kaže se na kraju odgovora na vijećničko pitanje načelnika općine Hamde Ejubovića.

ZAŠTO SE SKRIVAJU ZLOČINI ?

Čovjek ne može da povjeruje. U knjizi „Svjedoci istine“ autora Vahida Alađuza,koju je  2007. godine izdala Općina Hadžići,uopće nema da su građani Hadžića, bili u logorima, da su tu ubijani i mučeni.Nema da su  na najbrutalniji način ubijani u živom štitu,na prinudnom radu… Poznata je činjenica da je ta knjiga bila najbolja odbrana Radi Veselinoviću.

Svima bi trebalo biti u interesu da se kaže istina, kazne zločinci, da oni odgovaraju za mnoga nedjela, velike zločine.Samo u kasarni Lukavica zvjerski je ubijeno 46 Hadžićana.Ni danas se ne zna gdje su njihove kosti.Prozvani su i ubijeni pred oko 300 logoraša, svjedoka zločina.Najveći broj njih danas , na žalost, nisu među živima.Od 23. juna 1992. godine prošle je mnogo vremena. I danas  se traži čak 88 „ nestalih“, mada oni nisu nestali. Oni su ubijeni na zvjerski način.

Nisu „ nestali“ ni poginuli ,kako se piše  u knjizi Vahida Alađuza.Ubijeni su u živom štitu, na prvoj borbenoj liniji kopajući rovove…. Zašto se ne kaže istina, zašto se skrivaju činjenice, kome je to u interesu ?

ZAŠTO SADA NEČIJA SAGLASNOST ?

O ubistvu Hadžićana u kasarni  Lukavica sve se zna.Ama baš sve.Kada su dovedeni, odakle, ko ih je poslao, ko je bio komandant kasarne i sve druge pojedinosti.

Danas se ne sudi komandantu kasarne Lukavica, niti čelnicima Srpske općine Hadžići. Da li ste se zapitali – ZAŠTO?

 Javno treba reći šta su nadležni u općini Hadžići, boračkim udruženjima i drugim institucijama uradili  po tom pitanju? Zašto danas žrtva odgovara , a krivci mirno šetaju i smiju im se.

Koliko su za tu činjenicu krive nadležne općinske  službe, boračke organizacije, kojih, kako je jedan građanin rekao  u otvorenom pismu,  više nego mjeseci u godini.

Šuplji priče i fraze zaista nisu potrebne. Ima li opravdanja da za toliko godina  u Općini Hadžići  nisu  sa ispravljenim greškama štampali drugu knjigu  „ Svjedoci istine“. Danas sadašnja  koristi  samo drugoj strani.Šta se čekalo ? Koliko godina treba da prođe?

Sada je sve kasno.Prošlo je 11 godina. Druga strana knjigu Općine Hadžići , „Svjedoci istine“,koja im je najbolja odrana,poslali su na sve adrese, do Haga.

Zato se danas  sudi  nevinim čelnicima Ratnog predsjedništva Općine Hadžići?

KO SKRIVA ZLOČINE ?

Zašto se i danas , na razne načine, žele sakriti  zločini agresora. Knjigu „Svjedoci istine“ hvali srpska strana.Kažu to je istina , ova knjiga  govori  da sa  srpske strane nije bilo zločina, da su je  napisali  „pošteni ljudi“.Takve  javne izjave odavno su nadležnim morale  biti signal da se ne treba toliko čekati.Sada za to ,kako govore u odgovora na vjećničko pitanje, treba  saglasnost udruženja porodica  šehida da bi se izdala druga.

PRESUDA

Predugo se čeka.Idućeg mjeseca je presuda osmorici nevinih Hadžićana.Hoće li im   moći pogledati u oči.Njima se sudi sedam godina , a zločinci šetaju.Kolika  je  za to krivica nadležnih,  kolika boračkih udruženja, sviju nas, više od 25.000 građana Hadžića.Oni se sudi za „ udruženi zločinački poduhvat“  kao čelnici „Herceg –Bosne“ srpski generali  i drugi zločinci.A, branili narod od pokolja.

ZAŠTO TUŽBE NISU PODNESENE?

Zašto se to čini, iz kojih razloga, to bi morali da objasni oni koji falficiraju historiju.

22. novembra  2011. godine, po nalogu Tužilaštva BiH pripadnici Agencije za istragu i zaštitu (SIPA) uhapsili su osmoricu bivših političkih , vojnih i  policijskih rukovodilavca općine Hadžići.Doktora Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića,Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.

S druge strane  niko od rukovodilaca takozvane  Srpske općine Hadžići nije odgovarao.

Nadležni u Općini Hadžići nisu ni podnijeli tužbu. Žašto!?

KNJIGU ZATVORENIKA IZ SILOSA FINANSIRALA VLAST U RS, U OPĆINI HADŽIĆI ODBILI KNJIGU REMZIJE BALIĆA

Neki od   bivših zatvorenika iz  Silosa  napisali knjige, koje su finansirale nadležne institucije RS. Platili sve, do promocije u inostranstvu.I nagradili autore.Iste knjige poslali i u Hag.

U Općini Hadžići odbili finansirati knjigu i dokumentarni film Remzije Balića, „Šest logora pakla“, koja je napisana još 2008. godine, i koja je,prema Institutu za istraživanje zločina i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu,   optužnica za zločine na području općine Hadžići.Tom prilikom su  kazali  da su Balićeva djela od velike vrijednosti  za Grad Sarajevo.

U odgovoru na vijećničko pitanje načelnik  općine Hamdo Ejubović kaže da pojedinci  koji su napisali knjigu značajnu za historiju trebaju za to biti ponosni. Balić i jeste, i pored velikih ucjena i pritisaka  da će snositi posljedice ako je objavi, što je javno iznosio  odmah nakon izdavanja.

Pitanje je šta će sutra za to kazati historija , što  je  Općina Hadžići odbila   finansirati istinu o zločinima na području općine Hadžići, knjigu, za koju su u Institu za istraživanje zločina kazali da je optužnica za zločine na području općine Hadžići.

Balić  je, kada je vidio da od 2008 godine, kada šalje dopise nadležnim  u Općini bez odgovora,   2012. godine  izdaje ta značajna djela, i sve to  morao platiti  vlastitim sredstvima, u iznosu oko 30.000 KM.

Zar to nije čudno?Zar to nešto ne govori?

 PO  KNJIZI „SVJEDOCI ISTINE“ NIJE BILO ZLOČINA, LOGORA, UBIJANJA….

U Općini Hadžići  predhodno  su uradili i štampli knjigu Vahida Alađuza „Svjedoci istine“, u kojoj piše da su  civili  poginuli  ili nestali u Hadžićima i  drugim mjestima, da nisu bili u logorima, mučeni do smrti… Uradili  su knjigu koju  i danas promoviše druga strana. Knjigu koju je  izdala Općina Hadžići druga strana poslala je u Hag. Knjiga Vahida Alađuza,kako su  istakli  „kazuje istinu“ o  „građanskom ratu, da oni nisu činili zločine“…

Nakon izdavanja knige Vahida Alađuza, na jednom radiju u RS vodila se emisija, kako se za zločine, ili kako su kazali u građanskom ratu,   optužuje samo  srpska strana, kako se sudi samo njihovim ljudima, kako je međunarodna zajednica protiv njih, kako se lažno svijedoči….

EVO VAM KNJIGA OPĆINE HADŽIĆI, „OVO JE ISTINA,ČESTITAMO POŠTENIM LJUDIMA“

–„ Evo vam knjiga „Svjedoci istine“, koja je izdala Općina Hadžići, u kojoj piše sve suprotno od onog što se svjedočilo Momčilu Krajnišniku u Hagu.Ovdje piše da su svi poginuli kao pripadnici TO,znači  s puškom u ruci. Nisu u logorima, kako se lažno svjedoči.U Lukavici je  poginulo, a ne kako  su  kazali i lažno svjedočili , da je u logoru ubijeno više od 40 Hadžićana. A vidite oni sami kazuju istinu,  da su  poginuli, ili jednostavno, kako kažu, nestali.Nisu to pisali Srbi pa da kažu napisali neistinu. Iza autora knjige  stoji općina Hadžići, vojna lica, boračke organizacije i druge institucije, i kako sami kažu napisali su istinu. Hvali im na tome.To je put za  pomirenje…Da su kao pripadnike TO doveli u  Lukavicu, ili kako su lažno svjedočili u logor, da su tu ubijeni, mučeni,nestali, da se činio zločin, kako lažno svijedoče, mislite da to  oni nebi napisali .Sada od nas traže gdje su oko 40 ljudi, a sami njihovi u knjizi napisali da su nestali i poginuli, da nisu bili u logoru. Ovu knjiga već je poslana u Hag.Kamo sreća da su je  izdali prije presude Momčilu Krajišniku“…..

Knjiga  „ Svjedoci istine“ koja je izdala i sve troškove platila Općina Hadžići i novčano nagradila autora Vahida Alađuza  bila je najbolja odbrana i prilikom  suđenja Radi Veselinoviću. Ljudi koji su tom prilikom pratili  suđenje bili su ogorčeni,  tražili  su da se sve greške odmah  isprave, štampa nova.Međutim, ni do danas to nije urađeno.

ŽAŠTO SE FALFICIRA HISTORIJA?

Niko od  od 25.000 građana Hadžića nema pravo da  skriva zločine agresora.Zbog istine i historije.

Boračkim udruženjima, kako je to javno rekao ministar za boračka pitanja Muharem Fišo, upravljaju političke partije.Zato i on, od nadležnih u Hadžićima,  nailazi na otpore.

Općini Hadžići, niti Vijeću , nije trebalo ničije odobrenje, saglasnost niti bilo što drugo da  bi štampali novu knjigu, ispravili  kardinalne greške, koje samo koriste drugoj strani.To je, uostalom , još ranije bio  jednoglasan zaključak Općinskog vijeća kojeg su morali sprovesti.

KNJIGA OPĆINE HADŽIĆI U HAGU

Zbog neviđenog zločina nad  Hadžićanima  davno su trebali štampati novu, jer sadašnja, kao što vidimo, koristi samo suprotnoj strani, brani njihove optužene. Koliko im je  knjiga „Svjedoci istine „ važna, koju je štampala  općina Hadžići,  govori i podatak da su je, kao dokument, poslali u  Hag.Jer ,u toj knjizi, kao što se može vidjeti, nema da je agresor činio zločine, da  su ubijali i mučili u logorima, tjerali ljude u živi štit, da su umirali u velikim mukama…

KOME NEODGOVARA ISTINA?

Postavlja se pitanja, kome to od nadležnih u općini Hadžići ne odgovara istina ? Zašto se iskrivljuju činjenice i dokazi,zašto se brani druga strana?

Da bi građani imali bar malo uvida navešćemo neke primjere iz knjige  Vahida Alađuza i uporedili sa knjigom Remzije Balića, „Šest logora pakla „ za koju je prije štampanja dobivao prijetnje da je ne smije objaviti, i ako to učini da će osjećati posljedice do kraja života.Biti prebačen na drugo radno mjesto izvan zgrade općine, istjeran posla, praviti smicalice da izludi…. Osim dvije  sve druge  prijetnje brzo su realizovane.

Midhat Hrnjić nije poginuo, već umro od mučenja

Za Midhata Hrnjića, u knjizi Vahida Alađuza, piše da je  8.6.1992. godine poginuo kao pripadnik TO i ukopan na mezarju u Donjim Hadžićima.

Međutim, u knjizi Remzije Balića  sasvim suprotno. Pod naslovom SMRT OD BATINJANJA Balić piše da je prvi  zatvorenik koji je umro u logoru od najbrutalnijeg mučenja bio  Midhat Hrnjić.Izdahnuo je 9. juna 1992. godine, u velikim mukama, u logoru takozvane zgrade Teritorijalne odbrane.U ovaj logor dovedeni su prvi civili i tu mučeni.Hrnjićevo tijelo 11. juna izbacili su dželati pred džamiju u Donjim Hadžićima na prvi dan Bajrama…

U knjizi Svjedoci istine skrivaju se zločini agresora ?Na strani 226  svoje  knjige Balić piše kako druga strana  koristi greške iz knjige, koju je štampala Općina Hadžići,  i u naslovu kaže:

CIVILI NISU POGINULI  VEĆ UBIJENI NA ZVJERSKI NAČIN, U ŽIVOM ŠTITU, NA PRINUDNOM RADU, NA PRVIM BORBENIM LINIJAMA… A UMIRALI OD  MUČENJA , PREMLAĆIVANJA….U VELIKIM MUKAMA

Za sina i oca koji su prošli tri logora, mučeni i u kasarni Lukavica, tučeni do smrti Vahid Alađuz piše da je Edin Kadrić nestao u Hadžićima 10.5. 1992. godine, a njegov otac Adil  24.6. 1992. godine u Hadžićima.

Međutim, obojica su u Lukavici  umrli isti  dan, u najgorim mukama od  batina, uz neviđene jauke, zajedno sa još 44 hadžićana..Tri dana, koliko je trajala tortura u kasarni Lukavica za logoraše je bila vječnost.

Otac i sin torture  su doživjeli i u logorima  Garaža i Sportskoj dvorani,  gdje su se logoraši morali međusobno tući, a  ostali logoraši bučno  navijati…. Tako, između ostalog  Balić piše :U jednom uglu između sebe tukli su se Ševal  Čemavdić ( koji je poginuo radeći na Kuli ) i Numu Mujić, koji je po konstrukciji gotovo dva puta bio širi od njega.Onda su naredili da skinu gaće i rade pervezne stvari. Jezivi prizori, koji su izazivali mučninu u  želucu. Mlađi Elvedin  Kadrić ( koji je među 46 izdvojen u Lukavici, gdje mu se gubi svaki trag lizao je penis jednog čovjeka.Ko će šta raditi određivala je ta žena….

U knjizi Vahida Alađuza nema da su bili u logorima, tučeni do smrti i u Lukavici izdahnuli u velikim mukama.

Ko i zašto iskrivljuje historiju, činjenice, dokaze…?Zašto se brani druga strana. Zar se  ne treba čuditi što danas žrtve odgovaraju, a krivci na slobodi mirno šetaju.

Zašto u Općini Hadžići nisu podržali knjigu Remzije Balića, koji je napisao istinu o zločinima, kako su, gdje i na koji način  ubijeni  logoraši.Zašto se čovjek danas progoni, kažnjava. To, sigurno je, kako  se  nakon izdavanja knjige  njemu radi , danas nebi radilo ni najvećim ratnim zločincima.

U kasarni Lukavica  svi, čija su imena bila podvučena crvenom olovkom, danas više nema.Umirali su u velikim mukama od batina,a nisu nestali, poginuli, kako piše u knjizi Vahida Alađuza.

U narednom periodu govoriti ćemo o kardinalnim greškama iz knjige Vahida Alađuza,  sakrivanju prave istine o zločinima, i  usporediti sa knjigom Remzije Balića, koju je općina Hadžići odbila  finansirati.Samo na takav način građani mogu vidjeti koliko su zaista  velike greške, i zašto druga strana hvali knjigu koju je izdala Općina Hadžići.

Za Bećirević Bahrudina, Alađuz piše  da je poginuo na Kuli, što je laž.

Prava istina je da je Bećirević teško ranjen na prvoj borbenoj liniji,na prinudnom radu na Žuči. Umjesto u bolnicu odveli su ga u logor Kula gdje je umro u velikim mukama.

Ili recimo masakru  Stanka Kneževića i Dragana Damjanovića iz Vogošća, koji su na brutalan način ubili devetoricu Hadžićana. Samo zato  jer je u borbi Stankoviću poginuo jedan rođak. Obojica su za velike zločine u Vogošću osuđeni.

Međutim, u svojoj knjizi Alađuz piše da su Hadžićani  poginuli u Vogošći, a ne  ubijeni od zločinaca.

Mogli bi iznositi mnoge druge primjere, gdje se iskrivljuje, odnosno falficiraju  činjenice, a time brane  zločinci.To ćemo uraditi u narednom periodu.

Za isprake  knjige Svjedoci istine, koju je finansirala i izdala Općina Hadžići sada je i suviše kasno. Prošle je 11 godina, knjiga je drugoj strani dobro poslužila, i zato hvale autora i izdavača.

Međutim, sve te greške historija im neće oprostiti.Pisati će  se da je za udruženi zločinački poduhvat  prvo suđeno čelnicima Ratnog predsjedništva  Općine Hadžići …Zar to nije žalosno?

 ZAŠTO!

Zbog činjenice da se danas žrtvama sudi, a zločinci mirno šetaju, ne možemo a da nadležnim  ne postavimo  otvoreno pitanje:

-Kome je u interesu iskrivljavaenje historije.  Žašto oni  koji su branili  narod danas odgovaraju.

-Žašto nije podnešena tužba protiv rukovodilaca tkz Srpske opštine Hadžići, i komandanta kasarne Lukavica, gdje je  na svirep  načinim ubijeno 46  Hadžićana, za čijim skeletima se i danas traga.

-Zašto  u Općini Hadžići  do  danas nisu ispravili  kardinalne greške iz knjige „Svjedoci istine“,koja brani optužene sa druge strane. Po kojoj  agresor u Hadžići  nije počinio zločin, po kojoj nije bilo logora, ubijanja, tortura, premlaćivanja… Gdje piše  da su hadžićani  nestali, poginuli u živom štitu, u Svraka i drugim mjestima.Međutim, činjenice govore da su ubijeni na najbrutalniji način. Samo  u jednom danu u Lukavici je, kao što smo rekli, od premlađivanja u najgorima mukama umrlo   46 logoraša. Po  knjizi Vahida Alađuza oni su   nestali,poginuli, što je iskrivljavanje historije.Ko ima pravo da skriva istinu, činjenice, dokaze,  da piše knjigu koja brani drugu stranu, koja je odbranila Veselinovića i druge.

–Zašto nije podnešena  tužba protiv bivšeg komandanta kasarne Lukavica, koji bi morao reći gdje su skeleti ubijenih Hadžićana,

-Zašto je Općina Hadžići odbila pomoć u izdavanju knjige i dokumentarnog filma „Šest logora pakla“, koja govori istinu, gdje su, kako i na koji  način ubijeni logoraši, i kako se desio zločin, i koja je, prema mišljenju naučne institucije, optužnica za zločine.

-Zašto je Remzija Balić dobivao prijetnje da je ne smije objaviti, i ako to učini da će osjećati posljedice do kraja života, koja se, na tako okrutan način , nebi sprovela ni protiv najvećih ratnih zločinaca…

N.SMAJLOVIĆ

Hadžići:Zašto nisu ispravljene greške iz knjige Svjedoci istine ?Top