(2)FELJTON Ukradene tri knjige o zločinima u Hadžićima , postavljena četiri vijećnička pitanja da se greške isprave i štampa druga knjiga OpćineHadžići

Published On 14. October 2020. | By saliha | Aktuelnosti, Izdvojene vijesti, Multimedija Sve, Vijesti

-I poslije 13 godine nadležni u općini Hadžići nisu  realizovali  jednoglasan zaključak Općinskog vijeća da se  u knjizi  Vahida Alađuza , isprave sve greške i štampa nova knjiga .  Po sadašnjoj knjizi  kod druge strane nije bilo logora, ubijanja, zločina… Ista brani optužene, i koju,   prilikom suđenja,  ulažu kao dokazni materijal.

-Od 1999. godine  do danas Remziji Baliću ukrali tri knjige.Sve urađeno po nečijoj naredbi, planski, profesijonalno. Kome u Hadžićima nije u interesu istina o zločinima, zašto nisu podnesene tužbe protiv odgovornih sa druge strane…

-Zašto knjigu „Šest logora pakla“, i istoimeni dokumentarni film, nadležni u općini Hadžići nisu podržali, i  zašto je autor  knjige dobijao prijetnje da je ne smije izdati. Ako to učini prijećemo mu da će osjećati posljedice do kraja života, biti prebačen na drugo radno mjesto,  istjeran s posla, da u tom slučaju zauvjek zaboravi vrata općine Hadžići…

-Nakon izdavanja knjige prijetnje su se odmah počele ostvarivati:-Prebačen da radi u MZ Tarčin, dobio otkaz  zbog dvije zaredom negatine ocjene,  nakon više od 35 godina rada u toj ustanovi. Mada za taj period  ni minutu nije zakasnio na poso, nije imao bilo kakve sankcije, ni marka mu nije odbijeno od plaće…. Čak šta više u 2012. godini, kada je poslije izdavanja knjige „Šest logora pakla“ dobio prvu ocjenu  „nezadovoljava 1“, imao povećanje plaće za pet odsto, i za tu godinu dali mu ocjenu „ nezadovoljava 1“, što, kako su kazali pravni eksperti, još nije viđeno u sudskoj praksi.

-Zašto za nezakinit rad  i kriminal u općini Hadžići niko ne odgovara ?

Nastavak feljtona iz knjige „ Zašto knjigu o zločinima nisam trebao izdati“?

 Nakon što mi je načelnik općine Hamdo Ejubović kazao da od obećanog novca za štampanje knjige „ Šest logora pakla“ nema ništa, da se snalazim kako znam i umijem, sam sam sebi postavljao pitanje:- Zašto me  prevario? Kome i zašto u  Hadžićima smeta istina o zločinima?

Još 2008. godine knjiga „Šest logora pakla“ bila spremna za štampu, kada sam mu slao dopise  hoće li i sa koliko  pomoći u izdavanju ,ali odgovor nisam dobio.

Čak 2006. godine slao sam dopis za dokumentarni film, na koji, također, nisam dobio odgovor.

Zar nije bilo poštenije da mi je odmah, kada sam mu pokazao knjigu i dokumentarni film „Šest logora pakla“, kazao  da  za to nisu zainteresovani…

Općina Hadžići štampala  je dječije knjige, knjige iz turskog perioda,  sredstva su data za pomoć ljudima iz drugih općina, a neće za istinu o zločinima na području općine Hadžići.

Zašto i kome u Hadžićima smeta istina o zločinima?

 U prvi mah  djelovalo mi je da će pomoći, ispuniti obećanje, piše Balić u svojoj knjizi. Kad je vidio, a knjigu sam prvom dao da pročita,nije imao snage da  kaže da je  neće podržati, jer , kao što su kazali iz Instituta za istraživanje  ratnih zločina, knjiga je optužnica za zločine na području općine Hadžići, a pred Sudom BiH sudi se osmorici nevinih Hadžićana.

Ili se možda nadao da ova djela neću izdati, jer , kao što je vidio, treba  sam  dati više od 30.000 svojih sredstava.

DA LI SAM TREBAO PRODATI KNJIGU ?

Mnogi mi i danas kažu trebao si uzeti pare što ti je nuđeno, ostaviti knjigu, baš te briga za sve.Kad oni neće da podnesu tužbe, isprave greške iz knjige općine Hadžići „Svijedoci istine“, koja brani drugu stranu, zašto bi ti bio iznad njih.

Drugi su, pak, govorili da su veliki glumci, da ih  interesuje samo vlast,  kad bi  mogli u fotelji  bi i mrtvi  ostali, da ih nije briga za sudbinu osmorice nevinih Hadžića, kojima se godinama sudi u Sudu BiH…

-Da jeste podnijeli bi tužbu protiv čelnika druge strane, napravili pritisak, ovakvo ispada, kažu, da smo mi krivi, počeli rat..

ZAŠTO 13 GODINA ODBIJAJU REALIZOVAT ZAKLJUČAK OV- A?

– U svojoj knjizi  ti  govoriš istinu. Za razliku od  Vahida Alađuza, koju općina Hadžića i danas brani, po kojoj kod srpske strane nije bilo logora, ubijanja, mučenja,zločina… Čak 13 godina neće da isprave greške i štampaju drugu,što je bio jednoglasan zaključak Općinskog vijeća. Prilikom suđenja optuženih sa srpske strane, knjiga općine Hadžići bila  je najbolja odbrana, ulaže se  kao dokazni materijal.

-Umjesto priznanja  za knjigu i dokumentarni film ti  danas neopravdano ispaštaš. Ovako se  nebi  ponašali ni prema najvećem ratnom zločincu, kao što su prema tebe, govore  mi prijatelji.

OTKAZ  UMJESTO NAGRADE

Trebao si dobiti nagradu, priznanje, da ti plate  sve troškove koji si imao pri štampanju knjige i izradi dokumentarnog filma.Umjesto tebe najveće općinsko priznanje dobio  je Vahid Alađuz, a njegova knjiga brani drugu stranu. Šta ti ovo sve govori ?, kažu  prijatelji.

-Ukinuli su Fond za stipendiranje studenata i učenika koji je nosio ime prvog šehida općine Hadžići.Ovamo  se busaju u prsa, govore  o patriotizmu, a njihova djelo pokazuju sasvim nešto drugo.

PO ČEMU JE ČOLAKOVIĆ VEĆI OD HEROJA

-Po čemu je Enver Čolaković, koji je služio ustaškoj vlasti, koji je bio ataše za kulturu u Pavelićevoj vladi  Nezavisne državne Hrvatske, zaslužniji od naših heroja. Dva puta na sjednici Općinskog vijeća donijeli su odluku da umjesto naših gazija, koji su životima i dijelovima tijela branili zemlju, nova škola u Hadžićima nosi njegovo ime.

Po čemu je samozvanim patriotima on veći od naših heroja? Zar ti ovo sve ne govori!?

HEROJI LOKAVA

-Jedino  su hrabri mještani Lokava, koji su  tokom čitavog rata branili i odbranili jedinu kapiju ka Sarajevu digli svoj glas.Prošle godine umjesto na  manifstaciju obilježavanja Dana mjesne zajednice i odbrane puta spasa, sjedili su ispred svojih kuća.

Govorili su:- Naslušali smo se  njihovih praznih priča,  bili smo tu kada bilo najgore, kada se ginulo, kada se životima branio put, općina i BiH.

-Pitaju, gdje su im djela, optužnice za zločine druge strane, čelnici tkz. Srpske općine Hadžići i danas mirno šetaju dok naši pred sudom odgovaraju, gdje su imena ulica po herojima, po čemu je Pavelićev diplomata veći od naših boraca…

-Ti isti koji su podržali Odluku da umjesto naših heroja nova škola u Hadžićima nosi ime po Pavelićevom diplomati drže nam vaz.Ti isti  ukunuli su Fond  prvog šehida Hadžića, koji je branio i odbranio jedini put ka Sarajevu, bez imali stida i srama. Ti da nam drže šuplje priče…Naslušali smo se mi njih i njihovim hvala…

DAO SI VIŠE OD 30.000 KM SVOJIH SREDSTAVA…

-Ti  si se uzdiglo iznad njih, dao svojih više od 30.000 KM, i danas ti se smiju,  ispaštaš…Nakon više od 35 godina rada u općini Hadžići kažnjavaju te.

Prvi si  jedini u historiji Hadžića istjeran  sposla.Kao da si ti potrošio cjeli budžet Općine ,a  ovakvo se nebi ponašali ni prema najvećem ratnom zločincu. Šest godina  si bez posla,plaće, hoće da te živog ubiju, a oni ne odgovaraju za nezakonit rad i krivična djela.

Neka samo kažu zašto niko nije odgovarao kada su izgradili benzinsku pumpu u samom centru Hadžića, između dvije najveće stambene zgrade, suprotno zakonu, Regulacionom planu i svih drugih zakonom predviđenih odluka. Zašto za izgradnju nisu znali  čak ni vijećnici, a oni su morali donijeti Odluku, izmjeniti Regulacioni plan, morala se provesti javna rasprava, a nije. Zašto nisu dozvolili održavanje sjednice Općinskog vijeća sve dok radovi na izgradnji nisu  bili u  završnoj fazi.Kakva je to samovolja, kriminal….?

Ko to uze 200.000 eura na kafu, što im je na ruke dao vlasnik Vilovca.Koliko je bilo još tih i takvih poklona.Zašto za to niko ne odgovara, kao ni za druga krivična djela?

Dopise vijećnika i njihovim klubova povodom ovakvih i drugih kriminalnih radnji trebalo bi  stalno objavljivati.Da se vidi šta se radi ,kakve  nezakonite radnje , kakva  samovolja i kriminal, a niko ne odgovara…Na sjednici Općinskog vijeća donijelu Odluku o izgradnji fabrike drvne industrije u Ljubovčićima, kad ono izaće privatna vila.Ko  je odgovarao?

Ovakva i slična pitanja i danas dobivam?

MORAO SAM

Poslije sna i poruke šehida iz Lukavice da knjigu  štampam, da pismo bacim u kojem sam , na njihovu ponudu  da knjigu ne uizdam napisao veliku cifru …,da sam ja prije njih trebao poginuti, da sam ostavljen da kažem istinu.., nisam mogao preći preko toga. Iz određenih razloga rekao sam samo mali dio njihove poruke.

Ja sam u Sportskoj dvorani zaista trebao biti ubijen, prvi poginuti.Dragi Bog me sačuvao.

…Dželat  je prvo izvadio pištolj stavio ga na čelo, ali nije htjeo opaliti.Mada sam se, nakon toliko batina, u tom trenutku radovao smrti. Zatim je pušku „papovku“ stavio na čelo.Očekivao sam pucanj.Nevjerovatno, ali ni puška nije htjela opaliti.

O paklu u Sportskoj dvoranu reću ću samo u par riječ iz knjige „Šest logora pakla“.

…. Kad me je udario odletio sam pred vrata.Onda se zatrčao i nogom na kojoj je bila čizma, udario me u donji kut noge. Polomi je.Kost je, što je pokazao snimak kada sam izašao iz logora prepolovio. Osjeti sam bol, hladnoću, malaksalost….Oblio me hladan znoj.Nisam se mogao podići.

Tukao me potom jarbolom, uz koja su se učenici penjali  na satu fizičkog odgoja.Od udaraca u glavu branio sam se rukom, koja je također napukla.Puzao sam prema Simi ( čuvar u Sportskoj dvorani), koji se nalazio na ulazu u Dvorane.Mirno je sjedio na stolici.Od udaraca i jauka promalama se Dvorana.Jarbo se tri puta polomio od moje tijelo.Puštao sam jezive krike. Kao da nisu dolazili iz ljudskog grla.Tako su govorili moji prijatelji kasnije.Mislili su da neću živ izaći.Mnogo toga se ne sjećam.Znam samo da me udario sa bočne strane lica dijelom jarbola, nakon što se treći put polomio.Krv je u mlazu izlazila iz uha.Rekao mi je da ližem krv.Nisam mogao!Najednom sam za kratko izgubio moć govora.Vladala je tišina i drugovi su, kažu, mislili da sam mrtav.Kasnije se govor vratio, a posljedica toga je ostala.Jer i danas se desi da mi kada pričam stane govor i teško izgovaram pojedine riječi.Nastavio me je tući sve dok nije došao do izlaza gdje je bio Simo.

Odnekud se pojaviše još dvojica u crnim kapama.

-Aaa, to je taj?-Gdje ti je radiostanica majku ti j….?

-Kako izvještavaš iz Pazarića?

Tada mi u glavu dođe govor drugova da su čuli preko radija, dok su bili na radu, da ja izvještavam iz Pazarića.Sjetio sam se Munira i Fadila Brankovića koji su došli u Sportsku dvoranu i rekli mi:

-Otkud ti tu!? Sada smo čuli preko radija da si poslao izvještaj iz Pazarića!

Rekao sam da ne mogu više podnositi udarce i molio ih da me ubju.

Ubiti ću te,nego šta!

Došla su dvojica i počela me tući.Sa svih strana. Tukli su nogama, rukama, skakali po meni.Dželati su bili mokri kao da su izašli iz vode.Ne znam koliko vremena su me tukli.

U predahu je upitao:

Kako pišeš iz Pazarića?!

Ne znam….!- kazao sam dok mi se maglilo pred očima i dodao:

-Cijelo vrijeme sam zatvoren, eto pitajte Sime.

Simo je potvrdio da govorim istinu.

-Ko još ima od novinara u opštini Hadžići?

Ja znam za Jadranku Milošević i Bajrama Demića. Bila je još jedna djevojka koja se udala u Crnu Goru, koliko znam.Studirala je sa Jadrankom Milošević.Kod mene je u općini Hadžići, zajedno sa Jadrankom Miloševićem, obavila praksu.

Ali, maltretiranje je nastavljeno.

Iz Pazarića je za medije izvještavao Bajram Demić, koji se predstavljao kao Zvonko Marić. Ima Zvonko Marić i danas službeno koristi. To zaista nisam znao.Tada je, kao i danas, govorio hrvatskim jezikom i naglaskom!To nisam mogao ni pomisliti.Iz Pazarića je izvještavala i Jadranka Milošević.

MOLIO SAM DA ME UBIJE

Dželat je izvadio pištolj, stavio ga na moje čelo i prosiktao:

-Sad ću te ubiti!

Radovao sam se smrti.

-Molim te, ubij me!- prošaputao sam.Najednom,pred očima mi je izašao lik oca i majke.To je bilo u sekundi.

Što lažeš da ne pišeš i ne šalješ izvještaj iz Pazarića?

Stavio je cijev na čelo.

-Kažeš da te ubijem!

-Molim te- rekao sam.

-To ću učiniti, sa užitkom!

Povukao je obarač.Pištolj nije htjeo opaliti.Metak je ostao u cijevi. Opsovao je  neuzubilahi Boga, a zatim je dograbio pušku „papovku“ i cijev stavio na moje čelo. Očekivao sam pucanj.Nevjerovatno, ali ni puška nije htjela opaliti.

Ovo pišem kako bi objasnio nekim koji mi i danas zamjeraju što im nisam prodao knjigu, i izbjegao torture i nemogući  mobing  koje su kasnije uslijedilo.Zaista sam trebao poginuti, prije njih. Ali oba puta metak nije prošao kroz cijev.

Pustili su me jer su mislili da ću brzo umrijeti.

-Pusti ga vidiš da od njega nema više ništa!, kazao je jedan.Mislim da im je bio vođa.

-Bolje je da ovakvo umre!,- kaže.

I moji drugovi su mislili da od mene nema više ništa.Nosili su me deci…

KOJI SU RAZLOZI MOGINGA,OTKAZA, ZAŠTO NEĆE DA PODNESU TUŽBE, ŠTAMPAJU DRUGU KNJIGU….

Sam sam  sebi postavljao pitanje : Da  li se neko iz Hadžića dogovorio sa drugom stranom, da li je dobio veliki novac…, sve su ovo pitanja na koje ni danas nemam odgovor.

Prije nego što ću objaviti knjigu jedan prijatelj mi je rekao da se nađemo u „Bingu“.

-Činiš veliku grešku. Bolje ti je proživi, blizu si penzije.Šta imaš od toga što ćeš izdati knjigu. Da oni žele  zar  nebi ispravili greške iz knjige Vahida Alađuza koja brani drugu stranu. Zar nebi podnijeli tužbe. Glume patriote, a vidiš šta rade.Prodaše nam najbolje tvornice….Vidiš da ti neće pomoći ni sa markom, dajaš svoje pre. Za koga? Ko će ti biti zahalan..?Nakon hapšenja naših prave proteste, optužuju sud i tužilaštvo, a ni tužbe  nisu podnijeli.Zar ti to sve ne govore.Za toliko vremena nisu mogli podnijeti tužbe….

SVE SE OSTVARUJE

Mislim da je znao je da će mi, ako knjigu izdam,  dati otkaz s posla, ali to nije direktno rekao, već  kazao: – Nećeš moći spavati…!

Nisam mu govori za san i poruku šehida iz kasarne Lukavica.Da preko tog zasita ne mogu preći, jer sve što su govorili danas se ostvaruje.Ja sam zaista prije njih trebao umrijeti.

 Kazali su:- Oni će nakon više od deset godina podnijeti reviziju tužbe Haškom tribunalu, kad je kasno….. Kupiti će tvoje advokate, sudije, krasti dokaze iz  spisa predmeta….. stalno te prate, dobro  se čuvaj , moraš bolje čuvati knjigu, jer ponovi će ti je pokušati  ukrasti, ulaze ti u kuću, traže…

KRAĐA KNJIGE IZ ISTIKAL DŽAMIJE

I zaista 2013. godine iz Istikal džamije u Sarajevu ukrali su mi tašnu u kojoj su mi bila nova knjiga, USB-ovi, foto aparat, laptop,novac….  Sve sam nosio sa sobom,nisam se odvajao od tašne, jer sam se i sam uvjerio da mi ulaze u kuću….

Kada se izuzimao video snimak iz Istikal džamije, lice na održavanju  je rekao:-Ovaj ili tebe dobro poznaje ili je ovo naručeno. Trećeg, sigurno je, nema! Kada sam bio u policiji, i više puta pregledao snimak kazao sam da ovog prvi put vidim. Još jedna knjiga je ukradena…

Ovaj čovjek , na osnovu video snimka, kasnije  je uhvaćen, ali sam ostao bez ičega. Osuđen je na šest mjeseci zatvora, ali šta imam od toga. Sumljan da će i dana odležati, jer ovo je naručena krađa, primjetio sam da se duže vrijeme pratim. Lice  u MUP-u,koje je obrađivalo moj slučaj, zamolio me:

– Molim te, pokušaj ponovo napisati knjigu!

Više puta me zamolio da ne izgubim volju, da je pokušam ponovo napisati ….Ni danas neznam zašto mi  je  govorio,da li nešto  više zna, ili  nije mogao , ili smio da mi kaže….Mlad čovjek,završio kriminalistiku, ali mi i danas ledbe njegove riječi i molbe da pokušam ponovo  napisati knjigu…

Ovo je treća knjiga koja je ukradena.

PRVA KRAĐA KNJIGE I DOKUMENTACIJE

Prva je  1999. godine ukradena iz prostorije udruženja logoraša. Ukradena  je i dokumentacija o zločinima,  na čak 750 strana.Knjiga je bila još  obimnija i bolja od sadašnje.

U kući iza Doma zdravlja, u kojoj je nestala dokumentacija, bila su smještena i druga udruženja.

Međutim, nestala je samo dokumentacija logoraša i napisana knjiga.

Planirali smo, dok su još  nakon agresije svježa sjećanja logoraša, da se u knjizi prezentiraju izjave zatočenika logora, svjedoka zločina.

Kada su odvedeni u logore, kako i na koji način, šta su sve preživjeli,vidjeli, ko ih je maltretirao, tukao, kako  su poginuli zatočenici logora smrti.Formirali smo komisiju.

Na području općine bilo je više logora, i trebalo je sve obraditi. A to će najbolje uraditi oni koji su tu bili, vidjeli,  preživjeli…

Radili smo danonoćno. Zaposlili smo Sabahetu Alić, koja je  profesionalni daftilograf, da prekucava rukopise izjava, da se knjiga priprema za štampu.

I kada je, nakon dužeg rada, sve bilo pri kraju,  kada je sve bilo blizu štampanja to će nestati.

PROFESIJONALCI ODRADILI POSAO

 Sada je jasno da je to profesionalno odrađeno. Planski! Da je neko ili više njih, pratio šta se radi, dokle se stiglo, kakve su nam namjere.

Odmah po saznanju da je nestala dokumentacija i tek napisana knjiga  pismeno smo prijavili policiji. Nudili nagradu ako se  pronađe.

Radili smo godinama, i sada, kada se knjiga treba štampati sve je nestalo, bačeno.Da čovjek ne povjeruje.

Inspektor u MUP-u Hadžići tada je bio Mensur Čović, koga je također druga strana optužila za zločine, koji sada radi u općini Hadžići.

Iz više izvora čuo sam da je jedan od onih koji je  načelniku općine predlagao da dobijem otkaz s posla.

 „ŠTA SI DIGAO TOLIKU FRKU“

 On me primio na razgovor.

Rekao sam mu da je to značajna dokumentacija, da je knjiga bila gotova za štampu, te i njemu kazali da dajemo nagradu ako se pronađe.Naglasio sam da je to dragocjena dokumentacija za suda, da su tu izjave logoraša, ljudi koji su sve vidjeli, preživjeli, da to nema cijenu. Kako je moguće da se taj višegodišnji rad baci, nestane?

-Šta si digao toliku frku! To vaše nije toliko značajno.  Dokumentacija za suda je u policiji. Mi to čuvamo i ovo je važno!

Pokušavao me ubijediti da naš rad, istraživanje, izjave preživjelih logoraša i sve drugo nije toliko bitno.

– Ako bilo šta nađemo odmah zovemo, bit ćeš na vrijeme obavješten, kazao je na kraju.

Izašao sam nezadovoljan.Na jednom mjestu, u knjizi bile  sve izjave, dokumenti, dokazi. I  to da  nestane.

 SLUŽBENI ODGOVOR POLICIJE

Za nekoliko dana, 29. septembra 1999. godine, iz policije  smo dobili  službeni odgovor na naš dopis o nestanku knjige i dokumentacije, kojeg potpisuje tadašnji načelnik Enver Dupovac.

Kažu da je policija izvršila provjeru svih navoda i da je čovjek telefonski kontaktirao vlasnika kuće, koji boravi u Njemačkoj, i da je izbjeglici iz Tutina dozvolio da se useli u kuću u kojoj su bile naše prostorije i prostorije ostalih udruženja. Dalje navode da su prilikom čišćenja bačene  nabrojane stvari u dopisu, između ostalog, izvjesnu količinu papira, za koju ne zna kojeg je sadržaja.

Na kraju dopisa piše, kako je izjavila, da joj nije poznato da se među navedenim papirima nalazila bila kakva dokumentacija, kao i  da joj nije poznato da su prije njenog useljenja tu bile kancelarije boračkih udruženja.

Sve je ovo, za sve nas, bilo više i nego čudno. Postojali su kartoni logoraša, na kojima je to i pisalo. Napisana knjiga i sve ostalo. Kako ništa nije nestalo od ostalih udruženja. Kako su oni znali, kada se izlazi iz kuće, kome su predali ključ i sve ostalo.

 SVE JE ČUDNO

Čudno je da je ta žena sve odmah bacila u kontejner.

Na naslovu  piše naziv knjige. Sve je čudno, ali  bili smo nemoćni. Dobili smo službeni dokument policije da je dokumentacija, odnosno izvjesna količina papira, kako je pisalo u odgovoru na dopis, bačena u kontejner iza Doma zdravlja, te tako niko nije kriv.

Zajedno sa nama u kući su bila i ostala udruženja. Kako kod njih ništa nije nestalo, kako su oni napustili kuću, a da ta osoba ne pita šta i čije je ovo u drugoj sobi (kancelariji).

 Sav naš danonoćni rad, veliki trud sve ostalo bačeno je u smeće.Tako je bar pisalo u službenom dokumentu policije.

Međutim, sumnjamo da je prije toga neko profesionalno odradio posao.

Uzeo dio za njih interesantne dokumentacije i rukupis knjige, a onda ostavio ostale papire. Tako da ispadne kao da je neko neznajući bacio u kontejner. Očito, to je profesionalno odrađeno, kao uostalom i sve drugo.

NOVA KRAĐA I UPOZORENJE

Meni će se također iz kuće, 2005. godine, kada se uveliko ponovo radilo na pisanju knjige ukrasti rukopis, dokumentacija, te snimci po kojima smo planirali uraditi dokumentarni film.

 I ovdje je također sve profesionalno odrađeno. I to smo prijavili policiji, ali bez rezultata.

Interesantno je istaći da iz kuće ništa drugo nije nestalo osim dokumentacije za knjigu, VHS snimci, koji su trebali poslužiti za izradu dokumentarnog filma. Bila je tu tehnička roba vrijedna više hiljada maraka, ali lopove je samo interesovala knjiga i dokumentacija o zločinima na području općine Hadžići.

UPOZORENJE

Već tada jedan od prijatelja me upozoravao da ovdje nekome nije u interesu da se istina objavi.Sada sam sigurno da je tako.

Zašto načelnik općine Hamdo Ejubović ni sa markom nije htjeo pomoći u izdavanja dokumentarnog filma i knjige „Šest logora pakla“, koja je bila završena još 2008.godine.

Zašto nije htjeo odgovoriti na dopise. Zašto sam dobivao prijetnje da knjigu ne smijem izdati da ću imati posljedice, biti prebačen na drugo radno mjesto, dobiti otkaz, ako je izdam, da zauvjek zaboravim vrata općine Hadžići, da se tu više nikada neću vratiti….

ONI SU SPREMNI SVE URADITI…

Očito je da se pratiš šta radiš, dokle si stigao. Kada vide da si pri završetku  onda oni stupaju u akciju.Okani se toga, čuvaj posao, ti su  spremni  sve uraditi, napraviti” igranku” da te glava zaboli, upozoravao me prijatelj.Oni  jedno govore, drugo rade, a sasvim treće sprovode u djelo.

Vidiš da neće da isprave greške iz knjige „Svijedoci istine“,koju je Općina izdala i finansirala , po kojoj nije bilo logora, zločina ubijanja, koja na sudu brani drugu stranu.

SVE ZNAJU,ALI OSIM PRAZNIH PRIČA NIŠTA NEĆE DA UČINE

 Znaju da je tu istu knjigu druga strana poslala u Hag, kao dokaz, kako kažu, da su prilikom suđenja Krajišniku svijedoci govorili laži. Sve to oni znaju, ali ne reaguju.

Znaš li zašto? Okani  se čovječe! Šta imaš od toga što si rekao istinu, napisao knjigu, kada oni to ne žele. Da žele podržali bi te , pomogli , finansirali… Nebi dobiva  prijeteća pisma da je ne smiješ izdati.

Zašto se danas izjednačuje žrtva i agresor,zašto  naši odgovaraju, a oni neće ni da podnesu tužbu protiv čelnika Srpske općine.Šta misliš zašto? Da hoće to  bi davno uradili.

BORAČKA UDRUŽENJA RADE ZA VLAST

Šta su  uradile boračke organizacije, osim što sprovode stranačku politiku. Vidiš koliko im ljudi dolaze na obilježavanje značajnih događaja. Na ruke  možeš nabrojati.

Da su oni uistinu pravi predstavnici boraca nebi dali da se ukine Fond za stipendiranje studenata i učenika koji je nosio ime prvog šehida općine Hadžići.

Nebi dozvolili da dva puta na sjednici Općinskog vijeća prođe odluka da nova škola u Hadžićima nosi ime po Enveru Čolakoviću, koji je bio diplomata Pavelićeve, ustaške Nezavisne državne Hrvatske.Tražili bi da se isprave greše iz knjige Vahida Alađuza i štampa druga, da se kaže prava istina gdje su, kako ubijani nevini Hadžićani.

Šta su boračke organizacije uradile da se podnese tužba protiv čelnika tzv.Srpske općine Hadžići.Šta su uradili da se podnese tužba protiv komandanta kasarne u Lukavici, gdje je do smrti pretučeno 46 logoraša ?

Kada se sve zna,ko je bio komandant kasarne, ko je to i gdje uradio i sve druge pojedinosti.

NAPADAJU SVE KOJI MISLE I RADE DRUKČIJE OD NJIH

 Vidio si kako su napali bivšeg ministra Fišu, što je čovjek rekao da umjesto Pavelićevog diplometa Envera  Čolakovića, koji je služio ustaškom pokretu, nova škola trebalo nositi ime po nekim od naših heroja. Pred svima ga izvrijeđali,ponizili, otjerali iz sale, a čovjek   ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo, došao na godišnjicu formiranja Brigade.

 Kad su tako uradili sa jednim ministrom, šta ti očekuješ. Zapamti, oni jedno govore  za javnost, drugo rade, a savim treće sprovode u djelo. Oko sebe su okupili istomišljenike i kako oni kažu tako postupaju, dobronamjerno mi govorio čovjek

KO BI  MOGAO VJEROVATI ?

Danas, kada se vratim na sva  dešavanja oko nestanka dokumentacija i knjiga, ucjena, pritiska i prijetnji, posebno pred izdavanja knjige“ Šest logora pakla“, 2012. godine,kada sam dobivao anonimne prijetnje, da knjigu ne smijem objaviti, da mi se ništa od obećanih sredstava neće platiti, da ću imati velike posljedice, da neću raditi na sadašnjem radnom mjestu, da će me premjestiti izvan zgrade općine, istjerati s posla….  vidim da  je čovjek   bio u pravu.

Ko je mogao vjerovati da se tako rade, da jedno govore za javnost, a savim drugo provode u praksi. A, vjernici, hadžije…

 KNJIGU TREBAŠ NAPISATI

Računao sam da smo mi ,koji smo preživjeli  golgotu dužni  to reći, napisati.Ako ništa zbog žrtava, njihovih porodica.

U garažu općine, koji mi je prvi logor, doveli su i Avdu Hrnjića, kojeg su ljudi u Hadžićima veoma cijenili.Cijelo vrijeme, dok smo bili tu, govorio mi je da bi trabao napisati knjigu, da će ovo dugo trajati , da je četnički   projekt pripremam dugo vremena…

Bio je veliki prijatelj akademika Muhameda Filipovića.Dugo godina bio je direktor Drvne industrije „Bjelašnica“.

Od male pilane napravio je velikog giganta.Tvornicu je premjestio na novu lokaciju, blizu Donjih Hadžića, izgradio savremene kapacitete ,čiji su proizvodi išli na inostrano tržiše.Ovaj kolektiv, kao i cijela „Drvna industrja Bjelašnica, danas je u potpinosti uništena.Iako su nakon rata imali najsavremenije mašine, radili u tri smjene, gdje je radilo oko 8oo radnika.

Garaža općine je mjesto koje je služili za parkiranje općinskog automobila.Negdje pet sa tri metra, a tu nas je bilo i preko 40 zatočenika.Uslovi boravka u Garaži bili su katastrofalni.Bili smo kao sardine u konzervi.Noći se nije moglo spavati, i gotovo savaku večer govorio mi  je da se ovaj zločin treba zabilježiti, napasati knjigu.

-Moraš to učiniti.Brzo smo zaboravili šta se desilo, i evo ponavlja se. Ovo će godinama trajati. Vidjeti ćeš! Ovaj projekt dugo je pripreman, i istina se mora kazati.Za buduće generacije, da se zna šta se desilo…Mi smo naivni, potkupljivi,ljudi se podaju za male pare, za dobro  mjesto, …  neki za svoje interese, da mogu,   prodali bi  i državu…

Iz večeri u večer stalno je govorio o tome. Slutio je da on neće živ izaći.

On je među 46 logoraša koji je do smrti pretučen u kasarni Lukavica za čijim tijelima se i danas traga.I poslije toliko godina  nadležni  u općini Hadžići nisu podnijeli  tužbu ni protiv komandanta kasarne u Lukavici, gdje je Avdo, zajedno sa ostalim zatočenicima,  pretučen do smrti.

I kada sam usnio šehide i poruku da knjigu ne smijem prodati, što mi se nudilo, kazali su: „Znaš šta ti je  u garaži rekao Avdo Hrnjić“….

 

PRIJETNJE

Prije izdavanja knige  „Šest logora pakla „ bile su stalne prijetnje da knjigu ne smijem izdati, ali i  ponuda da im knjigu predam, da samo napišem cijenu koliko za to tražim novca i da me  nije briga šta će biti s tim!. Kao ni da mi načelnik općine   neće dati novac što je obećavao, te ako to ne učinim da u imati posljedice…

Da li su  neki mislili da ćemo , nakon krađe prve  knjige i dokumentacije 1999. godine, i našeg uzaludnog velikog truda,  odustati od pisanja knjige?

Zaista, za sve nas, koji smo radili na tome, bio je  veliki udarac.

Dugogodišnji rad, veliki trud, odricanje bačeno je niz vodu. Bolje reći u kontejner. Bar tako je pisalo u službenom dopisu policije.

DA LI POSTOJI DOGOVOR?

Neće mi biti jasno  zašto nekome u Hadžićima nije u interesu istina o zločinima. Zašto tolike prijetnje, ucjene, progoni, hajka… ?Koji je razlog tome?

Da li postoji neki tajni dogovor dviju strana, i koje su to?.

SVE POZNATO,TUŽBA NIJE PODNEŠENA

Da li se zaista neće znati istina gdje su kosti  46 logoraša iz logora Lukavica, mada se tu sve zna.

Svjedoci tome, kada su  pretučeni i „nestali“, bilo je oko 300 zatočenika iz Hadžića.

Ni danas ne može biti jasno zašto nadležni u Općini Hadžići  nisu podnijeli tužbu za zločine. Da jesu, komandant kasarne  i drugi odgovorni morali bi Sudu kazati ko je uradio zločin nad hadžićkim logorašima, gdje su njihove kosti.

Iz Budžeta Općine godinama se finansira Komisija za historizaciju na području Općine Hadžići,a  jedan od članova za to je dobio desetine hiljada maraka. A tužba nije podnesena.

Roditelji i rodbina ubijenih umiru. Nisu  dočekali da ispune posljednju želju.

Veliki broj logoraša, svjedoka zločina, također nisu više među živim. Umrli su…

MOGAO SI UŽIVATI, SADA PROKLINJI DAN KADA SI ROĐEN

Nakon izdavanja knjige dobio sam još jedno pismo u kojem se kaže:

– „Šupak, sada ćeš prokleti dan kada si rođen.Mogao si dobiti pare, uživati. Ovako, sada ti  slijedi  pakao.Ideš da radiš u Tarčin, da ima mjesna zajednica na Ivan sedlu tu bi radio, a slijedi ti i otkaz.

Za sva vremena, zapamti, za tebi su vrata Općine Hadžići  zatvorena.Tu se više nikada nećeš vratiti. Možeš dobiti hiljade presuda.

Je li ti rečno da ni za knjigu i dokumentarni film, što ti je obećao načelnik,nećeš dobiti ni marku. Nisu vjerovao! Da li sada vjeruješ u ono što ti se govorilo!

OSTATI ĆEŠ DA PATIŠ, UMIREŠ…

Dočekaćeš dok se završi sudski spor.Prije ćeš umrijeti.Možeš imati sto advokata, ostati ćeš bez njih.Mi ćemo ih kupiti….Šupčino, ostaćeš da patiš, umireš“….

 Pitam se  kakav je sklop u  ljudima, kada tako pišu.Da li su  uopće ljudi ? Koji je to nagon, zašto toliki bijes, za istinu o zločinima nad nevinim Hadžićanima.

Sada sam siguran da je neko postigao neki sporazum sa drugom stranom.Samo neznam kakav, ko stoji iza toga i zašto, dali  je  u pitanju veliki novac ili nešto drugo.

Govori to i orgaizovana, profesijonalna krađa knjiga, baš kada su bili spremni za štampu.

Ali, u svakom slučaju za neme je, sve ovo što se dešava, i više nego   žalosno.

ZAŠTO BRANE DRUGU STRANU..

Godinama neće da isprave greške i štampaju drugu knjigu“ Svijedoci istine“, koja brani drugu stranu, stalno izmišljajući neke od razloga,neće da podnese tužbe protiv čelnika srpske općine Hadžići, ni  protiv komandata kasarne Lukavice gdje je pred očima oko 300 logoraša do smrti pretučeno 46 hadžićkih zatočenika.

 Kakvi su to „ Pošteni Muslimani“, kako je napisala druga strana,  koji su rekli da knjigu „Svijedoci istine“ općine Hadžići nisu napisali Srbi, već „Pošteni Muslimani“, da iza nje stoje boračke organizacije i druga udruženja i institucije općine Hadžići. Ista je, kao što se zna, poslata u Haški tribunal, i najbolja je odbrana za drugu stranu.

KAKVI SU TO VJERNICI, HADŽIJE…

Kakvi su to ljudi sa hiljadu lica, kako mogu tako ubjedljivo  da govore, a sasvim drugo rade, odnosno da ubjedljivo lažu, da čovjek ne povjeruje. Kakvi su to vjernici, hadžije…

Čovjek ne može da povjeruje da postoje  takvi ljudi. Zaista, sve što su govorili se ostvaruje.

Prebačen sam u mjesnu zajednicu Tarčin, izbačen s posla, promjenio šest  svojih advokata koji su više  radili za njih.

Ono što se dešava na sudu, nije ništa kako se piše u javnosti,  dok se čovjek sam ne uvjeri u stvarnost, koliko su pod uticajem vlasti…

Čini mi se da sam sekundu zakasnio na posao, da su imali bilo šta, da sam za to vrijeme imao i marku odbijanje od plaća, da nisam imao nagradu, povećanje plaća, a za tu godinu kada dobivam  negativnu ocjenu, presude nikada nebi dobio.Za njih su radili moji advokati, sudije…Ali, ipak, preko nekih činjenica nisu mogli  preći.

OVDJE SE VIŠE NIKADA NEĆEŠ VRATITI

Još 2018. godine, drugostepeni  Kantonalni sud  odbio je žalbu općine Hadžići i  prihvatio presudu Općinskog suda koji je poništio ocjenu načelnika općine Hadžići Hamde Ejubovića za 2013. godinu, i ja sam se, po toj presudi, trebao vratiti na posao.Ali nisam. Već prije suđenja , odnosno prije izdavanje knjige,dobio sam obavjest da su za mene, ako knjigu izdam,  vrata općine Hadžići zauvijek zatvorena, da se tu više nikada neće vratiti, i kada bi, kako su kazali, dobio hiljadu presuda.

Oni se ponašaju kao da je to njihovo vlasništvo, njihova babovina,da mogu raditi šta i kako hoće.Takvom način radu pomaže i opozicija, koji su kupljeni, gdje najveći broj njih više radi za vlast, nego za  narod i svoju stranku.

VJEROVAO SAM NAČELNIKU !

Oni  koji su mi pisali  znali su da me načelnik općine neće pomoći  ni markom, to su mi  stalno govorili,mada je bio obećao dio sredstava. Šta ovo govori? Ja vjerovao načelniku općine, koji će mi, nakon što sam predam knjigu za štampu reći:

-Od para nema ništa, snalazi se kako znaš i umješ…

Ostao sam bez riječi,ukopan, načelnik me prevario, a knjiga govori o istini gdje su, kako i na koji način stradali nevini Hadžićani.

Načelnik to obija da podrži, a knjiga optužnica….I sada pitam, zašto nečelniče!?

KO I ZAŠTO NEĆE ISTINU !?

Kako je moguće da se ostvaruje sve prijetnje, a jedna od njih, bila je da, ako izdam knjigu, zaboravim vrata općine, da se tu više nikada neću vratiti…

Ko se i zašto boji istine, zašto je trebala knjiga Vahida Alađuza braniti optužene sa druge strane, da se ulaže kao dokazni materijal, da kod druge strane nije bilo logora, mučenja, ubijanja, da su svi mučki ubijeni  u logorima nestali ili poginuli kao pripadnici teritoroijalne odbrane.

U više nastavaka u Avazu  je pisalo    (sada nebi spominjao njegovo ime), mada u više navrata  u listu piše njegovo puno ime i prezime, da je  tokm rata radio za drugu stranu.Da je dokazano, čak bio i priznao…

GRANIČI SE SA NEMOGUĆIM

Sada, u miru, da neko napiše knjigu koja brani drugu stranu, u kojoj  13 godina odbijaju ispraviti greške i štampati drugu, koji neće da podnese tužbe protiv komandanta kasarne Lukavica, a toliko godina se sudi čelnicima Ratnog predsjedništva Hadžića,  neće ni da podnesu tužbe protiv  čelnika druge strane, graniči se sa nemogućim.

Ili da se revizija tužbe protiv Srbije podnese nakon toliko godina, kada je, kako su kazali neki zvaničnici , prošao rok…,sve je ovo za nepovjerovati.

Pred sudom BiH sudi se našim nevinim genaralima, po Srbiji hvataju ljudi i sudi im se….

Nekada sam sebi govorim, da li  ovo sanjam,jer sve se graniči sa nemogućim.U općini Hadžići neće da podrže istinu o zločinima…, prijeti se autoru knjige..

Nažalost, istina je!

TJERAO  DA ZATRPAJU ROVOVE, DA SE PREDAJU….

Da   Vahid Alađuz, kako je javno svjedočio Hamdo Kovačević,iz Hercegovačke ulice,svijedok događaja,nije im dao da se brane, tjerao ih da zatrpaju rovove, da  srpskoj policiji  predaju oružje,da se i oni uzdignuh ruku predaju  srpskoj policiji, da je pred  njihove kuće dolazi sa srpskim policajcem….

 Isti  je 2007. godine   napisao knjigu, sa još nekim članovima komisije, kako je rekao,   koja brani drugu stranu.

Da  za taj rad dobija desetine hiljada maraka, dobije čak i najveće općinsko priznanje, a ja se za istinu o stradanju nevinih logoraša kažnjavm, tjeram s posla, za izdata djela  ne dobijem ni marku,a  koja su, kako su kazali iz nadležnog Instituta, optužnica za zločine…. Zašto, načelniče?

ZAŠTO JE ISTINA TOLIKI GRIJEH ?

Ovako se, kako mi mnogi kažu, nebi odnosili ni prema najvećem zločincu, da sam sam pronevjerio cijeli Budžet općine…

Po čemu je istina o zločinima na području općine Hadžići toliki grijeh ? Zašto ih je toliko  pogodila, zašto je nisu podržali ni 2008. godina, kada je prvobitno knjiga  bila spremna za štampu, pa ni četiri godine kasnije, 2012. godine…

„DAJ MU JEDAN, AKO NEĆEŠ, DAĆU JA TEBI“!

Po izdavanju knjige i dokumunetarnog filma , moj rukovodilac Enes Kazić , za  2012. godinu dao mi je ocjenu jedan,a za 2013. godinu, po naređenju načelnika Hamde Ejubovića, negativnu ocjenu dao mi je  Nijaz Musić, koji mi te godine i nije bio rukovodilac.

SLUČAJ KAKAV NIJE VIĐEN U SUDSKOJ PRAKSI

Ovo je jedinstven slučaj u sudskoj praksi. Tako su kazali pravni eksperti za medije.Naime, ja sam  tu cijelu 2012. godinu, to još jednom moram ponoviti, imao povećanje plaće za pet odsto za uspješan rad u proteklom periodu, a za tu istu godinu, kada izdajem knjigu i dokumentarni film „Šest logora pakla“ dobio  negativnu ocjenu.

Sve ovo govori koliko su bili bijesni zbog izdavanje knjige. Da su nekom poremećeni planovi, da jedno govore, drugo rade, a sasvim treće sprovode u djelo.

ZAŠTO NEMA TUŽBI?

Sam sebe, hiljadu puta, pitam:- Zašto tužbe protiv čelnika srpske strane nisu  podnijeli.Zašto nisu podnijeli  tužbu ni protiv komandanta kasarne u Lukavici, ako se u ovom slučaju baš sve zna. Ko ih je i kada ubio, po čnijem naređenju, ko je i kada poslao spisak u Lukavicu, doveo i sve druge pojedinosti.

ZAŠTO ODBIJAJU ISPRAVITI GREŠKE I ŠTAMPATI DRUGU  KNJIGU

Historija će kazati zašto im je smetala istina, zašto je knjiga Vahida Alađuza trebala  braniti optužene sa druge strane…zašto 13 godina odbijaju da isprave greške, da štampaju drugu knjigu i pored četiri vijećnička pitanja.

Da se  prije 13 godine ispuni zaključak Općinskog vijeća, postavljena su četiri vijećnička pitanja. Posljednje prije dvije godine, 29.3.2018.godine, gdje se kaže:

ČETVRTO VIJEĆNIČKO PITANJE

-Općina Hadžići je 2007.godine  izdala knjigu „Svjedoci istine“, u kojoj su unesena imena i prezimena sa kraćom fotografijom  šehida i poginulih boraca Armije i Policije BiH tokom agresije na našu Republiku.

Odmah  nakon promocije čitaoci su uočili mnogo grešaka pa smo na jednom od sjednica Općinskog vijeća raspravljali  o knjizi i jednoglasno donijeli zaključak koji glasi:

„Da je u knjizi uočeno mnogo grešaka, da se treba izdati nova knjiga, da se  uključe vijećnici, i da se vijećnicima  na CD-u dostavi dostavi materijal.

ZA ISTINU NEMA SREDSTAVA

Međutim, to nikada nije urađeno, a na vijećničko pitanje koje sam postavljao sa kolegama iz Kluba Stranke za BiH dobio sam neuvjerljiv odgovor.

To jest , da nisu obezbjeđena sredstva.

Od tada do danas Općina je izdala nekoliko knjiga, te finansiski pomogla i druge izdavače po vlastitom izboru, što govori da nisu u pitanju finansiska sredstva za knjigu „Svjedoci istine.“

Smatram da je knjiga „Svjedoci istine“ bitnija od svih drugih izdatih knjiga, te da joj se mora posvjetiti dužna pažnja, to jest izdati nova knjiga sa ispravljenim greškama.

HOĆETE LI, I KADA, IZDATI DRUGU KNJIGU?

Na osnovu gore opisanog odlučio sam da vas još jednom pitam da li ćete izdati novu knjigu „Svjedoci istine“  i kada, a ukoliko nećete  potražite uvjerljiviji odgovor od onoga da nemate finansiskih sredstava?

-Koliko sam upoznat Općina je finansirala i izdala knjigu „Veliki vezi Gazi Atik Ali paša“, i nemam ništa protiv, ali moram vas još jednom pitati  zbog čega nisu podržane knjige „Historijska dimenzija općine Hadžići“ od ef. Hidajeta Hujića, te knjiga i dokumentarni film „Šest logora pakla izdavača Remzije Balića, koji su  vlastitim sredstvima izdali  korisne knjige?

Isticao sam kroz vijećnička pitanja da ste iz knjige „ Historijska dimenzija općine Hadžići“ koristili mnogo detalja i ugradili  u našu knjihu „Historija općine Hadžići od najstarijih vremena do 1992. godine“.

Konataktirao sam najodgovornije ljude iz Istituta za istraživanje zločina i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu koji tvrde da su izdata djela ( knjiga i dokumenatrni film   „Šest logora pakla“) Balića od neprocjenljive vrijednosti  za dokazivanje zločina  na prostoru općine Hadžići i prostorima grada Sarajeva, koja su od 1992.-1995. godine bili pod kontrolom agresora, kaže su u četvrtom vijećničkom pitanju kluba vijećnima stranke za BiH.

 ODGOVOR NAČELNIK HAMDE EJUBOVIĆA

U odgovoru  na vijećničko pitanje Hamdo Ejubović, načelnik općine Hadžići je napisao:

U vezi vijećničkog pitanja koje je postavljeno na šesnestoj sjednici Općinskog vijeća, održane 29.3.2018. godine , broj 01-01-02-3355/2018. godine ističem:

Iznenađen sam ovim pitanjem koji se ponavlja tri ili četiri puta, u istom obliku.Koja je svrha ovog pitanja i šta se istim želi postići? Odnosno čiji interesi i čiji ciljevi se žele ostvariti kroz ponovno aktueliziranje ove tematike.?

Navodi, konstrukcije i insinuacije u tekstu pitanja su mišljenja, a ne istinite tvrdnje i jasan stav , te ih ne prihvatam kao stav, a takve istine  nimalo ne koriste.

Pitanje iz nadležnosti Općinkog načelnika , čije nadležnosti su jasno propisane u članu 38. Statuta Općine Hadžići ( Službene novine Kantona Sarajevo broj 15/09, 17/12, 14/13,.Ispravka ) rješavam u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima.

Općina Hadžići nema obavezu da finansira svaku knjigu koja se izda , nego se Odluka o tome donosi u skladu sa mogućnostima u tom prenutku.

Pojedinac koji napiše knjigu značajnu za historiju Općine, samo radi te činjenice trebaju biti  ponosni,  jer su dali svoj dopinos na tom polju.

U svjetskoj akademskoj praksi , u koju spada i BiH, svi autori svijeta prilikom pisanja stručnih i naučnih djela, u tim djelima citiraju navode iz djela drugih autora.

Drugo izdanje knjige „Svjedoci istine“ biće štampano u roku od sedam dana, kada to zatraže porodice šehida i poginulih boraca, a neko drugi.

Kompletan materijal za ovu knjigu je spreman i knjiga se odmah  može poslati za štampanje, kaže se u odgovoru načelnika općine Hadžići Hamde Ejubovića, na četvrto vijećničko pitanje.

 ČIJE  INTERESE ŽELE OSTVARITI?

 Načelnik općine pita čije se interese želi ostvariti i  ponovno aktueliziranje ove problematike kroz novo, četvrto  vijećničko pitanje.

Da čovjek ne povjeruje!

Načelniče, želi se ostvariti interese građana, pravde, istine… Građani su zahtjevali da se greške isprave i štampa nova knjiga, a ovo je   13 godina kako vaša knjiga brani  optužene sa druge strane i ulaže se kao dokazni materijal. Isto toliko godina je kako vi na razne načine to izbjegavate. Zašto?!

U vašoj knjizi se kaže da kod druge strane nije bilo logora, zločina, ubijanja. Svi mučki ubijeni u logoru, po vašoj knjizi, su nestai ili poginuli.Nisu ubijeni u logoru. Zar to nije žalosno!

Vi ste, kao prvi čovjek općine,  to trebali prvi inicirati,učiniti, sprovesti u djelo. Na vlasti ste 16 godina, a 13 godina postavljaju se vijećnička pitanja i traži da se napiše istina, isprave greške i štampa druga knjiga.

KOJI SU RAZLOZI?

 Recite, čije interese vi i autori knjige zastupate, ako se zna da ova knjiga brani drugu stranu,  da se na sudu ulaže kao dokazni matrijal, da je poslata i u Haški tribunal, da i nadležni u općini Hadžići, kako kažu, kroz ovu knjigu govore da sa srpske strane nije bilo logora, mučenja, ubijanja….

Toliko godina raznim smicalicama to odbijate provesti u djelo. Recite koji je razlog tome?

Da se ovakvo radi kod druge strane, svi bi  letjeli  s noge na nogu, bili  izbačeni naglavačke. I ovo govori da se ovdje jedno govori, dugo radi, a treće sprovodi u djeli.

UBIJENI SU MUČKI, UMIRALI U MUKAMA

Načelniče, logoraši nisu ni poginuli ni nestali, kako se tvrdi u vašoj knjizi . Ubijeni  su  mučki, poput 46 logoraša u kasarni Lukavica, za čijim tijelima se i danas traga.Jauci iz kasarne Lukavica  daleko su se čuli. Ljudi su umirali u mukama. Vi i još neki drugi, oko vas,izgleda, nećete ni da čujete ni da  znate.

ZAŠTO NAČELNIČE!?

Vi godinama odbijate ispraviti greške, stalno tražeći neke izgovore. Zašto načelniče? Vahid Alađuz, prije dvije godine, kada su mediji pisali o ovome jedinstvenom slučaju, zašto vaša knjiga, koja je kao dokaz poslata u Haški tribunal i brani drugu stranu,  kaže da u toj knjizi nema ništa sporno.

Zar nije čudno, tužno i žlosno.

I danas tvrdi da je istina da nije bilo logora, ubijanja, mučenja, da su logoraši poginuli kao pripadnici teritorijalne odbrane ili nestali. A ubijani u životom štitu, na prvim borbenim linijama, umirali u logorima…, što je najgora vrsta zločina. Zašto se brani  zločini?

 Zašto se ne isprave greške i štampa nova knjiga, i čije se to interese brani ?

Zar nije  čudno  da nevinu ljudi odgovaraju , a  oni koji bi trebali biti umjesto njih  mirno  šetaju i smiju se žrtvi.

 RECITE, ZAŠTO TUŽBE NISU PODNESENE?

 Načelniče, zašto poslije toliko godina nije podnesena  tužba ni protiv komandanta kasarne u Lukavici. Možete li to reći, obasniti, zašto?

 Da je to urađeno znalo bi se po čijem naređenju su ubijeni nevinih 46 zatočenka iz Hadžića, gdje su njihove kosti, rodbina bi davno našla smiraj.

Poznato je da su logoraši  mučki ubijani u živom štitu, na prvim borbenim linijama kopajući rovove, na prinudnom radu…. To je istina, a ne kako piše u vašoj knjizi.

Zar je, recimo,  mogao poginuti Ismet Musića, kako piše u vašoj knjizi, ako se zna da je umro u najvećim mukama, da je  živ zapaljen u kući, što je najveći zločin.

I vi pitate čiji interes se žele ostvariti što vijećnici postavljaju pitanje kada će te realizovati jednoglasan zaključak Općinskog vijeća od prije 13 godina.

Da li na taj način želite da se više ne postavljaju pitanja?

ADVOKATI DRUGE STRANE ISTO  GOVORE

 Vi kažete da su navodi, konstrukcije i  insinuacije u tekstu vijećničkog pitanja izmišljeni.

Načelniče, to su isto kazali advokati druge strane prilikom suđenja, kada bi svijedok govorio pravu istinu o zločinu nad zatočenicima. Oni   bi, pokazujući vašu knjigu „Svjedoci istine“, govorili isto kao i vi, da se izmišlja, da je u knjizi Općine Hadžići napisana prava istina gdje je ko i kako poginuo, da nisu bili u logoru.

Kažu da je to prava istina. Konstatuju, zar bi  to nadležni u općini Hadžić i autori knjige tako napisali da je bilo drukčije…, da iza knjige  stoje Općina Hadžići, naležne institucije, boračke organizacije…., da je to prava istna.

 ZAŠTO KNJIGA BRANI DRUGU STRANU?

 Zašto načelniče vaša knjiga  brani drugu stranu, kako nije bilo zločina ubijnja, logora?

 Sada kažete da ćete knjigu izdati za sedam dana ako to zatraže porodice šehida, a ne neko drugi.

Taj neko drugi bilo je Općinsko vijeće, najveći organ vlasti, čije bi odluke načelnik Općine trebao poštovati i provoditi.Po zakonu ,ako se ne čini imaju  sankcije.Ovdje u Hadžićima, očito je nama, jer najveći broj opozicije rade za vlast, i opozicije gotovo da nema.

Da ima neko bi davno i krivično odgovarao. Kako je Općinsko vijeće moglo donijeti Odluku da se u Ljubovčićima gradi tvornica drvne industrije, da bi umjesto tvornice bila izgrađena nečija vila. Ovakvi i sličnih primjera ima mnogo.

ZAŠTO KAŽETE DA NEMATE SREDSTAVA…?

 Zar nije  bolje da odmah kažete da to nećete učiniti, pa stalno, već 13 godina , tražite neke razloge da to ne sprovodete u djelo. Poput da  nemate sredstava za štampanje nove knjige „Svjedoci istine“, a sada, kada vam se kaže da trebate izmisliti drugi razlog od toga, ističete da vam  treba saglasnost udruženja porodica šehida.

 Zar nije i tužno i žalosno.

 Odluku o štampanju druge knjige  „Svijedoci istine“  donijelo je Općinsko vijeće , najveći organ vlasti, odmah nakon izdavanja, kada su građani uočili mnoge geške, a ta knjiga, kao što znate, danas je najbolja odbrana za drugu stranu.

Zašto?

U svome odgovoru kažete:- Općina Hadžići nema obavezu da finansira svaku kjigu koja se izdaje, nego se odluke o tome donose u skladu sa mogućnostima.

 -Ja sam vam zahtjev poslao još 2008. godina, kada je prvi put knjiga „Šest logora pakla“ bila spremna za štampu.Na dopis niste odgovorili.

 Recite, zašto vam nije bitna knjiga koja govori o zločinima na području općine Hadžići. Zašto je prioritet imala knjiga Envera Čolakovića „ Pismo majci“, koji je služio ustaškoj  Nezavisnoj državni Hrvatskoj (NDH), bio Pavelićev diplomata. Po čemu je ona značajna za općinu Hadžići?

 Po čemu je po vama značajnija knjiga koju je općina Hadžići izdala  „Veliki vezir Gazi Atik Ali paša“, a nije knjiga koje je, kako su kazali iz Instituta, optužnica za zločine na području općine Hadžići.

DA ČOVJEK NE POVJERUJE

Da nema vijećničkog pitanja i vašeg odgovora, čovjek nebi mogao ni pomisliti da vi tako  govorite.

Netreba se danas čuditi, to još jednom moramo ponoviti, što nevini odgovaraju , a zločinci mirno šetaju.

 MORAO SE PROVESTO ZAKLJUČAK  OPĆINSKOV VIJEĆA

Da  posjetimo:- Na sjednici Općinskog vijeća, odmah po izdavanju knjige, nakon uočenih mnogih grešaka  i negodovanja građana, donesen je jednoglasan zaključak Općinskog vijeća da se  sve greške isprava  i štampa druga knjiga, za koju, kako ste,  u odgovoru  iz Općine Hadžići kazali, da za te namjene nemate sredstava.

Za istinu o zločinima na području općine Hadžići nadležni kažu da nemaju sredstava. Zar nije čudno!

Vi ste  knjigu i dokumentarni film Remzije Balić odbili podržati. Zašto? Balić dao više od 30.000 svojih sredstava i umjesto  pohvala i nagrade odmah po izdavanju knjige dobio dvije zaredom negativne ocjene i otkaz spola.

U ovom knjizi Balić piše:

PRIJETNJE NISAM OZBILJNO UZIMAO U OBZIR

-Bio je to neviđen mobing, i riječima se to ne može opisati. Po izdavanju knjige suspendovali su mi pravilnik opisa poslova i radnih zadataka, jedinom u zgradi općine isključili internet, i pismeno zabranli da pratim sjednice Općinskog vijeća…,i sve te i druge naredbe čak  dostavili u pismenoj formi. (O ovome opširnije u trećem nastavku )

 Tek kada sam knjigu izdao svatio sam da su prijetnje zaista  ozbiljne.Mislio sam da su anonimna pisma nekih  zavidnih ljudi, da knjigu ne izdam.

Ko je mogao vjerovati da neko hoće kupiti  moju knjigu. Da im  napišem koliko tražim sredstava,da ću odmah dobiti pare, da me kasnije nije briga šta će biti sa knjigom, što sam govorio odmah nakon promocije.

NAPIŠI KOLIKO HOĆEŠ  PARA, KNJIGU PREDAJ!

Ko je mogao vjerovati da ću nakon 35 godina rada u toj ustanovi biti prebačen na drugo radno mjesto izvan zgrade općine, a sve je to pisalo u prijetnjama.Prebacili su me u MZ Tarčin, gdje je predhono radio čovjek  sa srednjom školom.

 Ko je mogao vjerovati da ću dobiti otkaz,  ako knjigu izdam,  da zauvijek zaboravim vrata općine Hadžići, da se tu više nikada neću vratiti…

KOLIKI BIJES: CIJELU GODINU IMAO POVEĆANJE PLAĆA I ZA TU GODINU DOBIO 1

Dvije negativne ocjene sam dobio mada u tom peridu,  ni minut nisam zakasnio na posao, ni sa markom nisam imao odbijanje od plaća, niti bilo koje druge sankcije.Čak šta više u 2012. godini, imao sam čak povećanje plaće za pet odsto za uspješan rad u predhodnom periodu, i za tu godinu dobio negativnu ocjenu, što je neviđeno u sudskoj praksi.

ALAĐUZU NAGRADA I PRIZNANJE

Vahid Alađuz nagrađen za knjigu koja brani drugu stranu. Pored novčane nagrade,  dobio čak i „Šestomartovsku plaketu“, naveće općinsko priznanje.

Ja  za djela koja kazuju istinu, šta se dešavalo tokom rata , opisao sve logore, zločine… drastično kažnjen.

Jedini sam u historiji koji sam dobio otkaz, i sigran sam da to više nikada niko neće dobiti , piše Balić i konstatuje:

KO BI MOGAO VJEROVATI

-Da vam je neko govorio prije 13 godina da nadležni u općini Hadžići neće ispraviti greške i štampati drugu knjigu „Svjedoci istine“, koja brani drugu stranu, da će stalno tražiti načina da to ne sprovedu u djelo, nikada nebi mogao vjerovati.

Iako je to bio jednoglasan zaključak Općinskog vijeća, kojeg je vlast morala  sprovesti.

Iako znaju da je ta ista knjiga poslata u Hag kao dokazni materijal, da se, kako kažu, lažno svijedočilo Krajišniku, da su tu istu knjigu  napisali „Pošteni Muslimani“, da je put kao pomirenju…

Moram priznati nisam mogao vjerovati ni prijateljima koji su mi dobronamjerno govorili da to ostavim, da svoju knjigu  neobjavljujem, da krađe knjiga govore da nekima to nije u planu, da  imaju nešto drugo…,da su krađe izvršene po nečijem nalogu, planski, profesijonalno, kaže Balić

TEŠKO JE POVJEROVATI

-Toliko godina odbijaju sprovesti u djelo jednoglasan zaključak Općinskog vijeća, traže razne načine da ne isprave greške i štampaju drugu knjigu koja brani drugu stranu, graniči se sa nemogućim.

 Iako sam dobio otkaz i šestu godinu sam bez posla, i danas čovjek teško može povjerovati da  tako nešto, pred očima sviju nas, mogu provoditi. Teško je povjerovati kako se neki mogu pretvarati, kako imaju više lica, kako su  za neki svoje interesu sve spremni učiniti.

 A ovamo se predstavljaju kao patrioti, govore nešto drugo, tako ubjedljivo, oštro, a u stvarnosti imaju  drugo lice, za neprepoznati..

U Klubu vijećnika strane za BiH, kako se govore u vijećničkom pitanju, za moju knjigu kontaktirali su  najodgovornije ljude iz Instituta, da čuju njihovo mišljenje, jer ne mogu vjerovati ovakav odnos nadležnih, da za izdata djela  nisu zainteresovani, da ne dobijem ni marku…

 KAZNA ZA DJELO OD NEPROCJENLJIVE VRIJEDNOSTI

U vjećničkom pitanju se kaže:

-„Konataktirao sam najodgovornije ljude iz Istituta za istraživanje zločina i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu koji tvrde da su izdata djela ( knjiga i dokumenatrni film   „Šest logora pakla“) Balića od neprocjenljive vrijednosti  za dokazivanje zločina  na prostoru općine Hadžići i prostorima grada Sarajeva, koja su od 1992.-1995. godine bili pod kontrolom agresora „ završen citat

 Tako nisu mislili nadležni u općini Hadžići, očito je da sam poremetio nečije planove i ciljeve i danas ispaštam, piše Balić u svojoj knjizi.

Po njima, na žalost, na području općine, kod druge strane, nije bilo logora, mučenja , ubijanja, i danas je njihova knjiga „Svjedoci  istine“  najbolja odbrana za drugu stranu.I neće da štampaju drugu. Već 13 godina, stalno tražeći razlog da to ne učine.

 DRUGA STRANA IMALA SREDSTAVA ZA KNJIGE, TUŽBE…

Nažalost,  nadležni sa druge strane su finansirali i izdali knjige o zatvoru „Silos“ u Tarčinu, za to su imali sredstava. Imali su sredstava da podnesu tužbe protiv nevinih čelnika Ratnog predsjedništva Općine Hadžići , kojima se već devet godina sudi  u Sudu BiH, dok ,sa druge strane, zločinci mirno šetaju i smiju se žrtvi.

 Zar nije žalosno da tužba protiv čelnika tzv. Srpske općine Hadžići nije ni podnesena.

ŠTA RADE BORAČKE ORGANIZACIJE?

Postavlja se pitanje šta je po četvrtom vijećničkom pitanju, prije više od dvije godine, učinilo Udruženje porodica šehida i pogunulih boraca. Da li su poslali odgovor, i ako nisu zašto?

Šta rade tolike boračke organizacije, Koordinacioni odbor boračkih udruženja, da li su i oni stava da na području općine Hadžići nije bilo logora, mučenja, ubijanja…., da su svi svirepo ubijeni Hadžićani u logorima poginuli  kao pripadnci TO, nestali, nisu bili u logorima…, kako ispada po knjizi Vahida Alađuza, koju je finansirala i izdala Općina Hadžići.

 Kako su prošle godine kazali mještani Lokva, koji su umjesto na namifetaciji sjedili ispred svojih kuća,i pitali:- Kome služe tolika boračka udruženja ?

 MUČKI SU UBIJANA U LOGORIMA, U ŽIVOM ŠTITU…

 Veliki je broj Hadžićani koji su na mučki način ubijeni u logorima, a po knjizi „Svjedoci istine“ oni uopće i nisu bili zatočeni. Međutim, sve njih dematuje činjenice.

U logoru Kula logoraši su  ubijani na prinudnom radu. Nisu poginuli i nestali kako piše u knjizi „Svjedoci istine“,koju je izdala općina Hadžići.

U druostepenom postupku upravnik logora Kula i njegov zamjenik su oslobođeni optužbe, a logoraši tu ubijani na prinudnom radu, umirali u mukama, od bolova…

LOGORAŠI SU UBIJANI U LOGORU KULA, SVRAKAMA…

 Hadžićanin  Vahid Gaćanović,  logoraš Kule,   ubijen je na Grbavici snajperskih hicem prilikom  prinudnog rada .Logoraš Ramiz Smajić  ubijen je od granate na Kuli, isto kao i Mehmed Isić – Zido.

 Izet Ramiz – Ćiza umro je od bolova u sobi logora Kula. Od jauka prolamala se Kula. Ševal Čemavdić , također logoraš Kule  iz Hadžića ubijen je u Kijevu.Sukob je nastao kada su se trojica četnika suprostavili čuvaru, koji je čuvao logoraše  Kula, a koji su po naređenju čuvara  tovarili  “ elemente“ na kamion.Jedan od njih je ispalio rafal Ćemavdiću u vrat.

Logoraši su ubijani u živom štiti, prinudnom radu na Žuči.Tako je nastradao i Bahrudin Bećirević.Umjesto u bolnicu Bećirovića su iz logora Semizovac prebacili u logor Kula, gdje je umro u velikim mukama  5.2.1993. godine, što je najveći zločin.

Nije poginuo na Kuli, kako piše u knjizi Vahida Alađuza.

I tako dalje.

 Ubijani su bespomoćni ljudi, logoraši, na prinudom radu, što je, po međunarodnom pravu, najteža vrsta zločina.

Devetorica hadžićkih  logoraša mučki je ubijeno u logoru Svrake u Vogošći.Nisu poginuli u borbi kao pripadnici teritorijalne odbrane. Kako, na koji način i  ko ih je ubio napisano je u knjizi „Šest logora pakla“, koju nadležni u općini Hadžići nisu htjeli podržati.

Može li se knjiga pisati iz kancelarije, oni koji logore nisu ni vidjeli, doživjeli,može li to samo pojedinac raditi, stranački aktivista…?

TJERAO IH DA ZATRPAJU ROVOVE,PREDAJU SE SRPSKOJ POLICIJI…

 Možete li obajsniti zašto Vahida Alađuza,autora  knjige „Svjedoci istine“,optužuju porodice Kovačević, Kata Soldo, Mladenova majka i drugi poginuli u Hercegovačkoj ulici.

Zašto ih je Vaid Alađuz, sa srpskim policajcem, tjerao da zatrpaju rovove, predaje oružje i uzdignutih ruku predaju se srpskoj policiji.

Na kraju kada  su to i uradili, predali se, ubijeni su ispred Radničkog doma u Hadžićima, a onda su odvezeni i zapaljeni u kamenolom Krupac.

Kolika je bila temperatura govori činjenica da eksperti za sudsku medicinu tijela Uzeira i Zijada Kovačevića nisu mogli indetifikovati, ni DNK analizom. Čak ni do danas!

 Da li ste gledali video snimak Hamde Kovačevića, sudionika tog događaja,koji na orginalan način govori o dolasku Vahida Alađuza sa srpskim policajcem pred njihove kuće, i koji detaljno govori  o tome, a taj video snimak  trebala bi da ima svaka porodica u Hadžićima.

 ČESTITKE OD GRAĐANA …

Na promocijama knjige u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, koji je bio dupke pun, majke šehida, ubijenih logoraša, uz čestitke rekli su da bi mi za ta djela  trebalo napraviti spomenik u parku.

Međutim, meni će se za to ubrzo praviti velike smicalice, nalik na scene iz nekog dobro režiranog filma, istjerati s posla, kaže Balić.

Zašto toliki pritisci, montirani procesi, premještaj na drugo radno mjesto, prijetnja otkazom…

Zašto im smeta istina o zločinama nad stanovnicima Hadžića?

Ništa se nije dešavalo slučajno. Sve je  bilo planski smišljeno,organizovano,  krađe knjiga izvršene po nečijem naređenju,profesionalno ukradeno…

KNJIGA REMZIJE BALIĆA

 Kako je moguće da se danas  umjesto zločinaca  sudi nevinim ljudima.

Sve ovo čitajte u narednim feljtonima, a pojedine djelove, u skraćenom obliku, prenosimo iz knjige Remzije Balića.

 Pročitati će te potresne priče kako je nakon izdavanja knjige „Šest logora pakla“ premješten  na radno mjesto gdje je radio čovjek sa srednjom školskom spremom, u mjesnu zajednicu Tarčin. Kako mu je suspedovan pravilnik  opisa poslova i radnih zadataka, jedinom u zgradi općine isključili internet, kako je mogao samo dolaziti i odlaziti s posla….

Kako je moguće da dobije otkaz s posla za dvije negativne ocjene odmah po izdavanju knjige ,2012. godine i naredne godine, ako u tom periodu ni minutu nije zakasnio na posao, ni  marku nije imao odbijanje od plaća, niti bilo koje druge sankcije.

Kako je čovjek mogao dobiti negativnu ocjenu, ako je za tu istu , 2012.godinu, odmah po izdavanju knjige, cijelu godinu imao povećanje plaće od pet odsto za uspješan rad u predhodnom periodu.Čitavu godinu dobivao povećanje plaće i za tu godinu dobio negativnu ocjenu.Pravni eksperti su istakli da takav slučaj  još nije viđen  u sudskoj praksi.

 MNOGI MISLILI DA SU PRIJETNJE ŠALE ZAVIDNIH LJUDI

 Zašto mu je prećeno da će, ako je izda osjećati posljedice do kraja života, zašto su se prijetnje počele ostvarivati odmah po izdavanju knjige…Ako to učini ,i knjigu ipak izda ,prijećeno mu je da zaboravi vrata općine Hadžići, da se tu više nikada neće vratiti… Mnogi su mislili da je to šala  nekih od možda zavidnih ljudi, da je to nemoguće učiniti, a ipak najvići dio  prijetnji počele su  se ostvarivati  odmah po izdavanju knjige.

 SLIJEDIO SAN

U knjizi Balić govori o snu prije izdavanje knjige, 2012. godine, kada su mu u snu šehidi iz kasarne Lukavice, koji su na mučki način  ubijeni , govorili da knjigu treba izdati.

Nakon  ponude da samo napiše cifru koliko traži da se knjiga ne objavi, i kada je mislio da je to nečija šala, Balić je napisao pismo, stavio veliku cifru, i usnio san…..

„Oni će formalo zadnji dan u Hag podnijeti reviziju tužbe , poslije više od 10 godina…

 Ti knjigu trebaš izdati.Nesmiješ podlijeće ucjenama, pritiscima…Ostavljen si da napišeš istinu.Ti si trebao prvi umrijeti u Sportskoj dvorani, prije nas….

Znaš kako smo te nosili u deci, hranili kao malo dijete, kako su ti srasle kosti na slomljenoj ruci i nogi, nakon što si gotovo do smrti pretučen ….

Još u logoru garaže  općine Avdo Hrnjić ti je kazao da o svemu ovome moraš napisati knjigu.Da se zna istina…

Tu veliki cifru koji si napisao  u odgovoru  na ponudu da knjigu ne izdaš  nemoj predati.Oni bi tebi odmah islatili, za njih pare nisu problem….  ali na to nemoj pristati….

To pismo što si napisao u odgovoru na njihove prijetnje baci…

Znaš da mi nismo poginuli kako oni kažu, znaš kako i na koji način smo umrli u Lukavici, gledao si to… Znaš i  kako si ti tu  prošao……

Oni će kupiti tvoje advokate, sudije, kupiti će sve, ali…..nemoj se predati…

 Ovo je  samo dio iz potresne knjige Remzije Balića. U više nastavaka, uz dokumentaciju, prenjeti  ćemo samo pojedine dijelove  i to u skraćenom obliku.

N. SMAJLOVIĆ

 FELJTON (3 ): Neviđen mobing, prijetnje i laži…

 

 

 


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *