Posljednji ispraćaj  Mustafe Đelilovića, prvog predsjednika općine Hadžići: Bio je veliki čovjek kojeg će Hadžići vječno pamtiti

Danas smo se posljednji put oprostili od velikog čovjeka, gazije, humaniste, prijatelje, doktora, profesora,  stručnjaka i edukatora iz oblasti poljoprivrede sa zavidnim međunarodnim uspjesima, Mustafom Đelilovićem.

Otišao je iznenada u 66 gdini od koronevirusa.Oni  koji ga bolje poznaju reći će da je Mustafu   ubila nepravde.

Leđa su mu okrenuli oni kojima je najviše valjao, koje je on uzdigao,doveo, koji nebi bili niko i ništa da nije bilo tog velikog čovjeka.Korona ga je samo dokrajčila.

DESET GODINA NA SUDU

Deset godina je po sudovima što je branio narod od pokolja.Nevin čovjek, kao i ostalih sedam njegovih drugova.

Zar nije tužno da djeca tog velikana, koji je bio na čelu općine kada je bilo najteže, kada se odlučivalo biti ili nebiti, ne mogu dobiti posao u općini Hadžići niti bilo kojoj drugog firmi.A on je ovu općinu uzdigao iz pepela.

Neko je na društvenim mrežama napisao:

– „Žalosno da niko iz vlasti nije otvorio kućna vrata svih ovih godina, a naš Mustafa je barem to zaslužio. Mnoge je uveo u svijet politike na velika vrat, a baš ti su mu prvi okrenuli leđa. Viđao sam ga na džumi u ratnoj džamiji na Igmanu, gdje je tražio smiraj svojoj duši sa suborcima u safu…“

DALI ĆE NAM HALALITI

-Danas  na dženazi, na posljednjem ispraćaju, jedan od efendij je rekao:“Običaj je da ovom prilikom pitamo da li ćemo čovjeku halaliti. Mislim da bi ovom prilikom trebao reći da li će on nama halaliti.“

Eto, kako se vraća dobrota čovjeka, koji je dao sve od sebe da ih uzdigne,dovede na položaj, a kako su ovi uzvratili.Tužno i žalosno.

OBNOVIO JE PRIVREDU

Često je govorio, ako rade fabrike, industrija, možemo se nadati uspjehu.

I obnovio je privredu.Sve bilo spaljeno, razrušeno.Odmah nakon rata u GP Ingrap je nabavio najsavremije mašine, betonaru,kamione i drugu mehanizaciju. Sve im dao u ruke, da bi ovi, zbog nekih svojih ličnih interesu  sve upropastili. Gigant je nestao preko noći.Isto kao i drvna industrija Bjelašnica koja je nakon rata počela raditi punim kapacitetom.

Dovodio  je Mustafa kantonalne i federalne  ministre, htjeo da se u Bjelašnici proširi proizvodnja, da drvna industrija budu mnogo veća nego prije rata. Kada ono, ti isti , i ovo uništili.

Mustafa je doktor nauka iz poljoprivrede. Održavao seminare, predavanje, dolazili eminentni stručnjaci, pravili projekte da  se proizvodi iz Hadžića izvoze i van granica .Kad ovi poslije njegovog odlaska sve promjenili, uništili.

 I ZZ Tarčin više  nema.I tako, mogli bi nabrajati još mnogo toga.

UMJESTO FABRIKA PRODAJU LJEPOTU HADŽIĆA

Sada  umjesto razvoja industrije, obnovljenih fabrika,  prodaju najljepše predjele Hadžića. Hoće da prodaju i olimpijski Igman i Veliko polje, kao nigdje u svijetu.

Mustafa je bio veliki dobričina.Pamtićemo ga po njegovim rezultatima, velikom doprinosu u razvoju Hadžiča, po nesebičnosti…Čovjek koji je želio drugom pomoći, biti tu kada je najprotrebnije.Znao je prići u pravo vrijeme, stisnuti ruke, dati podršku, snagu.

VELIKA LJUDESKARA

Pamtit ćemo ga po njegovim riječima, velikom entizijazmu…Ako ništa drugo uputiti će to riječima iz dna duše, ljudski, prijateljski, od srca.

To je odlika velikih ljudi.To je bio doktor Mustafa Đelilović, ljudeskara, čovjek iz naroda.Zato su ga ljudi i voljeli, zato su bili uz njega, zato ga je nesebično volio prvi predsjednik Alija Izetbegović.

STAO JE NA  PRVU LINIJU ODBRANE

Otišao je uspravno, dostojanstveno, iznenada… Bio je to čovjek, kao rijetko koji se nije borio za funkciju, nije želio da se govori i piše od njemu, njegovim rezultatima i uspjesnima.

Mustafa ih je imao i previše.U svako vrijeme bio je predsjednik, prvi na čelu kriznog štaba, predsjednik Ratnog  predsjedništva,načelnik općine… Kada se branila domovina, dostojanstvo, kada je bilo biti ili nebiti, znao je Mustafa uzeti i pušku i  sa svojim saborcima stati na prvu borbenu liniju.

ČOVJEKU JE VRAĆAO NADU…

Bo je spreman za izvršenje svih zadataka bez obzira koliko bili teški i opasni. Iz svih tih izazva, zadataka, izlazio je još čvršći, veći, jači.

Tražio je savjete od drugih, ali ono po čemu će ga pamtiti najveći broj Hadžićana je pomoć običnom čovjeku. Najviše je želio sjesti i popiti kahvu sa „rajom“, običnim ljudima, ispričati se, dati savjet, podršku.Često smo ga viđali u jednoj od slastičarni.

Čovjeku si znao vraćati nadu, bez obzira koliko bila izgubljena , vraćati osmjeh na lice.

Zato veliki čovječe jedno veliko ljudsko-HVALA!

ČOVJEK OD PRAVDE, ISKREN, POŠTEN…

Hvala za sve što si pomogao, učinio, pružio…Nema riječi da se iskaže sva ta tvoja dobrota.Ona je jednostavno izlazila iz tebe, vidjelo se to na tvom dječačkom licu. A to lice kada je nepravda u pitanju bilo je poput čelika, sablje, koja je rezala sve pred sobom.Bio si čovjek od pravde, iskren, pošten.

HVALA TI VELIKI ČOVJEČE

Bio si poput velike gromade stijenem, ali nježnog lica.Malo je ljudi  koji odlaze sa takvim epitetima, gdje su iza sebe ostavljali veliki, neizbrisiv trag. Hadžići će te vječno pamtiti.

Bio u općini,radio u kantonalnom , federalnom nivou, bio na mnogim čelnim funkcijama.Na velikim položajima, a opet bio tako jednostavan, običan, drag, omiljen, više želio drugom pomoći . Malo je takvih ljudi.Vjerujemo da ćeš za to biti nagrađen na boljem svijetu. Molimo dragom Allaha  da ti podari lijep Dženet.

Remzija Balić

Dženaza Mustafi ĐelilovićTop