Još se traži 74 Hadžićana:Čekaju li nadležni da svjedoci umru, kako bi ratni zločinci ostali nekažnjeni

–U kasarni „Slaviša Vajner-Čiča“u Lukavici, pred očima oko 300 zatočenika  izdvojeno i mučki ubijeno 46 logoraša, za čijim skeletima se još uvijek traga.

Mada se sve zna ko je, kada , gdje i po čijem naređenju počinio  zločin, tužbe još uvijek nema.

-Zašto u Općini Hadžići odbijaju ispraviti kardinalne greške iz knjige „Svjedoci istine“, Vahida Alađuza, koja je najbolje odbrana za drugu stranu.

 -Zašto su odbili pomoći u izdavanju knjige i dokumentarnog  filma  Remzije Balića, koja govori istinu o zločinima,  koja je prema mišljenju Instituta za istraživanje zločina i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu  optužnica za zločine na području općine Hadžići.

Polaganjem cvijeća na centralno spomen obilježje u Hadžićima i učenjem tevhida  u Hadžićima je obilježen Dan nestalih.

Nakon 30  godina ovdje se  još uvijek  traži  74 „nestalih“. Mada se zna  da nisu nestali, već umirali u logorima od premlaćivanja,na  kopanju rovova, na prvim borbenim linijama, ubijani u živom štitu…

Najviše njih u jednom danu mučki je ubijeno 24. juna 1992. godine  u kasarni „Slaviša Vajner- Čiča „ u Lukavici. Čak 46 zatočenika  tu je umrlo  od batina u najvećim mukama.

Ovdje se sve zna.Ko je počinio zločin, kada,po čijem naređenju, ko je napravio spiskove, crvenom olovkom ispred imena zaokružio imena koja trebaju nestati…Kao svijedoci zločina tu je bilo oko 300 zatočenika iz Hadžića, a najveći broj njih danas, na žalost, nije među živim.

Mehemed Hemo Musić pita čeka li se  da i ti svijedoci umru.

DANAS TEŽE

– I moj brat Miralem mučki je ubijen u logoru Lukavica. Zna se da je zajedno sa 46 logoraša umro od batina .Tu su bili dva amidžića Mujo i Irfan Musić, te više rođaka. Vjerujte da mi je danas teže poslije saznanja da tužba protiv komandanta kasarne u Lukavici još nije podnesena. Neznam šta se čeka, puno je 30 godina, a ni do danas se ne znamo gdje su njihove kosti. Mada se zna kada su i gdje ubijeni, ko je to uradio, ko je bio komandant kasarne i sve druge pojedinosti   govori Mehmed – Hemo Musić.

Zlata Krajina kaže da 30 godina traži kosti svoja brata Ćamila Ismića, koji je također ubijen u kasarni u Lukavici.

-Moja majka nije dočekala da ga ukopa i prouči mu Fatifu.Nije dočekala da joj se ispuni posljednje želja.Po svemu sudeći, kako se sada radi, bojim se da i ja to neću dočekati. Čini mi se da nekom nije u interesu da se sazna istina.Zna se kada su i gdje ubijeni i sve druge pojedinosti.Neznam šta se čeka,što se ne podnese tužba.Puno je 30 godina, kaže Krajina.

.ZAŠTO NEMA TUŽBI

 I poslije 30 godina postoje  svijedoci, logoraši koji su bili  tu, gledali neviđene zločine. Istina, sve ih je manje.Umiru, a tužbu protiv komandanta kasarne u Lukavice nadležn u općini Hadžići nisu ni podnijeli.Kao ni protiv čelnika tzv. srpske općine Hadžići.

 Ljude tukli do smrti.Umirali od batina, u velikim mukama, uz  jauke koje su se prolamale kasarnom. Kakav zločin!

 NEVINI ODGOVARAJU,ZLOČINCI SE ŠETAJU

 Još jednom moramo ponoviti. Ni tužba protiv čelnika  takozvane Srpske općine Hadžići nije ni podnesena…Niko od čelnika nije ni odgovarao. Zločinci mirno šetaju i smiju se žrtvi.Žalosna činjenica!

 ZAŠTO TUŽBA NIJE PODNESENA?

 Zašto,  kad-tad to će se jednog dana morati objasniti.Tolika općinska administracija, toliko boračkih udruženja, u općini postiji i pravobranilaštvo općine a tužba nije podnesena.Zar to nije tužno i žalosno.

Po presudi iz prošle godine protiv čelnika Ratnog predsjedništva općine Hadžići, koji su osuđeni na skoro 60 godina zatvora,  ispada da smo mi  krivi za rat, da smo činili zločine.

Još čudnije je da je općina Hadžići izdala knjigu koja brani zločine druge strane.

 IZDALI KNJIGU KOJA BRANI DRUGU STRANU

  Izdali su knjigu „Svjedoci istine“, po kojoj kod druge strane nije bilo logora,mučenja, ubijanja…  Prema knjizi Vahida Alađuza, koju  je finansirala Općina Hadžići , oni su poginuli, nestali…nisu mučki ubijeni u živom štitu, na prinudnom radu na prvoj borbenoj liniji… Znači kod agresorske strane nije bilo zločina.

Što je još tužnija ta ista knjiga općine Hadžići, koja je izdata iz Budžeta, sredstvima građana Hadžića, najbolja je odbrana prilikom suđenja za zločine sa druge strane.

Kao dokazni materijal uložena je prilikom suđeja Radi Veselinovića, i bila mu najbolja odbrana. Upravnik logora Kula i njegov zamjenik u prvostepenoj presudi bili su osuđeni na osam, odnosno šest godina zatvora.U drugostenom postupku oslobođeni su odgovornosti. Prema knjizi općine Hadžići niko od logoraša u logoru Kula nije ubijen, logor nije ni postojao.

ZAŠTO SE NE ISPRAVE GREŠKE ?

 Mada gađani  od 2007.  godine traže da se greške isprave, a po tom pitanju po šesti put postavlja se i vijećnička pitanja.  Međutim, sve se završava na tome.

 Zna se da je tu istu knjigu druga strana poslala u Hag, da kod njih, kako kažu, nije bilo zločina i ubijanju, da to kazuje i knjiga općine Hadžiči, koju su pisali „pošteni Muslimani“.  Hoće li kada ti „Pošteni Muslimani“ reći zašto se to čini, s kojih razloga?

KOME NEODGOVARA ISTINA

S druge strane čovjek koji je objavio pravu istinu o zločinima nad stanovništvom ove općine danas se progoni.Ti isti morati će i to  kad-tad objasniti .

Zašto  su odbili pomoći  u izdanju knjige i dokumentarnog filma Remzije Balića  „Šest logora pakla“? Zašto  mu se prijetilo da istu ne smije izdati, i ako to učini da će imati posljedice do kraja žiuvota, biti prebačen na drugo radno mjesto izvan zgrade općine, istjeran s posla, da se tu više nikada neće vratiti, da slobodno može zaboraviti vrata općine Hadžići… Izuzev jedne sve ostale prijetnje brzo su se ostvarile.

 Zašto  istina nekima  ne odgovara. Mada  je po mišljenju Instituta za istraživanje zločina i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu knjiga Remzije Balića optužnica za zločine na području općine Hadžići, u ovoj općini odbili su pomoći u izdavanju ovih djela od društvenog značaja.

  Mnogo je pitanja na koje će se, kad- tad morati dati odgovor.

Još se traži 74 Hadžićana:Čekaju li nadležni da svjedoci umrukako bi ratni zločinci ostali nekažnjeniTop