Dževad Kulenović, sportska legenda Hadžića

Za Dževada  Kulenovića,  mnogi će vam reći da je najistaknutija  sportska ličnost u historiji Hadžića.Svojevremeno  su ga tražili  veliki klubovi u bivšoj Jugoslaviji, ali srce ga je vezalo za Hadžiće. Nije ih mogao napustiti. Kažu da je bio čak bolji igrač od  Svetozara Vujovića, bivšeg igrača, kapitena, a zatim i direktora Sarajeva. Vuja, kako su ga ljudi iz milja zvali, bio je i reprezentativac bivše Jugoslavije. Strah od letenja u avionu  razlog je što  još više nije oblačio dres sa državnim grbom tadašnje države.

Dževad Kulenović i Svetozar Vujović

Nekako   zajedno su i počeli u Radniku. U periodu od 1955. do 1960. godine, za plavu čigru iz Hadžića  posebno su se otimali  Sarajevo i Željo. Za Dževada Kulenovića su se interosovali i klubovi velike četvorke  iz bivše Jugoslavije .  Jednom čak na razgovor su došli predstavnci zagrebačkog Dimana. Međutim, plava čigra je ostao uz Radnik.  Da je otišao, kažu, ko zna dokle bi se vinuo.Skroman, ali čovjek velikog srca.

Počeo je u Radniku 1950. godine.Tada  se na gostovanje odlazilo na kamionu. Bilo je čast igrati za svoj klub, braniti boje svoje općine.Upravo ta velika ljubav prema svome mjestu, bio  je razlog što je ostao u Hadžićima.Bio je izvanredan odbranbeni igrač, ali i  napadač.

Dževad Kulenović

Upravo zbog toga treneri  bi  ga postavili na mjesto  u timu  zavisno od potrebe i protivnika. Neprelazan u odbrani, izvanredan tehničak, brz, imao je osjećaj kada otići u napad i postići pogodak. Zato su se veliki klubovima i otimali za njega.

Radnikovo igralište nekada je bilo na mjestu sadašnjeg parka.Posjedujemo sliku Radnika za kojeg su igrali: Suno Dupovac, Muharem Bijedić, Svetozar Vujović, Boro Banduka,  Zeko Jaganjac,  Idriz Smajlović – Kiko, Sulejman Korić,  Dževad Kulenović,  Pero Peček, Slobodan Bogdanović…

Tim Radnika; Suno Dupovac, Muharem Bijedić…

Svlačionice su bile  iznad sadašnje apoteke, a tuš i kupanje  u rijeci Zujevini.  Sve to, sada, sigurno je, mnogima  zvuči  čudno.Na slici su: Adem Nizić, Slobodan Bogdanić, Gavro Šakota, Ćamil Čović i Rešad Kulenović. Ova slika nastala je nakon utakmice sa Glasincem sa Sokoca. Bilo je hladno, susnježica, ali nakon utakmice, igrači Radnika čeličili su se na ovaj način. Pitam se ko bi se danas od igrača osudio i pomisliti nakon utakmice okupati na ovaj način.

Kupanje u rijeci

U to vrijeme mjenjali su se igrači, ali dres je uvijek bio rezervisan za  kapitena Dževada Kulenovića.Igralo se na pijesku, blatu, travi… Ali srcem. Na ovoj fotografiji  su: Suno Dupovac, Čedomir Milošević – Cico, Slobodan Bogdanić,  Mišo  Miloš, Zdravsko  Čađo, Suljo Efendić, Dževad Kulenović, Rešad Korić  Sejmo, Faruk Kulenović , Muhamed Buha, Selver Silajdžić…

Suno Dupovac, Čedomir Milošević – Cico…

Nakon sadašnjeg parka   Radnikovo  igralište pravi na mjestu gdje je sada  bivša tvornica drvne industrije Bjelašnica. I tu je Dževad proveo lijep period svoje karijere.Mnogima, sigurno je zvučiće čudno da su svačionice bila u Hadžićima, iznad  sadašnje apoteke, a utakmice se igrale na terenu biše tvornice Bjelašnica.Na utakmicu, trenig i povratak odlazilo   uz lagani trčeći korak. To je, kažu bilo i zagrijavanje pred utakmicu.Jedan dio svoje uspješne karijere  Dževad  provodi i na sadašnjem terenu Radnika,  kod Dupovaca.

Ostalo je zapisano da je  u timu igrao  zajedno  sa bratom Rešadom.

 Dževad i Rešad Kulenović

Pamtiće se igra i velike pobjede. Ljubiteljima  fudbala starije generacije sigurno je u srce   urezano  ime Dževada Kulenovića, velikog igrača, trenera, sportskog radnika, čovjeka kakvog se samo poželjeti može. Svoju oproštajnu utakmicu odigrao je na sadašnjem stadionu 1967. godine. Mišo Vujović, predsjednik  Kluba i član uprave Muhamed Hrnjić, biranim riječima   govorili su o igračkoj legendi  Hadžića.

Oproštaj 1967. godine

Oproštaj od aktivnog igranja  nije bio i  oproštaj od fudbalske lopte. Dževad je opet tu, ali u drugoj ulozi. U više navrata trenirao je Radnik, bio šef stručnog štaba, kada  bi se malo ko prihvatio  te  nezahvalne funkcije. I na tom polju bilježi velike rezultate. Znao je prići igraču, stimulisati ga, biti mu drugi otac. Veliki broj njih zaposlio je u Tehničko-remotnom zavodu, ali i  drugim privrednim kolektivima. O njima se brinuo kao o svojooj djeci. I po tome je poseban, specifičan , veliki čovjek, legenda   Radnika, koji ulazi u historiju ove općine.

Mogli bi još dugo govoriti o ovoj velikoj gromadi, čovjeku plemenita srca, koji je u upravi Radnika, i uz Radnik ostao sve do agresije na našu zemlju. Tada  kao uspješan rukovodilac kluba. Zato se spravom predlaže  za sportsku legendu općine Hadžića. Ono što je Mirza Delibaš bio za BiH, to je sigurno ,na drugi način,  Dževad Kulenović za općinu Hadžići. Umro je 12. 01.2003. godine.

R. B.