Remzija Balić, kandidat Odlučno naprijed:Skupo platio istinu o zločinima

Fakultet političkih nauka – odsjek Žurnalistika završio je 1978. godine, i prvi je diplomirani novinar u historiji Hadžića.

Radio je kao sekretar MZ Hadžići, sekretar SIZ-a informisanja općine Hadžići. Od 1980. godine bio je zaposlen u Općini Hadžići.

Autor je više izložbi fotografija  „Hadžići, nekad i sad“. Bio je glavni i odgovorni urednik lista „Informator“. Od 1978. godine sarađivao je  sa TV BiH, „Oslobođenjem“, „Jutarnjim“ , Večernjim novinama“ i „Radio 202“.

Za vrijeme XIV Zimskim olimpijskih igara, 1984. godine, radio kao izvještač sa Igmana i Bjelašnice. Za uspješno odrađeni posao dobio više nagrada i pohvala.

Bio je dopisnik „Večernjeg lista“ i „Vjesnika“ iz Zagreba, a i  danas je dopisnik  „Sportskih novosti“.

Više od decenije radio je za TV Sarajevo. Saradnik je Federalne TV, Avaza… U dva navrata bio je predsjednik Udruženja logoraša općine Hadžići, glavni i odgovorni urednik lista „Svjetlost“. Bio je član Glavnog odbora Saveza logoraša BiH.

Uz mnoge druge pohvale i nagrade, na Skupštini Saveza logoraša Kantona Sarajevo, 24.5.2012. godine, nakon dodjele Plakete, donesena je Odluka da se zbog ostvarenih rezultata od osnivanja Saveza logoraša BiH bude izabran za  doživotnog počasnog člana Skupštine.

Za svoj rad dobio je više pohvala, nagrada i priznanja. U ratu, nakon izlaska iz logora, radio je pri Ratnom predsjedništvu kao rukovodilac Press službe općine Hadžići.

Remzija Balić prošao je šest logora, u kojima je doživio velike torture. Tu su mu slomili nogu i ruku, a posljedice po cijelom tijelu osjećati će do kraja života. Kolike su bile povrede govori i podatak da su ga u  logoru  drugovi  nosali u deci.

ZAŠTO SAM SE ODLUČIO DA SE KANDIDUJEM ZA VIJEĆNIKA OPĆINSKOG

Još kao student žurnalistike pratio sam sjednice Općinskog vijeća, a 35 godina radio u Općini Hadžići. Mobing, nepotizam, nezakonit rad, kriminal  i druge negativnosti mogu se promjeniti samo kroz djelovanje Općinskog vijeća, najvećeg organa vlasti.

Nakon izbora prodaju mandat

Dosadašnji rad pokazuje da je  veći broj opozicionih stranaka više radilo za vlast nego za  stranku i građane koji su ih birali.

Govori to i činjenica da su tri kandidata aktuelnih opozicionih stranaka  odmah nakon formiranja Općinskog vijeća prešla u vlast, i očito je, jedno govorili prije izbora, a kasnije se sasvim suprotno ponašali.

Knjiga koja brani zločine koljača

Ono što mi ni danas ne može biti jasno je da nadležni u općini Hadžići od 2007. godine   nisu ispravili kardinalne greške iz knjige „Svjedoci istine“ i štampali drugu, što je bio jednoglasan zaključak Općinskog vijeća.

Poznato je da je druga strana tu istu knjigu Općine Hadžići postala u Hag, kao dokaz, kako kažu, da kod njih nije bilo logora, zločina , ubijanja, a to, kako  govore, kazuje  i pomenuta knjiga, koja se kao dokaz ulaže prilikom suđenja optuženih za zločine druge strane.

Ni sada ne mogu vjerovati da za toliko vremena nije podnesena ni tužba protiv komandanta kasarne u Lukavici, gdje je pred oko 300 zatočenika do smrti pretučeno 46 logoraša iz Hadžića.

Ovamo se busaju u prsa, govore o patriotizmu…

Dok komandant kasarne danas mirno šeta, kao i čelnici druge strane, protiv kojih također nije podnesena tužba,  osmorica nevinih bivših političkih, vojnih i policijskih rukovodilaca općine Hadžići osuđena su na  čak ukupno 60 godina zatvora.

Mada sam još 2008. godine napisao knjigu „Šest logora pakla“, koja je prema mišljenju Instituta za istraživanje zločina i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu optužnica za zločine na području općine Hadžići, vlast u općini Hadžići je nije podržala.

Prijetnje da knjigu ne smijem izdati

Dobivao sam  prijetnje da je ne smijem izdati, da ću, ako to učinim, biti prebačen u MZ Tarčin, izbačen s posla, da se u općinu Hadžići više nikada neću vratiti, da slobodno zaboravim vrata općine…, 2012. godine, o svome trošku štampao sam knjigu i uradio istoimeni dokumentarni film „Šest logora pakla“, za koju sam dao više od 30.000 KM svojih sredstava.

Za to sam platio veliku cijenu.Nadležni su ispunili sve prijetnje, a koliko im je stalo da istina o zločinima četnika  ne ugleda svijetlost dana govori i podatak da sam u svoju korist  dobio čak deset presuda Općinskog i Kantonalnog suda. Zbog otkaza s posla sedam godina bio sam bez posla i bilo kakvih primanja, mada ni minutu nisam zakasnio na posao, ni marka mi nije odbijena od plaće, niti sam odbio bilo kakav posao. Nisu mi dali ništa da radim, samo sam mogao dolaziti i odlaziti s posla. I pismeno su narednili da mi se isključi  internet,jer mi on, kako su napisali, više neće trebati, zabranili da bilo šta radim, zabranili da prisustvujem sjednicama Općinskog vijeća, i mobing „prazne stolice“ je nagora vrsta mobinga.

Cijelu godinu nagrađivan povećanje plaća i dobio negativnu ocjenu

 Čak šta više cijelu 2012. godinu, kada izdajem knjigu i dobivam prvu negativnu ocjenu,koju je Općinski i Kantonalni sud poništio  kao nezakonite, imao sam povećanje plaće za pet odsto za uspješan rad u prethodnom periodu, i za tu godinu dobio negativnu ocjenu, što je, kako su pravni eksperti kazali za medije, jedinstven slučaj u sudskoj praksi.

Mada je Kantonalni sud odbio žalbu općine Hadžići i prihvatio prvostepeno Rješenje Općinskog suda o poništenju Rješenja načelnika općine za ocjenu iz 2013. godine, ja sam se po tom drugostepenoj presudi, 2018. godine trebao vratiti na posao.Međutim, prije izdavanja knjige u prijetnjama je bilo možeš dobiti hiljadu presuda za tebe će, ako knjigu izdaš, vrata općine Hadžići za sva vremena biti zatvorena…

Izdaja, Mustafa nije potpisao Odluku o zatvoru “Silos”

 Provodili su  prijetnje i mobing koji se riječima teško mogu opisati, o čemu ću,  pored knjige napraviti i dokumentarni film.

Sada se pokazalo da odluku o zatvoru „Silos“ nije potpisao Mustafa Đelilović,ratni načelnik, koji  nije  dočekao drugostepenu presudu, već je od muke crko.

Ukradene su mi čak tri tek napisane knjige, istine o strahotama koje su doživjeli stanovnici Hadžića, zločini u logorima gdje su  nedužni ljudi ubijani, samo što se tako zovu. Sve sam prijavio policiji.Osim jednog slučaja u Novom Gradu, gdje je lice koje me je pratilo, na osnovu video nadzora prepoznato, uhvaćeno i osuđeno na šest mjeseci zatvora.Treba li reći da svu dokumentaciju, tašnu, USB-ove, foto aparat i sve drugo nije pronađeno.Pitanje je da li je to lice odležalo šest mjeseci zatvora, a i da jeste meni to ništa ne znači.

Zašto nema tužbi

 Sada Kantonalno tužilaštvo protiv  lica  iz općine Hadžići koji je potpisao Odluku o zatvoru Silos vodi istragu.Pravda je spora, ali, ipak, dostižna. Sada je jasnije zašto nekim nije bilo u interesu  moja knjiga i istina o zločinima četnika, zašto ni do danas neće da isprave kardinalne greške iz knjige „Svijedoci istine“ po kojoj kod srpske strane nije bilo logora, zločina, ubijanja…, koja se ulaže u dokazni materijal i oslobađa zločinci….zašto nisu podnešene tužbe protiv  odgovornih tzv. Srpske općine Hadžići, komandanta kasarne Lukavica gdje je ,u jednom danu, do smrti premlaćeno 46 žitelja Hadžića….

 ZAŠTO SAM SE ODLUČIO ZA OVU STRANKU

Mislim da je to stranka koja će  biti najveći zaštitnik građana, koja će se boriti protiv kriminala, nepotizmna i drugih počasti današnjeg vremena. U dosadašnjem periodu pokazano je koliko je  bila borba za običnog čovjeka, koliko se napora ulaže u rješavanju životnih pitanja, pomoći nemoćnim i siromašnim, i koliko je predsjednik stranke dao svojih sredstava u riješavanju nekih, za njih velikih životnih problema, što je svakako za pohvalu.

 Nažalost, po više osnova socijalnu pomoć na području općine Hadžići prima  čak više od  5.000 građana, što je velika cifra u odnosu na broj stanovnika. Mada se neki hvale uspjesnima, činjenice, nažalost, govore drukčije, i na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nikada nije bilo više nezaposlenih kao danas.

Nikada veća administracija

S druge strane u Općini Hadžići nikada nije bila veća  administracije kao sada, skoro za pet puta više je činovnika u odnosu na period prije agresije.

Podatak da pojedni  preživljavaju zahvaljujući  javnoj kuhinji u Tarčinu, koja je po prvi put otvorena u historiji ove općine, najbolje govori o sadašnjem stanju u općini Hadžići.

Ono što me posebno raduje je da rukovodstvo ove  stranke niko ne može potkupiti, a znamo da su do sada  mnogi , odmah nakon izbora za mala pare pristajale na to, da  su prodavali  svoje birače i stranku…

biografijaRemzija BalićTop