Obilježena godišnjica masakra u Tarčinu :  Među sedmero stradalih sugrađa bilo i troje djece

Poricanje ovakvih zločina  ne negira samo prošlost, ono sabotira budućnost, naglasila pomoćnica ministrice  Edina Jakubović

Na spomen-ploču žrtvama masakra kod Osnovne škole  „Hilmi ef.Šarić „ u Tarčinu  je položeno cvijeće. Na tom mjestu prije 33 godina od agresorske granate život su izgubii :Adnan Aleta,Almasa Aleta,  Omer Horman,Sanela Horman, Mustafa Nevesinjac, Mujo Svraka i Tanja Šiniković.

I u ovom masakru, nažalost stradala su djeca, 12-godišnja Sanela Horman, te 14. godišnjaci  Adnana Aleta i Mustafa Nevesinjac.

Edina Jakubović, pomoćnica ministrice za  rad,socijalnu politiku i rasejena lica i izbjeglice u KS naglasila  je da sjećanje na ubijene sugrađane treba biti opomena da se masakri nad nevinim ljudim više nikada ne ponove.

-Sarajevo je preživjelo  najdužu opsadu modernog doba, opsadu vojske RS, koja u ubijanju nije pravila razlike , ubijani  su ljudi svih uzrasta, sposla, vjere i nacije.U najdužem obruču našeg grada o modernoj istoriji, ubijeno je više od 1.200 ljudi, među njima  1.601 dijete. To su ogromne brojke koje ne smijemo olako izgovarati , jer svaka od njih predstavlja ime , lice, priču i neizmjernu tugu  porodca. BiH mora biti izgrađena  na idejama mira , zajedničkog života i  mesusobnog uvažavanja.Nema stabilne budućnosti bez istine .Poricanje ovakvih zločina ne nagira samo prošlost , ono sabotira budućnost.Zato moramo insistirati na istini , jer samo istinom gradimo  povjerenje , a povjerenje je temelj svakog zajedničkog živita, naglasila je  Edina Jakubović.

Pašana Karić , civilna žrtva rata ostala je bez noge.

–Mnogo je zločina počinjeno gdje niko ne odgovara. Stradali su nevini ljudi, žene i djeca a zločinci ostaju nekažnjeno.Danas mirno šetaju i smiju se žrtvi. Čak i kada se zna ko je to, kada i gdje učinio.To je tužno i žalosno, kazala je Karić.

Dotle  čelni ljudi, umjesto da su podnijeli tužbe protiv zločoinaca,  na obilježavan ju  godišnjica zločna pričaju šuplje priče

Gdje je tijelo taksiste Čike

Jedan srpski policajac tokom rata na visokom položaju u Hadžićima , odmah na početku  agresije , logoraši koji su radili na utovaru municije  u kasarni Žunovnica,  vidjeli su  kako vozi kola  taksiste Čike. Taj isti policajac koji je tokom rata u Hadžićima bio na visokom položaju dolazio je ovdje, sa pajdašima u kafićima pijo kafe, a optužnica nema. Nema ni tijela skeleta Nijaza Čike, mada bi ovaj policajac na visokoj funciji  to morao znati.

Knjiga koja brani zločine

Istorija će zapisati da su nadležni u općini Hadžići izdali knjigu „Svijedoci istine“ po kojoj kod srpske strane ovdje nije bilo logora, zločina, ubijanja, koja je bila i ostala najbolja odbrana za zločince.

Rade Veselinović  osuđen  po nagodbi sa sudom.Pucao je i ranio ugostiljenja Musu.U odbrani Veselinovića, advokati su,  kao dokazani materijal  uložili knjigu općine Hadžići  „Svjedoci istine“, koja govori, kako su kazali,   da u Hadžićima, pod kontrolom srpske strane, nije bilo logora, zločina i ubijanja. Po tome Veselinović  za to i ne može odgovarati,  što mu se stavlja na teret, jer sami nadležni  u pomenutoj knjizi, boračke organizacije  i drugi odgovorni   kažu  da tu i nije bilo logora i zločina, da su, kao što se govori i u samoj knjizi, ljudi poginuli u borbi kao pripadnici teritorijalne odbrane..Pošto logori, kao što govori i sama knjiga, i nije bilo, tu  i nisu mogli nastradati..

Palili žive ljude, optužnica nema

 Izjava Hamid Musić, koji se  10. juna 1992. godine sakrio u kokošinjac i iz njega gledao  zločine četnika za koje niko nije odgovarao, ledi krv u žilama.Tog dana, kaže,  ranili su Ismeta Musića, utjerali ga u kuću Suada Muisića i zapalili živog sa kućom. Vidio sam čovjeka i dijete na ražnju, slušao jauke logoraša i žena prilikom silovanja. Hamid Musić imenom i prezimenom govori  je ko je od  njegovih  komšija činio zločine, ubijao, palio žive ljude, ali nadležni u općini Hadžići na sve ovo ostali su nijemi. Kao da se ništa i nije desilo. Optužnica nema , knjiga općine Hadžići brani zločince,  čak od 2007 godine nadležni odbijaju da je isprave i štampaju drugu .I dalje, 34 godine,  pričaju šuplje priča, i dalje jedno govore sa sasvim drugo rade.

Top