Dirljivo pismo upućeno majci nesretno stradalog Rasima Arapovića sa Skokova

Nemio događaj koji je prošle godine potresao cazinsku Krajinu nedavno je dobio svoj epilog nakon što je donijeta presuda u Kantonalnom Sudu u Bihaću. Nezadovoljna majka poginulog Rasima ovakvom presudom, odlučila je u medijima izraziti javno svoje nezadovoljstvo. Nakon njenog pisma u medije je stiglo i dirljivo pismo upućemo majci poginulog Rasima, a kojeg možete pročitati i nastavku:

“Draga Senija
Razumijem(o) da je tvoja tuga, bol i gubitak velika, teska, neizmjerna i neuporedljiva.
Obracam ti se kao majka, sestra, cerka.

Obzirom na tvoju tugu i bol, sa razumjevanjom citam tvoje pismo.

Draga Senija, nezelim nikog da branim, niti da pravdam, ali zelim prije svega da kazem da je BOG velik, i da dogadjaj pogledamo i sa druge strane.

Slucaj koji je se dogodio, kojeg su namanje zeljeli Nijaz i Hasib, kao sto ni ti nisi zeljela Senija, se zove SUDBINA.
Zasto je takva sudbina morala da se dogodi tebi Senija i tvojoj porodici, zasto se morala dogoditi Nijazu, Hasibu i njihovoj porodici, zna samo dragi BOG.

Sudbine su zapisale i slicne slucajeve, kao sto su naprimjer da roditelj iz nehata oduzme zivot vlastitom djetetu i slicno.
Istina koja govori da je Nijaz postovao i podrzavao Rasima rahmetli kao svog brata, govori da je zaista nehat. (Koliko sam poznavala Rasima rahmetli sigurna sam da bi i sam potvrdio).
Koliko bi covjek morao da bude zloban, da bi tako nesto uradio na vlastitom pragu i imanju koje je zaradio i stekao na miran, posten nacin, sa svojih deset prstiu,
a istina Merdanovica ne biljezi ni zlobu ni sukobe.

Nije tebi lako Senija,
ali senija nije se lako nositi ni sa svjescu da si oduzeo zivot dobrom prijatelju, komsiji, a istovremeno nekom sina, oca, supruga, brata…
naravno bol Nijaza i njegove porodice je teska i velika, jer jedan zivot se nemoze ni kupiti ni platiti.
Ali vjera nas je ucila, da saburimo i prihvatimo ono sto nam je BOG podario, jer samo ON nam daje i oduzima i na novo nas iskusava.
Sudbina se poigrala sa svima nama, pa cak i sa Amelom koji vjerovatno ni on sam nije zeljeo da ode ovako daleko i nepravedno.
Sta god da ucinimo trenutno (mislim i na porodicu Arapovic i na porodicu Merdanovic i na porodicu Causevic) na zalost sudbinu promjeniti nemozemo.

Zato te molim Senija iskreno, otvoreno i javno, dozvoli da tugu podjelimo i da sa saburom olaksamo onima koje nam je bog ostavio i podario.
Mrznja nikad i nikog nije napravila velikim, niti dobrim, niti uglednim, niti BOGU dragim.
Okrenimo se djeci koja rastu da ih naucimo da se postuju, pomazu i podrzavaju i samim tim uskratimo slicna dogadjana, slicne suze, slicne boli…

Unaprijed ti hvala Senija, na paznji ovog pisma. Vec sad sa postovanjem i razumjevanjem prihvatam(o) svaki tvoj komentar.

M. M.