60 godina do sna : Čekao se Adnan  Šteta

Postoje snovi koji se ne gase. Oni postaju tiši i utkani u jutarnje razgovore, večernje šetnje i priče koje se prenose s koljena na koljeno.

U Hrasnici su takav san zvali tramvaj.

Godinama su ljudi stajali na istim stanicama, gledali iste ceste i slušali ista obećanja. „Jednog dana će doći“, govorilo se. „Jednog dana će šine stići do nas.“ Dan bi se završio bez šina, a jutro bi počelo s istim očekivanjem. Djeca su odrastala, postajala roditelji, roditelji djedovi i nane ( bake), a tramvaj je i dalje ostajao samo riječ na jeziku.

Ali Hrasnica nije zaboravljena.

Ona je čekala.

Čekala je da se pojavi Adnan Šteta.

Preuzeo je projekat koji je decenijama bio nedovršena rečenica u knjizi Sarajeva. Od prvih iskopina, od postavljanja prvih šina, od svakog metra koji se polako i uporno pomicao prema naprijed, sve je vodilo prema trenutku kada će tramvaj zaista krenuti.

I jednog dana je krenuo.

Nije to bio samo zvuk kotača po metalu.

Bio je to zvuk ostvarenog sna.

Šezdeset godina ne mjeri se samo dužinom šina. Mjeri se generacijama koje su vjerovale, sumnjale i opet vjerovale. Kad se takav san ostvari, on ne prolazi tiho. On ostaje.

Građanska Bosanska Republika

Top