BESSTIDNA TRGOVINA FOTELJAMA

Bakir ponovo glumi šefa, Komšić ispao obični privjesak, a Efendić progutao sve optužbe o političkoj korupciji!

Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo je izrežirala teatar apsurda u kojem principi vrijede samo do prve raspodjele ministarskih fotelja. Oni koji su se donedavno međusobno javno optuživali, razotkrivali prljavi veš i kleli u vlastitu poštenost, danas bez imalo stida sjede za istim stolom. U novom političkom dalu Bakir Izetbegović ponovo pokušava preuzeti ulogu glavnog bosa, Željko Komšić se zadovoljava ulogom privjeska, dok Semir Efendić trči u zagrljaj upravo onima koje je označio kao simbole unutarstranačkog kriminala.

Slika u kojoj SDA, Stranka za BiH i Demokratska fronta pravdaju međusobno približavanje tobožnjim “višim interesima” predstavlja vrhunac licemjerja. Posebno je mučno posmatrati političku metamorfozu Semira Efendića, čovjeka koji je čitavu svoju novu karijeru sagradio na ruševinama sukoba s vrhom SDA.

Gdje je nestala afera „Asim“?

Šta se dogodilo sa snimcima koje je sam Efendić puštao u javnost kako bi razotkrio političku trgovinu i kupovinu glasova unutar vlastite bivše stranke? Gdje su nestale teške riječi o sistemu koji je oličavao Asim Sarajlić, a protiv kojeg se Efendić navodno principijelno borio? Danas taj isti borac protiv korupcije bez problema klima glavom dok mu iz SDA, preko Edina Ramića, javno poručuju da u novoj koaliciji mora prihvatiti šefovanje Bakira Izetbegovića. Od nekadašnjeg “buntovnika” ostao je samo poslušni stranački partner spremniji na kompromis s foteljom nego s istinom.

Jednako je porazan i pad Željka Komšića. Nekadašnji simbola građanskog otpora danas djeluje kao politički izgubljen privjesak SDA, koji nakon osvojena skromna dva mandata u Kantonu Sarajevo grčevito hvata mrvice vlasti. Od nekadašnje ideje zbog koje je osnovana Demokratska fronta nije ostalo ništa osim borbe za goli opstanak i učešće u podjeli javnih resursa.

Dok Izetbegović komanduje, Efendić sluša, a Komšić čuva svoje mjesto na kraju stola, građanima ostaje gorka spoznaja: nikakve reforme i nikakvi principi ovdje nikada nisu bili na stolu. Pitanje je samo koliko je trajala predstava za javnost dok se nije otvorila šansa za ulazak u budžetske tokove, javna preduzeća i direktorske fotelje.

Oni koji su se jučer međusobno optuživali za korupciju i politički kriminal sutra bi trebali zajedno upravljati novcem građana. Politički obraz u BiH očigledno ima svoju cijenu, a ona se mjeri isključivo u broju dobijenih ministarstava.

Politički radar

Top