MANDAL NA VRATIMA Hop, cup, Poskočiću: Zašto smeta Nikšić i čega se plaši Bakir?

Potrebno je spaliti, popljuvati i negirati bilo kakav ekonomski ili socijalni uspjeh SDP-a i Trojke – a personalni simbol te politike je upravo Nermin Nikšić – da bi se na takvom, lažnom zgarištu, moglo uspravno stajati, vaziti i naricati o teškim zadacima i preprekama koje stoje pred novom vlašću SDA i njenih partnera iz Stranke za BiH i DF-a

Piše: Fadil Mandal

Duboka država SDA digla je glavu. Sprega politike i obavještajnog nadzemlja i podzemlja sa dijelovima utjecajnih policijsko – tužilačko – sudskih struktura radi prekovremeno. Nakon oktobarskih izbora i značajne podrške koju je dobila stranka “muslimanskog povijesnog kruga”, njen lider, Bakir izetbegović, skinuo je rukavice. 

Ono što se prije godinu tek kampanjski provlačilo i najavljivalo kroz medije bliske SDA, Izetbegović mlađi sada ponavlja naglas i gdje god stigne. 

Opasan osvetničkim šaržerima pred vratima velikog povratka na vlast, javno traži glavu za glavu – onu osuđenog kriminalca i bivšeg SDA-ovog federalnog premijera, Fadila Novalića, za glavu aktuelnog premijera Federacije BiH i predsjednika SDP-a Nermina Nikšića.

Hajka i ultimatumi

Priča o navodnoj ekonomskoj propasti većeg bh. entiteta, koju ne mogu ilustrirati niti jednim realnim statističkim pokazateljem, perfidno se plasira uz istovremeno širenje laži i mitova o “velikim” ekonomskim postignućima Novalićeve osmogodišnje ere na čelu federalne vlade.    

Nikšić je tako, prema Bakirovoj ocjeni – koju kao papagaji ponavljaju miljenici dinastije, Faruk Kapidžić i Haris Zahiragić – apsolutno nepoželjan političar i mogući partner, ne samo kao premijer, nego i kao lider Socijaldemokratske partije BiH.

Dva su ključna razloga za hajku medijsko – pravosudno – obavještajnog kartela, kojim

iza kulisa upravlja SDA, i prateće ultimativne uvjete za eventualnu saradnju na uspostavi nove vlasti, koje pred Nermina Nikšića i SDP iznose SDA i Bakir izetbegović osobno.

Prvi je očigledan. SDA-u je prijeko i unaprijed potreban “savršeni” alibi za ekonomske i socijalne rezove koje ova stranka, kao osvjedočeni advokat interesa krupnog kapitala i stranih i domaćih trgovačkih i drugih lobija, namjerava provesti u naredne četiri godine. 

Već su najavili ukidanje radne nedjelje. Bili su i ostali snažno protiv povećanja minimalne plate i zaštite prava radnika. Rijetko su kada u prošlosti – a teško da će se išta promijeniti i u budućnosti – pokazivali zabrinutost za status penzionera. 

Danima i na sva zvona upozoravaju na “prevelika” socijalna davanja za trudnice, porodice s više djece, hranitelje… Smeta im i nova pruga u Sarajevu, novi tramvaji i autobusi, nove ceste, besplatan gradski prijevoz…

Uglavnom, potrebno je spaliti, popljuvati i negirati bilo kakav ekonomski ili socijalni uspjeh SDP-a i Trojke – a personalni simbol te politike je upravo Nermin Nikšić – da bi se na takvom, lažnom zgarištu, moglo uspravno stajati, vaziti i naricati o teškim zadacima i preprekama koje stoje pred novom vlašću SDA i njenih partnera iz Stranke za BiH i DF-a.     

Drugi razlog Bakirove opsjednutosti SDP-om i Nikšićem jeste strah od otvaranja neminovnih političkih procesa i pitanja o njegovoj ličnoj budućnosti i statusu unutar SDA. Ako ih već ne može zaustaviti, on ih želi makar maksimalno odgoditi.

Jer, čak i površan pogled na rezultate proteklih općih izbora pokazuje da je SDA dobila 50 hiljada glasova više od njenog predsjednika. 

U prevodu, da su svi koji su glasali za SDA glasali i za Izetbegovića u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, on bi danas čekao skoru promociju sa Željkom Cvijanović i Darijanom Filipović, a ne Denis Bećirović, koji ga je pobijedio za nešto više od 20 hiljada glasova.

Tu bolnu spoznaju o izdaji iz vlastitih redova Bakir želi sakriti kao što zmija krije noge. Recept je jednostavan – bolje galamiti i pakovati kriminal Nerminu Nikšiću i tražiti da on ode sa čela SDP-a, nego slušati sve glasnije gunđanje o teretu koji za SDA predstavljaju malaksali i manipulativni Bakir i njegova omražena supruga Sebija.

Alarm na dvoru pali i još jedan izborni podatak iz Sarajeva, matične stranačke organizacije i dinastije i njenih podanika i pouzdanika, Kapidžića i Zahiragića. Naime, kada se uporedi broj glasova koje je u Sarajevskom kantonu dobio Izetbegović sa brojem glasova kantonalne liste koju je vodio Kapidžić, dobija se zabrinjavajući minus od 12 hiljada glasova. 

Također, upada u oči da su u Sarajevu Izetbegović i Zahiragić, koji je nosio listu za Državni parlament, imali gotovo izjednačen rezultat – oba nešto preko 30 hiljada osobnih glasova.

Trn ili balvan u oku

Jesu li to Dia i Haris radili protiv Bakira, ili nisu dovoljno i iskreno radili i za Bakira, koji je njihov politički otac i promotor!? 

To je samo jedno od brojnih pitanja koja unose nemir i na Poljinama i u ulici Mehmeda Spahe 14. 

Između ostalog i zato svjedočimo pomno izrežiranoj predstavi u kojoj Bakir i njegova obavještajno – medijska svita grozničavo traže trn u SDP-ovom oku, jer ne žele da iko vidi balvan u njegovom. 

Igra je, sudeći prema dominantnom raspoloženju unutar najveće ljevičarske stranke u BiH, a na žalost SDA, pročitana. Nikšić i ekipa nisu od jučer i zasigurno neće mirno gledati da u njihovoj stranci kadroviraju i odlučuju Izetbegovići i razni SDA-ovi privjesci i trabanti. 

SDP ima respektabilan izborni rezultat. Nakon teškog i izazovnog mandata u vlasti, treća su po snazi stranka u državi, druga u Federaciji BiH, a u Sarajevu dijele prvo mjesto sa devet zastupnika u kantonalnoj skupštini. 

Sa takvim kapitalom oni su moćan faktor i u opoziciji i u eventualnoj novoj vladajućoj strukturi. Faktor koji ne bi trebao dozvoliti da SDA svoje smeće i svoje političke leševe podmeće u SDP-ovo dvorište.

Raport.ba

Top