EKSKLUZIVNO Raport donosi zapisnik o saslušanju Nedžada Herende iz 2006. godine koji će zatresti državu: Za koga su radile zloglasne ‘Ševe’ i ko je naređivao ubistva

Na Herendu je prije 20 godina izvršen napad, s teškim povredama prebačen je u bolnicu, a za njegovo premlaćivanje i pokušaj ubistva optužen je nekadašnji pripadnik Službe državne sigurnosti Bosne i Hercegovine Edin Garaplija, koji je dobio 14 godina zatvora

Piše: Miralem Aščić

Nakon više od 34 godine od zločina u Velikom parku u Sarajevu, kada je ubijeno osam rezervista JNA ispred Doma policije, novinari Birna prije nekoliko dana razgovarali su u Nizozemskoj s Nedžadom Herendom, bivšim pripadnikom zloglasne jedinice “Ševe”.

Herenda je nakon pokušaja ubistva u Sarajevu prebačen uz Nizozemsku, gdje živi posljednjih skoro 25 godina.

Gdje je Herenda i zašto?

Interpol je, podsjetimo, na zahtjev bh. pravosuđa izdao crvenu potjernicu za danas 73-godišnjim Herendom zbog ratnih zločina nad zarobljenicima i slučajem ubistva osam rezervnih pripadnika bivše JNA u sarajevskom Velikom parku, u aprilu 1992. godine. No, pravosuđe Nizozemske, odbilo je zahtjev bh. pravosuđa da se izruči BiH. Herendi se, kako se navodi, ne može garantirati sigurnost u BiH.

U decembru 2016. godine Tužilaštvo BiH optužilo je ratnog komandanta specijalne policije Dragana Vikića, ratnog pomoćnika ministra unutrašnjih poslova BiH Jusufa Pušinu i još dvojicu muškaraca – bivše rezerviste policije Nermina Uzunovića i Mladena Čovčića – zbog odgovornosti za ubistva i uklanjanje tijela.

No, svi su pravosnažno oslobođeni.

Optužnica je tada tretirala i Herendu i Edvina Jusića, kao osobe koje su otvorile vatru na rezerviste JNA, ali nijedan od njih dvojice zapravo nikada nije optužen.

Za Herendu se tvrdilo da je po uputama tadašnjeg rukovodstva Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine i državne službe AID počinio brojne zločine i ubistva, ali za tako nešto, nikada nisu predočeni dokazi niti je procesuiran. Tvrdilo se da stoji iza atentata na generala Sefera Halilovića, prvog komandanta Štaba Vrhovne komande Armije RBiH, koji se desio 7. jula 1993. godine u Sarajevu.

Na Herendu je prije 20 godina izvršen napad, s teškim povredama prebačen je u bolnicu, a za njegovo premlaćivanje i pokušaj ubistva optužen je nekadašnji pripadnik Službe državne sigurnosti Bosne i Hercegovine Edin Garaplija, koji je dobio 14 godina zatvora.

No suđenje je 2000. godine vraćeno na početak, nakon čega je kazna prekvalificirana (za zlostavljanje ispitivanog) pa je pušten budući da ju je odslužio u pritvoru u kojem je boravio pet godina. 

I 34 godine kasnije od zločina u Velikom parku, Herenda kaže kaže da je stigao kad je pucnjava ispred Doma već završila. Vidio je barem četvoricu naoružanih muškaraca u polukrugu blizu drveta. Rekao je da su to bili isti ljudi koji su doveli zatvorenike.

‘Ne poznajem nijednog od tih muškaraca’

“Ne poznajem nijednog od tih muškaraca,” rekao je Herenda za BIRN. “Ne bih znao ko su.”

Raport je u posjedu zapisnika o saslušanju Herende u Nizomemskoj, 2006. godine. Riječ je o iskazu koji je dao stranim tužiocima koji su bili angažirani u Tužilaštvu BiH.

Ekskluzivno ćemo objaviti zapisnik koji ima 16 strana, a u kojem Herenda priča o ubistvima u Velikom parku. Herenda je u iskazu tužiocima otkrio i ko je naredio ubistvo Nedžada Ugljena, bivšeg zamjenika direktora tadašnje Agencije za istraživanje i dokumentaciju. tajne obavještajne službe BiH (AID), koji je brutalno likvidiran prije 29 godina na parkingu u sarajevskoj Prijedorskoj ulici. Njegove ubice, kao ni nalogodavci, nikada nisu procesuirani. 

Po nalogu Tužilaštva BiH, Federalna uprava policije (FUP) je prošle godine saslušala više od deset svjedoka u okviru nove istrage koja se odnosi na nerazjašnjena politička ubistva u Bosni i Hercegovini.

Fokus istrage je na atentatu na porodicu Halilović, te ubistvima Joze Leutara, Nedžada Ugljena, Ramiza Delalića, atentan na Ismeta Bajramovića… Posebno se istražuju pozadina i eventualni nalogodavci ovih likvidacija, koje godinama nisu dobile pravosudni epilog.

Herenda je odgovarao na pitanje tužioca 10. decembra 2006. godine u policijskoj stanici Državne policije Holandije  u krivičnom predmetu broj: KT-RZ-3.V06 protiv osumnjičenih Dragana Vikića i drugih zbog krivičnog djela kojim se krši član 175. KZ-a BiH.

Herenda su saslušali tužilac Philip Alcock, pravni  saradnk Alfredo Strippoli, zapisničar je bila Carmel McGIoin, a prevodilac Daniela Smiljić. U iskazu je rekao da nema državljanstvo.

Obavljujemo prvi dio iskaza:

Tužilac: Gospodine Herenda, jeste li Vi bili u Domu policije u Sarajevu dana 22. aprila 1992. godine?

Svjedok: Jesam. 

Tužilac: Jeste li Vi toga dana bili pripadnik neke odd sljedećih policija: specijalne, rezervne policije tajne policijske službe zvane “Ševe’? 

Svjedok: Zvanično, ja nisam bio pripadnik nijedne jedinice, a posebno ne “Ševa” jer tada one još nisu bile uspostavljene.  Bio sam u domu policije svakodnevno, a nekad bih čak i prenoćio tamo, ali ne često jer sam bio oženjen i imao djecu. 

Tužilac: Kada ste toga dana shvatili da su zarobljenici dovedeni u dom policije i ko su oni bili i koliko ih je bilo?

 Svjedok: Mislim da je bilo jutro i moglo je biti 10 ili 11. Ne mogu se sjetiti koliko ih je bilo tačno ali kasnije sam pročitao u novinama da ih je bilo 7 ili 8 a neki su čak rekli i 9 ili 12. 

Tužilac: Šta su oni bili? 

Svjedok: Ne znam nosili su uniforme bivše JNA i rečeno je da su to vojnici i posada sa jednog tenka. 

Tužilac: Molim Vas recite nam šta ste vidjeli da im se dešava od kada su stigli pa sve do njihove smrti. 

Svjedok: Kao Što sam već i rekao, nisam vidio kada su dovedeni, kada sam otišao iz podruma policije vidio sam ih tamo u toj sali i bili su okruženi policijom. 

Tužilac: Svojim riječima nam recite šta se desilo sa njima, a mi ćemo Vas slušati dok budete govorili.

Svjedok: Dakle kada sam otišao na sprat u tu salu vidio sam da su ih provocirali i tukli ali ne znam koliko dugo. Ljudi koji su ih okrużili su govorili kako možete tako pucati na civile a onda su oni odvedeni dole u podrum. Kasnije sam se vratio u prostoriju gdje sam obično boravio sa svojim prijateljem Senadom koji je bio pripadnik državne slućbe bezbijednosti, napuštao sam tu prostoriju nekoliko puta toga dana a prostor gdje su držani ti vojnici se ne mogao vidjeti iz te prostorije.

Tužilac: A gdje se ona tačno nalazila? 

Svjedok: U podrumu. I koliko se sjećam taj podrum je imao 2 nivoa i mislim da su oni držani na najnižem dijelu, to je bio otvoreni prostor. Prvi dio je bio kao neka platforma, a mislim da sam njih vidio na tom nižem dijelu. 

Tužilac: Možete li navesti imena policajaca koji su bili zaduženi za te konkretne prostorije? 

Svjedok: Ne sjećam sc sad, znam da je skladište gdje je oružje i mislim da je za njega bio zadužen Džemo. 

Tužilac: I šta ste vidjeli? 

Svjedok: Izlazio sam iz te prostorije nekoliko puta i mogao sam da vidim jedan broj vojnika i policajaca oko tih ljudi i ispitivali su ih i maltretirali i psovali ih. 

Tužilac: Koliko je ozbiljno bilo to maltretiranje? 

Svjedok: Ne razumijem na šta mislite. 

Tužilac: Koliko su oni bili brutalni? 

Svjedok: Nisam primijetio da je bilo ikakvog teškog mučenja ali ko god je prošao pored njih bi ih udario ili ih opsovao. 

Tužilac: Jedan svjedok je rekao da  neki vojnici umokrili, jer li to tačno? 

Svjedok: Najvjerovatnije da jeste, jer se to moglo osjetiti kad im se priđe. Bili su toliko uplašeni.

Tužilac: Je li Dragan Vikić znao da su oni bili u Domu policije? 

Svjedok: Pretpostavljam da jeste. 

Tužilac: Je li Zoran Čegar znao da su oni bili tamo? 

Svjedok: Mislim daje svako ko je u to vijeme bio u toj zgradi znao da su oni tu.

Tužilac: Je su li policajci dolazili odlazili sve vrijeme.

Svjedok: Jesu dok sam ja bio tamo neko bi  se stalno penjao uz stepenice iz silazio niz stepenice silazio. Nije bila samo policija već i teritorijalna odbrana i tako mnogo grupa iz vojski.

Tužilac: Koliko su dugo trajala ta premlaćivanja? 

Svjedok: Par sati, ne znam tačno, 2.3 sata. 

užilac: Pokušajmo se fokusirati oni su stigli u 10 ili 11sati ujutro a ukoliko sati su ubijeni? 

Svjedok: Ja stvarno ne znam i ne pitajte me takve stvari, to jee bilo prije 15 a ne mogu se sjetiti stvari koje su se desile jučere Oni su stigli ujutro i nakon nekoliko sati su ubijeni, ne znam koliko dugo. 

Tužilac: Ne očekujem da budete precizni ali možete li mi reći je li to bilo poslijepodne, uveče, itd.? 

Svjedok: Vjerujte mi volio bih da se mogu sjetiti tačne minute; znam da su došli ujutro i ostali tamo nekoliko sati, ne želim da budem netačan. 

‘Čuo sam buku, svezane su ih vodili’

Tužilac: Šta se zatim desilo?

Svjedok. Čuo sam buku i izašli smo vani na hodnik da vidimo šta se dešava i njih su negdje, u centralni zatvor, ruke su im bile vezane. 

Tužilac: Možete li se sjetiti identiteta ijednog ovih ljudi?

Svjedok: Ne, ne mogu bilo je mnogo grupa tamo i pitali smo gdje ih vode. 

Tužilac: Dakle, ruke su im bile svezane i odvodili su ih u centralni zatvor i šta se onda desilo? 

Svjedok: Ne znam jesam li išao sam ili je i moj prijatelj Senad išao sa mnom ali otišao sam da vidim gdje ih vode. 

Tužilac: Kako ste izašli iz zgrade? 

Svjedok: Vidio sam da su ulazili u podzemni prolaz. tunel, išao sam za njima, za ovom grupom ljudi i kada sam izašao napolje, mmogao sam vidjeti da nas ovaj tunel vodi napolje na ulicu i bio sam iznenađen jer nisam znao da ovaj tunel postoji. Tu je bio parkiran jedan kombi i oni su ubacivati te ljude u njega. 

Tužilac: Možete li sjetiti koje je vrste bio taj kombi, je li bio civilni ili vojni? 

Svjedok: Mislim da je bio bijeli i na njemu nije bilo oznaka…

Raport će sljedeće sedmice objaviti nastavak iskaza u kojem Herenda govori o tome šta se dalje dešavalo s tijelima ubijenih vojnika, legendarnom Draganu Vikiću, ali i Edinu Garapliji, Kemalu Ademoviću, svojoj otmici 1996. godine i ljudima koji su ga pokušali ubiti. U iskazu govori i o tome ko je bio pripadnik Ševa i ko je naredio ubistvo Ugljena i zbog čega?

Raport.ba

Top