Holandski slikar Enver Bužo (58), na zavičajnoj adresi u Oseniku kod Hadžića

Piše: Mustafa SMAJLOVIĆ

SLIKAR SA BOSNOM U DUŠI I HOLANDIJOM U OČIMA

U Holandiji slikam ono što sam ponio u svijet u srcu i očima: stare bosanske kuće, zavičajne staze i bogaze, naše obične ljude i prirodne ljepote po kojim su holandske kolege moje slikanje nazvali ekološkim slikarstvom

Slikar Enver Bužo rođen je prije 58 godina u lijepom i pitomom hadžićkom naselju Osenik koje se ugnijezdilo između Pazarića i Tračina na prevoju magistralnog puta Sarajevo – Mostar. Za svoj zavičaj, koji je, kako veli, dobio ime po tome što se nalazi na osojnoj strani, vezuju ga najljepše uspomene. Kaže: – Ratni vihor me je odnio u daleku Holandiju, u grad Fonkel, gdje živim, radim i slikam, a kad god imam priliku vraćam se mojoj Bosni i mom Oseniku!

Prirodne ljepote

Ovaj susretljivi 58-godišnjak, koji za sebe voli kazati da je slikar iz ljubavi, ove godine je na najljepši način je obilježio svoj dolazak u zavičaj, tako što je u Hadžićima otvorio svoju prvu samostalnu izložbu slika. – Moje slike, koje sam izložio u prostorijama hadžičkog Preporoda, od 20.marta do 4. maja, na najuvjerljiviji način pokazuju kako sam ostao trajno vezan za bosanske korijene, moju zemlju i zavičaj. Kao samostalni umjetnik volim kazati kako nikada nisam napustio Osenik, jer svo vrijeme u Holandiji slikam ono što sam ponio u svijet u srcu i očima: stare bosanske kuće, zavičajne staze i bogaze, naše obične ljude i prirodne ljepote po kojim su holandske kolege, slikari, moje slikanje nazvali ekološkim slikarstvom. Riječ je o netaknutoj prirodi koja se još uvijek može naći podno Igmana i, dakako, na mojim slikarskim platnima – ispričao je naš sagovornik ističući kako je izlažući svoje slike u Fonkelu stakao mnogobrojne prijatelje u zemljii Rembranta i Van Gogha.

Poklon zavičaju

Moja najveća želja se ispunila da jednu svoju izložbu poklonim rodnim Hadžićima i nemalo sam prijatno iznenađen sa koliko ljubavi su moji sugrađani prihvatili moj slikarstvo. Oduševljeni su mojim ciklusima prirode i svega onog što se može vidjeti u hadžićkom okruženju. Pripadam umjetnicima koji realno oslikavaju zavičajne ljepote i dobre ljude koji zavičaj čine prepoznatljivim po sačuvanim običajima i adetima – kaže Enver Bušo i dodaje kako su njegove slike dospjele u sve krajeve svijeta.- Naši ljudi, ako već ne mogu često pohoditi našu domovinu, žele na svojim zidovima, u stanovima, imati bosanske pejzaže, konje vrane, razigrane, stare bosanske kuće, narodnu nošnju i sve ono što ih podsjeća na domovinu –   ispričao nam je ovaj slikar koji slika po sjećanju toplinu Bosne i bosanske ljepote u hladnoj skaninavskoj zemlji.

Lijek za nostalgiju      

Iako živi i stvara u zemlji ruža i lala, Enver voli kazati da se na njegovim slikarskim platnima rijetko mogu naći prizori i pejsaži “dalekog, hladnog podneblja”, već gotovo isključivo slike Bosne i zavičaja, koje ga čine sretnim slikarom. – Zahvaljujući slikarstvu, ne osjećam tegobnu nostalgiju, jer dok sam naget nad slikarskim platnima imam dojam kako sam i tijelom i dušom u Bosni i Hercegovini – veli Bužo.