Kako je starica Bejza Suljić pronašla “sreću” u ratu: Otvorite djeco prozor, hoće nana da “prhne”

Sve je počelo nekomercijalnim vojničkim eksperimentom. Grupa artiljeraca na brdu Hurije iznad Gračanice bacila je odnekud pribavljeno sjeme “canabis sative”, dosađujući se između okršaja u vrijeme agresije na BiH s početka prošlog vijeka. Tu počinje priča o 82-godišnjoj Bejzi Suljić, ženi koja je sa vojskom dijelila i dobro i zlo. Živahna starica ispred “riglovane” kućice, jedan mačor i nekoliko kokoški čije usporeno mlataranje krilima neodoljivo podsjeća na psihodelične vizije. Ova domaćica živi sama, nadanja ne prepušta na milost i pomoć Božiju. Ne očekuje ništa ni od države.

“Rekli su mi da je to uvozni paradajz”, priča Bejza i rukom pokazuje na malu parcelu od 100 kvadratnih metara. A onda počeše navirati sjećanja: Živim ovdje i sa vojskom sam djelila i dobro i zlo. Rat je, dušmani kidisali, a djeca u narod gladni. Mislila sam da je to povrće iz nekih tuđih zemalja i da je došlo u humanitarnoj pomoći. Nabavila sam “šlaufe” i zalijevala njivu. Bez nogu sam ostala. Ništa mi nije čudno. Doduše, jesam se raspitivala kada će početi rasti plodovi, a oni bi mi govorili uskoro. Ja, matuh, povjerovala im – sjeća se vojničkih marifetluka Bejza, koja je u tim ratnim godinama često duhanila s vojskom.

“Davali su mi cigare. Ja mislila da to oni meni čine iz zahvalnosti što im obrađujem njivu i što im čuvam stvari, kad odu na teren prema Gradačcu ili Ozrenu”, govori dok iz krila vadi “Drinu”.

Nakon što nikotinski štapić skvasi u cijeloj dužini nastavlja:

“To je raslo, raslo… Niko nije ništa posumnjao. Od toga su pravili cigare. Imali su oni pravih cigara, ali i to su pušili. Žao mi je bilo te mlađarije, umjesto da ganjaju cure zatekao ih rat. Tako sam i ja smotala sa njima i zapalila. U početku hoće nešto da mi bude. Muka! Tijesno mi postalo u kući pa sam rekla: “Djeco otvarajte prozor hoće nana da prhne”. I dan danas me zafrkavaju za to. Poslije je sve bilo lijepo, igrala sam se s njima, budalesala, smijala se satima”, ispričala je starica Bejza, svoje neobično iskustvo.

Ko zna koliko bi ova idila potrajala da Meho komšija sa suprugom nije dolazio u obilazak vikendice. Pažnju im je privukla ˝neobična vojna aktivnost.˝ Desetina vojnika se skinula gola i postrojavala uz gromoglasan smijeh.

“Jeste, on je to prijavio miliciji. Popela se dva milicionera, a moja vojska je bila na terenu. Znaš li ti neno šta je ovo, pita me onaj manji. Ne znam, kažem, a lažem. Znala sam tada šta je. Plašila sam se da ih ne odvedu u hapsanu”, prisjetila se kroz smijeh neobične ratne priče 82-godišnja starica.

aura.ba