Čuveni Most na Žepi koji se obrušava od nebrige ljudi: KAKO JE „PROŠETALA“ VEZIROVA ĆUPRIJA?

Nakon dvije „seobe“, prva kada je „preselio“ u čuvenu pripovijetku nobelovca Ive Andrića i druga, kada je „prošetao“ 500 metara uzvodno,  „kameni šetač“- Most na Žepi, ljudskom nebrigom, našao se na samom rubu ponora – obrušava se!

Piše: Mustafa SMAJLOVIĆ

Otkako ju je u 16.stoljeću dao sagraditi vezir Jusuf, negova čuvena kamena ćuprije spajala je dvije obale na ušću riječice Žepa sve do 1967.godine, kada je „ispred Drine, koja je potekla uzvodno“ (gradnjom hidrocentrale u Bajnoj Bašti), „prenesen“ 500 metara uzvodno od Žepe. Pa ipak, prva „seoba“ vezirove ćuprije, koja će je učiniti nadaleko poznatom u svijetu, dogodila se 42 godine ranije, 1925.godine, kada ju je nobelovac Ivo Andrić „preselio“ u svoju čuvenu pripovijetku „Most na Žepi“. Dok je most bio skoro pet stoljeća na mjestu gdje je sagrađen, u očima nobelovca izgledao je „kao da su dvije obale izbacile jedna prema drugoj svaka po zapjenjen mlaz vode i da su se ti mlazevi sudarili, sastavili u luk i ostali tako za jedan trenetuak, lebdeći nad ponorom.“

OPASNE PUKOTINE

Narodna predaja kazuje da je dio manjih stećaka srednjovjekovnih Bošnjana ugrađen u most na riječici  Žepi, o čemu piše i Andrić u pomenutoj pripovijeci. Historičari su u naselju Žepa i užem okruženju „izbrojali“ 162 spomenika iz srednjeg stoljeća. Na mramornoj ploči, tik pored mosta, zapis iz našeg vremena kazuje: “Ovaj most je spomenik neimarstvu 16.vijeka. Ugrožen akumulacionim jezerom na Drini, prenesen je ovdje sa ušća Žepe 1967. da i dalje služi pokoljenjima”. Danas, preko vezirovog mosta uzanom pješačkom stazom može se stići do sela Vratar i Ribioci, na putu prema Rogatici.

Kako most na Žepi odavno nije turistička atrakcija, zub vremena i nebriga prijete njegovom nestanku. Rijetki posjetioci ovog spomenika iz 16.stoljeća mogu se uvjeriti kako se obrušava. Pukotine se šire prema stopi na koju se  ovaj višestoljetni graditeljski biser naslanja.

TRAGOM  BRZOJAVA

U „brzojavu“ odaslanom Vladi Republike Srpske, Komisiji za zaštitu nacionalnih spomenika BiH i Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika RS, Mustafa Manović, predsjednik mjesne zajednice Žepa, piše:“… Strahujemo da će most nestati pošto je u fazi raspadanja. Nikome od nas mještana Žepe nije jasno šta ga još drži, a li nam je jasno da neće dugo izdržati ako se pod hitno ne sanira.“

Sve dok most služi svojoj svrsi, da povezuje obale i ljude, zasigurno sačuvaće ime graditelja od smrti koju nosi u sebi zaborav i biće sačuvan „da i dalje služi pokoljenjima“ kako piše na mramornoj ploči. Kameni „šetač“, koji je zastao 500 metara uzvodno od Žepe, našao se nebrigom ljudi na samom rubu ponora. Ovaj tekst neka bude naš doprinos za spas Mosta na Žepi.