Emir Šarganović:Olimpijac koji je osvojio 268 medalja mora da napusti Bosnu i Hercegovinu

Sead Muftić(avantura.ba):Za sami početak razgovora da nam nešto kažete o sebi?

Emir Šarganović: Zovem se Emir Šarganovic, rođen 23.09.1983. godine u Bihaću. Kao dječak prije lošeg vremena koje je zadesilo nasu državu bavio sam se karateom, onda je počeo rat pa sam morao da prestanem sa treninzima. Završetkom rata počeo sam da treniram nogomet koji i danas imam u srcu ali zbog dugogodisnje želje gledajući svog oca u kajaku (koji je bio član reprezentacije Jugoslavije) odlučio sam se da probam i ja kajak. Mojim prvim dodirom sa kajakom pojavilo se nešto neopisivo što čak ni dan danas sam sebi ne mogu da dočaram, kajak je bio dio mene a ja dio kajaka. Školu sam zavrsio u Bihaću (VI stepen ekonomskog fakulteta u Bihacu-smjer menadzment).

Sead Muftić(avantura.ba):Gdje ste sada trenutno angažovani u kajaku?
Emir Šarganović: Trenutno sam glavni trener Kajak Kanu Kluba “Una” iz Bihaća. Radim to već godinu dana što mi je drago veoma uspješno. Klub nije radio jedno određeno vrijeme pa sam zajedno sa svojim prijateljima kajakašim pokrenuo naš klub, naš drugi dom, našu drugu školu….. Za proteklih godinu dana znao sam da će naši takmicari napredovati, naravno ako budu slušali savjete koje im uputim ali sad na kraju sezone iznošenjem svog izvještaja o rezultatima primjetio sam da su dečki napravili i všse nego sto je od njih oćekivano, tako da je sve islo više nego dobro.

Sead Muftić(avantura.ba):Iako imate odlične rezultate u sportu čak ste nezaposleni i niste u radnom odnosu?
Emir Šarganović: Nažalost tako je. Od Olimpijskih Igara 2004. godine pokušavao sam da nađem posao ali bezuspješno. Tako da sam bio primoran da napustim kajak u 25-oj godini inače od 25 godine su najbolji period za jednog kajakaša i otišao sam u Ameriku da radim na kruzerima. Vratio sam se tokom 2012. godine sa nadom da cu naći posao i početi svoj život i graditi familiju ali ponovo ništa.

Sead Muftić(avantura.ba):Napuštate grad Bihać i Bosnu i kako smo saznali idete u Tursku da živite i radite i da bi sebi obezbjedili egzistenciju?
Emir Šarganović: Nažalost da, volim svoj Bihać, Unu a i našu dragu Bosnu I Hercegovinu ali sam primoran da idem dalje i da pokušam naći sebi bolje uslove za život kad to nemam ovdje. Najteže mi pada što ću biti daleko od svojih roditelja i brata Adisa koji su mi uvijek podrška bez obzira na sve, ali to je život. U Tursku idem gdje je i moja djevojka Zehra Šarganović koju puno cijenim i volim, mnogi su mislili da sam već oženjen ali nisam, samo imamo isto prezime. Što je najbitnije borimo se jedno za drugo, ostalo će doci valjda samo.

Sead Muftić(avantura.ba):Kako ste upoznali Zehru?
Emir Šarganović:Duga je to prica ali I lijepa.Znamo se vec 7 godina I mislili smo da smo rodjaci,medjutim pocetkom 2014 godine saznao sam da nismo I to sam isto prenijeo sadasnjoj djevojci.Sto mi je bilo drago nakon svih razocarenja u zivotu,od ljubavnih pa do sportskih desila se iznenadna velika ljubav.Bio sam vec par puta u Turskoj I odlucili smo da potrazimo posao tamo za mene sto je veoma tesko,ali eto nedavno sam primio dobru vijest da ima sansa da napokon zapocnem svoj radni odnos koji toliko prizeljkujem ali naravno zahvaljujuci svojoj djevojci.

Sead Muftić(avantura.ba):U Turskoj da li cete nastaviti s kajakom ili ekonomijom?
Emir Šarganović:Kajakom bas I ne,grad u koji idem je Bursa a tamo rijeke nema.Ima izlaz na more sto nije bas ono sto meni treba.Ekonomijom isto tako ne znam,ja sam samo obican covijek I trazio sam uvijek samo skromne stvari sto nije dobro bar u nasoj drzavi.Nikad nisam patio za funkcijama ali sam htio da radim I da se borim za svoju familiju.

Sead Muftić(avantura.ba):Mnogo ste zaduzli i grad Bihać ali i Bosnu i Hercegovinu i da ljudi Vaših referenci mora da napuste sport gdje ste imali vrhunske rezultate?
Emir Šarganović:To je na stetu ljudi koji ne prepoznaju nas vrhunske sportase,ja znam da od 1995 godine kako sam poceo s kajakom sve sam dao da budem najbolji,svaku marku koja je ulozena u mene gledao sam da je opravdam svojim rezultatom a svaku svoju medalju sam posvetio srcem svom Bihacu,Uni I Bosni I Hercegovini.Znam samo jednu stvar,dok su se visoko pozicionirani ljudi u doba dok sam osvajao medalje slikali sa mnom da bi se pokazali,u isto to vrijeme moji roditelji su dizali kredite da bi ja mogao predstaviti svoj grad I drzavu.Za vrijeme Olimpijskih Igara mnoge stvari su mi obecane od 20 politicara koji su dosli da me isprate,tacnije da se slikaju kao npr: stan,auto,novac I posao……na sto sam ja rekao svima da mi treba samo posao a za ostalo cu ja sam da se pobrinem,na kraju samo prica ostala.Sad nakon toliko godina saznajem da je novac uplacivan na moje ime.Cudno mi je bilo jer ja niti znam da je uplacivano,niti znam ko je uplacivao niti gdje……znam samo da sam od svoje drzave dobio 230 EURA sto sam predstavljao BiH na OI,to je sve.Jedini covjek koji je pomogao u vrijeme Olimpijskih Igara je tadasnji gradonacelnik Adnan Alijagic,koji mi je kupio kajak I opremu da nastupim kao pravi olimpijac..Zalosno ali istinito.

Sead Muftić(avantura.ba):Odlaskom Vašim sigurno će izgubiti mnogo sport konkretno kajak jer iza sebe imate impresivnu karijeru?
Emir Šarganović:Prije svega hvala vam na tom misljenju jer mi puno znaci,a sto se tice moje karijere reci cu vam par stvari,nije mala stvar biti 15 puta drzavni prvak u discipline slalom,14 puta drzavni prvak u discipline spust,pobijedio na vise internacionalnih takmicenja a samo broj medalja ce vam reci dovoljno: 126 zlatnih medalja,84 srebrene I 58 broncanih……to je bilo samo sto se tice kajaka,bio sam kapiten reprezentacije u raftingu gdje smo ja I moji prijatelji bili broj 1 u BiH pa I sire u regionu.Da ce kajak izgubiti dosta mojim odlaskom ne zelim komentarisati,mislim da nasi rezultati ove godine dovoljno govore ali da ce mi faliti moji decki I djevojke koje sam trenirao,hoce I to previse.

krupljani.ba