Izvještaji sa suđenja osmorici optuženih Hadžićana (BIRN)

17. januar 2013. – Na suđenju za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedok Tužilaštva BiH kazao je da je 1992. zatvoren jer je Srbin, a da je u zatočeništvu bio do 1996. godine.

Svjedok Goran Golub je rekao da je iz svoje kuće, koja se nalazila u selu Osenik, odveden u školu “9.maj” u Pazariću. Tu je zatekao svog oca i druge osobe srpske nacionalnosti.

“Bilo je tu preko 100 Srba. Tu sam našao svoju rodbinu. Stric Drago Golub je bio sav crn od batina po leđima (…) Odvođeni smo samo što smo Srbi”, kazao je svjedok.

Na pitanje tužioca Behaije Krnjića ko je bio odgovorna osoba za taj objekat, svjedok je rekao kako je zaključio da je to bio Mirsad Šabić, ali da je možda pogriješio.

Tužilaštvo BiH tereti Šabića za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, zajedno sa Mustafom Ðelilovićem, Fadilom Čovićem, Nezirom Kazićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom.

Prema optužnici, Mirsad Šabić je bio komandir Policijske stanice Pazarić, Bećir Hujić upravnik i zamjenik upravnika logora “Silos”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Šerif Mešanović je bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u magacinu u kasarni “Krupa”, a Kalember stražar u “Silosu”. Ostali su bili pripadnici civilne, vojne i policijske vlasti.

Golub je kazao da je iz škole odveden u kasarnu “Krupa”, gdje je upravnik bio Šerif Mešanović. Zatvorenike u ovom objektu su, kako je rekao, obezbjeđivali pripadnici Armije BiH (ABiH).

U “Krupi” je bio do 31. decembra 1992. godine, nakon čega je odveden u “Silos”.

“Čuvali su nas stražari. Prema meni su bili dobri, nisu me tukli ni maltretirali. Niti sam vidio da je neko iz moje ćelije izveden i pretučen dok sam ja tu bio”, kazao je svjedok.

On je rekao da je jednom Šerif Mešanović tukao Ranka Goluba, te da je jednom izvjesnog Božovića “jahao kao konja”. Poslije incidenata Mešanovića više nije viđao u “Silosu”.

Svjedok je kazao da je tokom zatočeništva išao i na obavljanje radova, te da je jednom bio i na Igmanu, gdje je doživio neprijatnost o kojoj nije želio da svjedoči. Rekao je da je ovaj incident prijavio Halidu Čoviću, te da nakon toga više nije išao raditi na toj lokaciji.

Kazao je kako mu tokom zatočeništva nije saopćeno zašto je zatvoren, ali da je jednom išao da daje “neku izjavu”.

“Uz pomoć Crvenog krsta izašli smo u januaru 1996. Samo smo pušteni, jer se, kao, ‘Silos’ rasformirao”, rekao je Golub.

16. januar 2013. – U nastavku unakrsnog ispitivanja na suđenju za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedok Milorad Pandurević rekao je da su se i Srbi i Bošnjaci naoružavali prije početka rata.

Pandurević je kazao da su dva minobacača dovezena na područje Raštelice (općina Hadžići), ali da su prebačena u Bradinu.

“Nama minobacači nisu ni trebali, mi nismo imali planove za dejstva. Samo da branimo svoje kuće”, rekao je Pandurević.

Na pitanje da li je dovoženje minobacača u selo bilo priprema za rat, svjedok je kazao da je to bila priprema za odbranu.

“Nama nije prijetila opasnost od domaćih muslimana, već od Hrvatskih obrambenih snaga (HOS)”, rekao je on.

Pandurević je svjedočio 5. i 13. decembra, kada su suđenja prekinuta jer je svjedok imao visok pritisak. Na početku svjedočenja on je opisao kako je u “Silos” doveden 28. maja 1992. godine.

Za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Ðelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.

Prema optužnici, Bećir Hujić je bio upravnik, kao i zamjenik upravnika logora “Silos”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Kalember je bio stražar u “Silosu”, a ostali optuženi bili su pripadnici civilne, vojne i policijske vlasti.

Svjedok je kazao kako su se zatvorenici u “Silosu” obraćali Bećiru Hujiću, kojeg poznaje od prije rata.

“Mi smo se obraćali Bećiru i žalili na uslove. On nam je rekao da piše Kriznom štabu i traži normalne uslove za nas. On je čovjek koji je znao kako se radi. Rekao nam je da mu ne daju”, kazao je svjedok.

On je rekao i da je od jednog zatvorenika čuo da ga je tukao stražar Kalember, ali da je od supruge saznao kako je njoj taj stražar povremeno pomagao dok je bila u “Silosu”.

Zatvorenici su, prema riječima Pandurevića, odvođeni na obavljanje radova na prvim borbenim linijama.

“Na Stupniku, 26. maja 1993. godine poginula su četvorica logoraša. U tom sukobu neki su i ranjeni”, kazao je svjedok, naglasivši da je on u zatočeništvu proveo 1.340 dana.

10. januar 2013. – Tokom unakrsnog ispitivanja na suđenju za zločine počinjene na području općine Hadžići, Nedeljko Samouković je rekao da je oružje koje je dobio od stranke predao prije zatočenja.

Svjedok Samouković je kazao da je pušku koju je dobio od Srpske demokratske stranke (SDS) predao kada je saznao da se treba predati nelegalno oružje.

“Mirsad Šabić je čak i davao municiju za lično naoružanje koje je legalno, ako je nekome trebalo”, rekao je Samouković, koji je sa svjedočenjem započeo 9. januara, kada je kazao da je od 1992. do 1996. godine boravio u zatočeničkim objektima na području općine Hadžići.

On je rekao da je posjedovao i legalno naoružanje, koje je također jedne prilike predao.

Tužilaštvo BiH tereti Šabića za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, zajedno sa Mustafom Đelilovićem, Fadilom Čovićem, Nezirom Kazićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom.

Prema optužnici, Mirsad Šabić je bio komandir Policijske stanice Pazarić, Bećir Hujić upravnik, te zamjenik upravnika logora “Silos”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Kalember je bio stražar u “Silosu”, dok su ostali bili pripadnici vojne, civilne i policijske vlasti.

Samouković je kazao kako misli da je on priveden u školu “9. maj” zato što je Srbin, te da su samo osobe srpske nacionalnosti privođene. Odgovarajući na pitanja Odbrane optuženog Kazića da li su privođena lica koja su imala oružje, svjedok je rekao kako on to i nije negirao.

Kazao je kako ga je jedan od stražara u “Silosu” istukao, nakon čega je o tom incidentu razgovarao sa upravnikom Hujićem.

“On mi je rekao da se to neće više desiti, i nije se desilo”, kazao je svjedok, dodavši kako je Hujića poznavao od prije rata, te je za njega i njegovu porodicu rekao da su bili dobri ljudi.

Tokom boravka u “Silosu” svjedok je, kako je kazao, išao dobrovoljno da obavlja neke poslove.

“Svi koji su radili dobijali su dodatnu ishranu. Radio sam dobrovoljno. Kada sam bio bolestan, nisam ni išao raditi, niti me je neko tjerao”, rekao je Samouković, dodavši da su se zatvorenici mogli obratiti stražarima kada im treba medicinska pomoć.

Naredno suđenje zakazano je za 17. januar, kada je planiran nastavak unakrsnog ispitivanja svjedoka Milorada Pandurevića.

09. januar 2013. – Na suđenju za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedok Državnog tužilaštva Nedeljko Samouković je ispričao kako je bio zatočen u različitim objektima na području ove općine od juna 1992. do januara 1996. godine.

Samouković je rekao da je 24. juna 1992. godine iz kuće odveden u školu “9. maj” u Pazariću. U fiskulturnoj sali škole, kako je kazao, zatekao je još Srba iz okoline Pazarića.

“Niko nam nije rekao zašto smo zatvoreni. Ishrana je bila nikakva, dobivali smo po tri kašike vode. Glad je bila najteža. Spavali smo na podu sale. (…) Možda poslije mjesec dana, prebačeni smo u magacin ‘Krupe’”, ispričao je svjedok.

On je dodao da je stražarima u “Krupi” bio nadređen Šerif Mešanović zvani Šera, kojeg je jedne prilike vidio kako udara jednog čovjeka.

Tužilaštvo BiH tereti Mešanovića za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, zajedno sa Mustafom Đelilovićem, Fadilom Čovićem, Mirsadom Šabićem, Nezirom Kazićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem i Nerminom Kalemberom.

Mešanović je, prema optužnici, bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u magacinu u kasarni “Krupa”, Bećir Hujić je bio upravnik, kao i zamjenik upravnika logora “Silos”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Kalember je bio stražar u “Silosu”. Ostali optuženi su bili pripadnici vojnih, civilnih i policijskih struktura.

Samouković je kazao da je početkom 1993. godine odveden u “Silos”, zajedno sa još oko 90 osoba. On je rekao da je u tom objektu jedan od stražara bio Kalember zvani Buba.

“Mujo Kazić, stražar, jednom me je izudarao. Mislim da je to bilo u proljeće 1993. godine. Izudarao me je zato što mi je jedan gospodin dao kutiju cigara. Osim toga, više me niko od stražara nije tukao”, kazao je svjedok, dodavši da ga je stražar tada udarao nogama i rukama.

On je rekao kako mu je nakon izlaska iz “Silosa” utvrđen prijelom nekoliko rebara, te da pretpostavlja da su udarci stražara uzrokovali te povrede. Bećir Hujić i Halid Čović su, prema riječima svjedoka, bili nadređeni stražarima u “Silosu”.

Svjedok je razmijenjen 19. januara 1996. godine.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. januar, kada će svjedoka ispitati Odbrane optuženih.

HadžićiSilosSud BiH