34.godišnjica obrane Igmana 1992.-1995. :Sačuvali jedinu kapiju opkoljenog Sarajeva 

Published On 24. May 2026. | By saliha | Aktuelnosti, Vijesti

Polaganje cvijeća na šehidska mezarja u Lokvama, te na spomen-obilježje na Brezovači, učenjem Fatihe i odavanjem počasti  svim šehidima i poginulim borcima,  na Brezovači  je obilježena 34. godišnjica odbrane Igmana pod nazivom „  V pohod „ Put spasa“- Odbrana Igmana 1992-1995.

Učesnici obilježavanja  pješačili su putem spasa ,Lokve – Igman – Karaula – Brezovača.

Tako su preživjeli borci evocirali  uspomene na teške, ali slavne dane, kada su slabo naoružani   uspjeli sačuvati ovu legendarnu planinu.

O prvim borbama  ,značaju odbrane Igmana, odbrani puta spasa, tada jedine komunikacije ka Sarajevu, govorio je Nihad Šehić.

Srce jače od  tehnike…

-Agresor je imao  svu tehniku. Mi  veliko  srce, volju da sačuvamo svoje domove, odbranimo zemlju i narod od pokolja.Preko Igmana bio je jedini put ka glavnom gradu BiH, i jedini spas za izbjeglice  iz istočne Bosne. Sve smo to odbranili.Agresoru nismo dozvolili da zauzme  ovu legenadarnu planinu, presječe put, jedinu komunikaciju  ka glavnom gradu.Za to su  naši heroji davali svoje živote,ginuli za ovu domovinu, kazao je  Šehić.

Skupu se obratio i ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović koji je naglasioda se veliki heroji nikada ne smiju zaboraviti.

-Kada je bilo najteže, ti heroji suprostavili su se agresoru.Davali  svoje živote, dijelove tijela, ali  mu nisu dali proći.Očuvali su BiH. I zato uvijek moraju biti u našim srcima, kazao je ministar Osmanović.

Zašto nema boraca

Kordinacijonom odboru boračkih udruženje mogu se uputiti sve čestitke na organizaciji ove maniestacije.Skupu su prisustvovali  učenici  osnovnih škola, kulturno-umjetnička društva, učenici iz Zabrđa, općina Kiseljak… Za sve prisutne organizovan je i ručak, vojnički  pasulj i ćevapi.Trebalo je da to bude jedan lijep izlet. Međutim, iz godine u godinu na ovim značajnim manifestaciji sve   je manje  boraca, veliki heroja, koji su prvi stali na branik slobode, koji su branili i odbranili Igman.

Jedan od učenika odbrane Igmana, inače dobitnik  Zlatnog ljiljana,  kazao nam je da su na površinu  isplivali ovi drugi, stranači poslušnici.Danas, kaže,  imamo dva puta više učesnika rata.Ljudi su nezadovoljni i radom boračkih udruženja.Jedni te isti tu su godinama.Nekada je ovaj platno na Brezovači bio prepun, Danas, na žalost ovdje je druga slika.

KNJIGA OPĆINE HADŽIĆI BRANI ZLOČINE

Općina Hadžić izdala  knjigu da kod četnika nije bilo logora, zločina ,ubijanja,  zna se da je ta knjiga najbolja odbrana za koljače. Još 2007. godine, kada je knjiga izdata, donesen jednoglasan zaključak na sjednici Općinskog vijeća da se sve greške isprave i štampa druga knjiga.Sada će 20 godina, a oni kažu nemaju para da izdaju drugu knjigu. Da li vam je sve ovo slično reviziji tužbe  u Hagu.Šta se čekalo tolike godine.Naših osam je u zatvoru, osuđeni su  za zločine, dok  kod srpskih  čelnika, tzv.srpske općine Hadžići, niko nije osuđen, tužbe nisu ni podnesene.Samo u jednom danu u Lukavici na mučki način ubijeno 46 zatočenika iz  Hadžića, a tužbe nema, niti se zna gdje su njihove kosti.  A zna se ko ih je ubio, kada, gdje, ama baš  sve .Da je tužba podnesena, da se   sudi komandantu kasarne, morao bi reći gdje su tijela ubijenih Hadžićana. Od toga je prošlo 34 godine.Šta se čeka još 34 godine  da svi pomru.Pitam vas je li ovo izdaja.

Po presudama mi smo počeli rat

Veliki heroji Lokava prošle godine nisu htjelu na manifestaciju odbrane ovog mjesta.Kažu, sada će 20 godina od izdavanju knjige općine Hadžići “Svijedoci istine”,  koja je najbolja odbrana za zločince, a oni neće da izdaju drugu. Šta misle da smo mi ludi, da stalno slušamo njihove laži, a osam naših nevinih čelnika osuđeni su ukupno na 60 godina zatvora, dok oni ni tužbe nisu podnijeli.Po presudama mi smo agresori, mi smo počeli rat, a zločinci su, eto, nevini.Ukinuli su Fond koji je nosio ime prvog šehida, novoj školi u Hadžićima  htjeli dati ime po  čovjeku koji je služio ustaškom zločincu Anti Paveliću. Nisu htjeli po profesoru ove škole kojeg su četnici do smrti pretukli u Lukavici, jer je, kažu  četnici , bio organizator otpora. Na sve ovo boračke organizacije šute. Općina Hadžići imala je para da izda knjigu Envera Čolakovića, koji je kod Ante Pavelića, ustaškog zločina,  bio ataše za kulturu. Niti jednu škola, zdravstvene ili bilo koja druga ustanova ne nosi ime po našim herojima.

Općina Hadžići  za 20 godina nije uspjela  izdati drugu knjigu koja neće braniti zločince.Knjiga općine Hadžići ulaže se kao  dokazni materojal da kod Srba, kako kažu, i knjiga općine Hadžići govori da  kod njih nije bilo zločina, logora ,ubijanja, a tu knjigu   napisali, kako kažu , „ Pošteni Muslimani“.Zar to nije sramotno,kaže  naš sagovrnik, koji je zamolio da mu ne spominjemo ime.

Održan je i prigodan kulturno-zabavni program.

Pet „zlatnih ljiljana“

O tome koliki je značaj imao Združeni odred Igman, možda najbolje govori podatak da je za vrijeme svog postojanja iznjedrio čak pet „ zlatnih  ljiljana“.

Najveće vojničko priznanje dobili su: Mirsad Selimović Srce, Čedomir Domuz,Mirsad Medić, Mehemed Hemo Sidran i Mirsad Ćatić Čuperak.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *