Enver Smajić iz Živinica, napravio podvig za divljenje IGMANSKI MARŠ: U invalidskim kolicima u koloni dužoj od deset kilometara stigao do Velikog polja

Enver Smajić iz Živinica, stopostoni ratni vojni  invalid bez obje noge, uspio je  u kolicima ,  u koloni Igmanskog marša većoj  od deset kilometara , od Brezovače do Velikog polja, preći ovu planinu. Tako je i Smajić, poput boraca Prve proleterske brigade napravio podvig za divljenje.

– Dugo sam razmišljao zašto i  ja  nebi  mogao  ići stazama proletera. Kada su oni mogli po velikom snijegu, temperaturi ispod 38 stepeni, kada su od hladnoće pucala stabla, a uz to  noseći  mitraljeze i drugo teško oružje , kako danas  ja  nebi  bar pokušao  kada  je asfalt. S tim što znam da su uz mene drugovi Streljačkog kluba “Konjuh” iz Živinica,  koji će mi biti na usluzi, rekao je Smajić i dodao:

– Moram priznati ne bi mogao bez njihove pomoći.Uz mene su stalno bili  Bećir Džimić , Šefik Umihanić, i drugi prijatelji i na tome sam  im mnogo zahvalan.Uspona je dosta, oštri su i teški, a treba pratiti ritam kolone. Gdje bi zastao oni bi me gurali.  Posebno  sam se umorio nekih četiri – pet kilometara pred cilj. I tu su mi drugovi priskakali u pomoć i gurali kolica. Uspio sam.Teško je  bilo, ali kada čovjek  nešto ispuni  što  dugo želi, onda u njemu  zavlada  neko posebno zadovoljstvo. To  se riječima teško može opisati. I kod nas invalida ima volja i želja za  nekim uspjehom. Stalno sjedite kod kuće, a onda razmišljate i sami sebi kažete, zašto nebi pokušao, zašto nebi mogao… Jednostavno dobijete  neku snagu i volju, kaže Enver.

– Ovo mi je bio prvi put u životu. Predivna planina, za mene mnogo ljepša nebi što se prikazuje na televiziji. Igmanski marš, ova dionica, toliko ljudi  na jednom mjestu, pa ta  atmosvera, pjesme , nešto je što će mi  do kraja života ostati u sjećanju. Znate, teško je stalno sjediti  kod kuće. Imam suprugu i dvoje djece, što se samo poželjte može.Velika su mi podrška, rekao je Smajić. Enver je član je streljačkog kluba Živinice, i postiže zapažene rezultate.  Na takmičenju u Hadžićima u nedjelju, koje je održano  upravo povodom održanog  Igmanskog marša, Enver je primio pehar. Ali, kako kaže, više od rezulata  su druženja, komunikacije sa prijateljima, nova poznastva, i to je nešto što čovjeka posebno  ispunjava.

– U streljaštvu, kao i svakom drugom sportu čovjek ima želju da postigne što bolji rezultat. Uz porodicu, sport je nešto najviše što  čovjeka održava, daje mu još veću snagu za uspjehom i dokazivanjem. To je posebno izraženo kod nas invalida. I naredne godine ponovo će, kaže,  na Igmanski marš.Sada  zna stazu , a ima dosta vremena da se pripremi.

Avaz.ba

Podvig Envera SmajićaRVIstigao do velikog poljaTopu invalidskim kolicima