UGLEDNI PROFESOR ZA PATRIJU Duraković: Trenutna vlast uopće nema državničke pameti, apsolutno!
Prof. dr. Esad Duraković, jedan od najvećih bošnjačkih intelektualaca i ugledni profesor arapske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu u intervjuu za bh. novinsku agenciju Patria otvoreno govori o problemima današnjice te pojašnjava svoju iznimno važnu rečenicu u kojoj je poslao jaku poruku „muslimanski svijet je danas u krizi koja se čini sudbinskom“, a ova rečenica napisana je u uvodu knjige „Međumuslimanski ratovi danas: Krivo shvaćanje islama“.
Svako malo u javnosti se vodi polemika da li je dobro da Arapi sve više dolaze u BiH, odnosno Sarajevo, kupuju, investiraju. Jedni su za, a drugi protiv tog trenda. Kakav je Vaš stav o tome?
Upravo sam govorio o pomanjkanju vizije, ili vizionarske strategije, na svim nivoima našeg društva, ako je uopće moguće govoriti kod nas o nekakvom društvu. Javno sam ukazivao na problem masovne rasprodaje grunta u BiH. Ne akcentiram to da je riječ o Arapima, već o strancima općenito; tako bih govorio o masovnoj rasprodaji grunta bilo kojim strancima. Bezuspješno sam pokušao navesti neke medije na markiranje i medijski „tretman“ toga problema, ali – i mediji su dio društva, i te kako!
Poznato je da Arapi kupuju na hiljade dunuma najbolje bosanske zemlje, kupuju čitave krajeve, oblasti. Pa mi već imamo značajno promijenjenu strukturu na Ilidži koja je najljepši dio Sarajeva, izgubili smo Vrelo Bosne i Ilidžu kao najljepša izletišta oko Sarajeva jer su na ta izletišta „došljaci“ donijeli sasvim drukčije „standarde ponašanja“… Dakle, ne radi se o sporadičnim slučajevima koji, kao takvi, ne bi bili vrijedni pažnje, nego se posvuda po Bosni, ponavljam, kupuju prodaju krajevi. Bošnjačka javnost (zapravo to i nije javnost jer je neosviještena kao takva) u vezi s tim ima dvije vrste zablude.
Prvo, mnogi misle: „Arapi su muslimani, neka ih, nije problem…“ Međutim, iako muslimani, oni su u značajnoj mjeri su drukčiji od nas, tako će donositi nove običaje, nove vrijednosti, drukčije prioritete i sl., a upravo naša zemlja je osjetljiva na to; mi smo veoma uspješni živeći u evropskim vrijednostima, ali tako neće biti kasnije. Pogledajte kako su stvari tekle sa importom selefizma u BiH.
Drugo, mnogi misle kako je riječ o arapskim investicijama, a to nije tačno. Investicije su uvijek dobrodošle, ali su arapske investicije ovdje sasvim sporadične; ovdje je riječ o tome da masovno kupuju najljepše predjele za svoj merak, a ne o investicijama. To je naprosto bagatelna rasprodaja najboljih resursa, rasprodaja grunta, a posljedice će osjećati naša djeca kada bude prekasno. Zatim se često navodi, kao „olakšavajuća okolnost“, da novi vlasnici značajnog dijela BiH dolaze ovdje samo preko ljeta a zimi se vraćaju u svoje zemlje.
To je priča za naivne, jer i ljeti i zimi značajan dio prodane BiH ostaje njihovo vlasništvo, trajno. Bilo gdje u normalnom svijetu ne mogu stranci, bilo koji, tek tako kupovati na hiljade dunuma livada, šuma, izvorišta… Neshvatljiva je neosviještenost i naših medija u vezi s tim. Od političara me ništa ne čudi; začudio bi me neki dokaz njihove kompetentnosti i vizionarstva.
Odličan ste poznavalac političkih zbivanja u BiH. Ima li trenutna vlast dovoljno državničke pameti da ovu zemlju povede u EU i NATO?
Trenutna vlast uopće nema državničke pameti, apsolutno! Oni svima nama, već duže od godinu dana, pokazuju kako njima država ne znači ništa jer se polomiše oko stvaranja koalicija, međusobnog šikaniranja i bratimljenja, ali uvijek radi ličnih i partijskih interesa koji su u odnosu na državne, obavezno partikularni i marginalni. Oni nisu čak ni političari u pravom smislu. To je pretpolitička svijest.
Poneki pojedinac bi se i mogao izdvojiti, ali takvi nemaju velik utjecaj. Da im je stalo do države, koju tako bezočno čereče i krčme, tako dugo je zlopate jurišajući na pozicije i fotelje u ministarstvima, u nadzornim i upravnim odborima, davno bi kazali, pošteno, kako ovo više nema smisla, da više ne može ovako, te da je nužno organizirati vanredne izbore.
Kako gledate na ideju spajanja kantona, čime bi se navodno smanjili troškovi, administracija? Ili se iza toga krije neki pakleni plan konačnog rastakanja ove zemlje?
To je tragična i tragičarska ideja sa stanovišta integriteta države i perspektivnosti građanskoga društva, ali sa stanovišta etno-teritorijalne homogenizacije i dalje fragmentacije države – takva akcija se može smatrati uspjehom. To je hadezeovski hercegbosanski uspjeh koji začuđujuće i nedopustivo servilno opslužuje upravo SDA. Doda li se tome istovremeno zagovaranje posebne izborne jedinice, zatim sve ozbiljnije nagovještavanje stvaranja hrvatskih nacionalnih TV kanala (opet sinhronizirano s prethodnim akcijama) – onda je očigledno kuda to vodi. Sve patriote a naročito SDA, koja je u ovim i ovakvim akcijama ključni a servilni partner HDZ, moraju biti svjesni svoje povijesne (ne)odgovornosti. Nismo mi naivni… Ako mi i jesmo naivni, povijest sigurno nije: ona uvijek „osmatra“ sa distance s koje se stvari vide na pravi način. I ona ne oprašta…
Kada bi sada bili Vi ta osoba koja bi izabrala „postavu vlasti“ koja bi BiH izvukla iz ovog mulja, koje bi se to osobe, političari našli na tom spisku?
To je naš problem! Sve smo ih „probali“ i stalno se iznova uvjeravamo kako zapravo nemamo valjanu partijsko-političku alternativu. I mi smo krivi u značajnoj mjeri. Uglavnom se govori ili se podrazumijeva nedužnost „jadnog“ naroda, ali je tzv. narod veći krivac zato što pristaje na to strašno političko i materijalno tlačenje. Akademska zajednica također, čak naročito.
Krajnji izlaz je vrlo težak, neizvjestan. Potrebno je, naime, Daytonski MIROVNI ugovor, koji nas zlopati, prevesti u kvalitetan USTAV koji će omogućiti funkcionalnu državu i zahvaljujući kome će oslabiti utjecaji političkih elita koje svoju moć temelje na onom istom „kvalitetu“, „energiji“ na kojoj je buktao rat, a to je etnička ostrašćenost i konfliktnost. Princip građanske države, a ne njene svemoćne etničke kompozitnosti, treba da bude prioritet koji ne znači i potiranje nacionalnih posebnosti i interesa.
Najzad, pravosudni sistem je ključna tačka svakog društva, pa i našeg. Tu imamo također vrlo ozbiljne probleme. No, da ne budem pogrešno shvaćen: ne mislim, kao mnogi političari, da je potrebno protjerati strane sudije iz naših sudova, odnosno izvršiti onu vrstu reforme kakvu zagovara Dodik, već upravo obrnuto – odmaknuti sudstvo što je moguće više od utjecaja političkih oligarhija i nacionalnih „autoriteta“ i učinit ga optimalno efikasnim i nepristrasnim.
Prenijeli smo samo dio invervjuua pr.dr. Durakovića.








Facebook 11
Twitter 15
YouTube