Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?Nismo se borili za tajkune i profitere koji uništavaju fabrike i radna mjesta,da se zapošljavaju podobni ,…

PDI „Bjelašnica“koja je zapošljavala oko 700  radnika  do temelja uništena, iako je nakon  rata radila i poroizvodila  čuvene prozore i vrata  „Izomax“. Fabrika sa mašinama, halama i oko  100 dunuma zemlje prodana za manje od 300.000 KM,a Općina  Hadžići smeće uništene fabrike platila  nevjerovatnih 5,3 miliona.Uništili i GP Ingrap u kojem  je radilo oko 400 radnika, a gdje su, također, bile  najmodernije mašine, betonare i druga savremena oprema…

Obilježena   još jedna velika godišnjica, bitka,pobjeda, koja je ušla u historiju. BITKA ZA IGMAN.

 Bila je to bitka za opstanak, bitka za slobodu, za BiH. Bila je to bitka za jedinu komunikaciju prema Sarajevu, kapiju života i smrti. Bitka za izbjeglice iz Istične Bosne.Put je značio spas, sve drugo smrt.

Spasili 70.000  izbjeglica

Procjene govore da je  više od 70.000 izbjeglica   iz Istočne Bosne prešlo preko Igman, spasilo se.

Znali su da, ako nema puta, ako ga presjeku , ako  tenkovi  prođu  nema Sarajeva, glavnog grada, nema BiH, nema  komunikacije za Hercegovinu, ka  Srednjoj Bosni…

 Međutim, iz godine u godinu , na žalost, sve  je manje ljudi, boraca na ovoj i drugoj manifestaciji,  koji su branili i odbranili ovu planinu. Koji  su krvarili, davali dijelove tijela. Ti veliki heroji  prvi su stali na branik  slobode. Borci Igmana izvojevali su   pobjede  za  udžbenike,  za divljenje, oni su zaslužni za opstanak BiH. Ti istih boraca bilo je najmanje na Brezovači, gdje se obilježavala velika manifestacija.

Bitke za historiju

Ostalo je i zapisano da su Igman, Lokve, Hadžiće…  branili i odbranili  patrioti  u patikama, običnim  puškama i eksplozivnim napravama ručne izrade.Bili tu kada je  najteže . Takav patriotizam malo  gdje je  viđen. Pobjedili su četvrtu  silu u Evropi.

Te junake nikada se  ne smiju  zaboraviti.

Zašto ih nema na ovim manifestacijama ? Zašto se njihove riječi ne čuju dovoljno, zašto će toliko boračkih organizacija, koje se danas , kako je rekao ministar za boračka pitanja Muharem Fišo, više bore i rade za svoje političke partije, nego za borce.Oni se danas mogu vidjeti  kako obilaze sela i“ vaze“, kako su oni ti za koje treba glasati. A, ni prstom nisu mrdnuli, primjera radi, da bi se spriječilo ukidanje Fonda koji je nosi ime prvog šehida Mehmedalije  Hujića.

Umjesto kazni za uništene fabrike,  milionske nagrade

-Ljudi su razočani.Zapošljavaju se podobni, babini sinovi i kćeri, njihova rodbina.Planski se  uništavaju  fabrike, radna mjesta, a obećavali med i mlijeko,

Oni koji su umištili DI „Bjelašnica“ i GP“Ingrap“,  i 1.200 radnih mjesta danas se nagrađuju

 Ljudi  se nisu borili, nisu ginuli i davali dijelove tijela za tajkune i moćnike.Samo u našoj opštine, u DI „Bjelašnica“ i GP Ingrap uništeno je oko 1.200 radnih mjesta. Fabrike se daju gotovo džaba, ovi je  unište, a umjesto kazne i zatvora ti isti se nagrađuju.Općina Hadžići smeće uništene fabrike platila  nevjerovatnih 5,3 miliona KM, a čovjek 100 dunuma zemlje, hala sa najsavrmenijim mašinama, poslovnim zgradama platio svega 300.000 KM, kaže nam jedan od sagovornika. Sebe, veli,  ukivaju u zvjezde, a svi drugi su krivi.

Razočarani su  u boračke organizacije i vijećnike.Hadžići su jedina općina  u zemlji, gdje, kako je prošle godine na ovom istom mjestu  rekao Muharem Fišo, ministar za boračka pitanja KS,  da  ni jedna ulica, škola, ustanova ne nosi ime nekog od  heroja. A ova sredina iznjedrila  je velike junake.

Nismo se borili za moćnike i profitere

Nisu se, kažu,   borili  da se bogate profiteri, nisu se borili da im uništavaju fabrike , pričaju priče za malu djecu, da se umjesto fabrika i radnih mjesta grade drugi objekti za bogate  moćnike, gdje će u svemu tome pojedinci  imati svoj  dio..

 A  vlasti,  svak u svojoj stranci, svojoj avliji zapošljava  svoje kadrove, rodbinu, prijatelje, bez obzira na sposobnost. Bitno je da si „ njihov“ radiš za „ njih“. I to otvoreno govore. Za njih će se otvarati  nova radna mjesta, bez obzira na sposobnost. Zato je danas  administracija   narasla do tako  velikih visina. Iako   to i ptice  na grani znaju,  oni će to negirati,govorit   suprotno.

 Za njihovu djecu, supruge, rodbinu ,  brzo se nađu radna mjesta.Dok drugi godinama čekaju na evidenciji Zavoda  za zapošljavanje.

To isto lahko  prihvataju i pojedinci iz drugih stranaka,da bi profitirali, dobili „ šićar“.A šta se sve daje i uzima, dok   na bilo koji  način utičeš u vlasti , gotovo svakodnevno  čitamo u štampi.

Govoriti će kako su  oni  zaslužni za ovu slobodu, kako rade za dobrobit naroda, kako se oni bore  za ove  borce , kojih  nema na  obilježavanju  velikih bitaka, u kojima su ti isti  borci   krvarili, prvi uzeli pušku, branili svoje selo, avliju BiH.Godinama ponavljaju  jedno te isto.

A što tih velikih  ljudi i boraca nema, i ne mare mnogo za tim. Bitno je da se to održe, da se  oni promovišu. I tako iz godine u godinu.

Očito, ljudi su se naslušali  priča što se jedno govori, drugo radi, a treće misli.I zato ih nema. Nema ni  mladih, sposobni, stručnih kadrova koji  odlaze u inostranstvo. Jer ,sposobni ljudi nemaju mjesta. Oni  birokratiji smetaju. Ovdje je bitno da su njihov, stranački  i  podoban.

Mirsad Selimović Srce :Borci su u drugom planu

Među prisutnim na Brezovači bili su Mirsad  Srce Selimović, dobitnik Zlatnog Ljiljana i Mehemed  Lendara Japalak, koji su, kada je bilo najteže, stali u odbranu Igmana i BiH.

-Veliki borci  poput Japalka, koji je godinama  bez posla, stavljeni su u drugi plan. Ko ga pita što čovjek danas nema od čega živjeti.To je tužno i žalosno. Zapošljavaju se djeca političara, dezertera i drugih moćnika, kaže Selimović.

Pravi borci, kažu , danas teško  mogu doći do izražaja.

-Ljudi neće da dolaze  jer  se za ovu nepravdu  nisu borili.Da bi dobio zaposlenje moraš imati pare i vezu, moraš biti nečiji, ističe Japalak.

Veliki patroiti, heroji u patikama odbranili su  Igman, sačuvali put za Sarajevo. Da je  tada Igman pao, bila bi presječena jedina komunikacija sa glavnim gradom, i danas, kažu, vjerovatno ne bi bili ovdje.

R.Balić

Hadžići:Zašto je sve manje boraca...?Top