HADŽIĆI:Govore dobitnici najvećih općinskih priznanja MUJO IBRICA Ponos nadjačao nepravdu i stranačke moćnike SDA

Published On 23. February 2017. | By saliha | Aktuelnosti, Multimedija Sve, Vijesti

Naš prvi gost  je Mujo Ibrica.

6.marta 2002. godine uručena mu je Šestomartovska plaketa, najveće općinsko priznanja.Predlagala su ga mjesne zajednice, udruženja građana, sportski kolektivi, i druge organizacije.

O njemu govore rezultati

 Jer, svugdje je ostavio velike rezultate. Koje se pamte.

Tog datuma,6. marta 2002. godine, kada mu je Aco Šarenac, tadašnji predsjedavajući Općinskog vijeća Hadžići uručivao priznanje salom se prolomio veliki aplauz .Od srca.

Čitav život je uz narod i sa narodom.I danas je takav. Ostati će zapisano da je jedini  u historiji općine Hadžići koji je peti mandat  zaredom u Općinskom vijeću.Bori se za prava ljudi, otvoreno govori o problemima, slabostima, bez obzira o čemu je riječ.

Zato je u životu i nastradao.Smetao je moćnicima, birokratiji, ljudima  iza kojih nema rezltata. Oni su tu samo zahvaljujući stranačkom opredjeljenju.Nažalost, došli u poziciju da danas oni  odlučuju. Oni žele samo da čovjek maše glavom i odobravaju ono što  oni misle .Bez obzira dali bili u pravu ili ne.

Uz narod, sa  običnim čovjekom

Međutim, on  nije takav.Bio je i ostao otvoren, čovjek iz naroda,  koji se bori za njih.Zato ga ljudi cijene i vole.Nije se libio reći istinu,ma o kome se radi.Imao je svoje mišljenje, stav, bio je za  običnog čovjeka.

I danas  je takav.Otvoreno  govori , kritikuje, ukazuje na probleme, promašene investicije…

Velik, a jednostavan,običan čovjek. Kažu ljudeskara. Uvijek spreman pomoći, izaći u susret.I nema čovjeka kome nije pomagao, ako je mogao.

Čovjek velikog srca

 Zato ga ljudi cijene,  vole… Takav je, i nemože biti drukčije. Valjda se takav treba roditi. Čitav život posvetio je  borbi za pravdu  čovjeka, za njegovo  dostojanstvo.
Uvijek je želio čuti  tuđi stav i mišljenje. Zato je cijenio i svoj. To ga je nažalost i koštalo, zato je ispaštao.

Kod pojedinih moćnika, takvi  ljudi nisu poželjni, uprkos velikom znanju, rezultatima na poslu.
Ali,  imao je svoj ponos, dostojanstveno. Otišao je uspravno, veličanstveno, čista srca. A to je nešto najveće.

Zavolio plavu uniformu

 Do početka agresije radio je u  SJB   (Služba javne bezbjednosti)  Ilidža, gdje je obavljao odgovorne dužnosti. Od novembra 1992  do septembra 1993. godine  na dužnosti je komandira policijske stanice Tarčin. Od septembra 1993. do jula 1996. godine obavljao dužnost načelnika SJB  Hadžići.
Ratni načelnik policije

Policija je prva organizovana snaga koja se suprostavila  agresiji. U prve redove stao je i Mujo. U rukovođenju policijom SJB Hadžići dao je ogroman doprinos.Njemu se pripisuje i velike zasluge u saradnji sa pripadnicima Armije BiH, Ratnom predsjedništvo Općine čiji je bio član.U najteže vrijeme, kada nedostaje hrane, kada  kilogram brašna košta 12 maraka, a gorivo čak 40, od strane Ratnog predsjedništva imenuje se za komandanta akcije „ Padobran“. 

Pohvale od Vlade BiH, posmatrača UN…

 Zadatak obavlja sa najvećom ocjenom.  Više od 80 odsto hrane došlo je do magacina. Bio je pohvaljen i od strane predsjednika vlade, tada doktora Harisa Silajdžića,a za obavljeni posao najveću ocjenu daju vojni posmatrači UN.
I u  mnogim  drugim akcija,  pohvaljuje  se SJB na čijem je čelu  Mujo Ibrica. Svakom zadataku prilazi temeljito, ozbiljno. Njemu je čovjek u prvom planu.
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazumu, zajedno sa saradnicima, Ratnim predsjedništvom razrađuje se plan ulaska u Hadžiće, da se nebi desio nesretan slučaj i tome slično, znajući da je mnogo toga minirano i razrušeno.

Tabla za historiju

Ostalo je zapisano da je 6. marta, zajedno sa tadašnjim ministrom MUP-a RBiH Avdom Hebibom, postavio  tablu na policijsku stanicu SJB Hadžići. To je snimak za historiju, to je znak da se nakon četiri teške godine ponovo dolazi na svoje ognjište. I za to  je Mujo  pohvaljen.

Sve prolazi u najboljem redu, svi građani srpske nacionalnosti ,koji su ostali u svojim kućama imali su potpunu sigurnost.

Svoj zadatak obavlja profesijonalno sa najvećom  ocjnom.

Ucjene, prijetnje, praćenje…

  Ali uprkos  tome, njegove poteškoće dolaze u maju 1996. godine, kada se formira Stranka za BiH, kad i on , poput mnogih svojih kolega postaje član. Smatrao je da je volja svakog čovjeka  koju stanku izabrati, da je svima cilj samo  boriti se za BiH, razvoj, svoju općinu, pravo čovjeka. Ali, drugi tako nisu mislili, i zato nepravda najviše boli..

-Tada sam doživio prijetnje, ucjene i šta sve ne.Čak sam i praćen od strane SDB odnosno AID-a. Njihova prijetnja nažalost  su se ostvarila. Bez obriza na velike dosadašnje rezultate, pohvale, doprinos u odbrani zemlje  u  decembru 1997. godine dovršili su  svoj cilj.

 Moćnici SDA majora policije, načelnika PS htjeli kazniti,poniziti…

 Mada sam   bio načelnik stanice, po čini major policije bez ikakave greške, dobijam Rješenje da se raspoređujem na mjesto – policajac.Sve su to  uradili  moćnici SDA, preko istih takvih  u MUP-u R BiH, kaže Mujo.
To poniženje nisam mogao podnijeti,  prihvatiti. U 42. godini, u najboljoj snazi, kada sam najviše mogao pomoći,  i u miru  dati  dio sebe, otišao sam u peneziju.  Morao sam. Sam sam sebi rekao  da se niko   na meni  neće naslađivati.

Gorko završena karijera uspješnog  prvog policajca Hadžića
Tako se preko noći,  na gorak način, završila uspješna karijera prvog policajca Hadžića.Otišao je uvrijeđen, ranjena srca, ali uzdignute glave. Najviše ga boli da se ne cijeni  čovjek, doprinos ljudi u ratu, njegov rad, sposobnosti, što je dao dio sebe, što bi dao i život  za ovu zemlju ako  bi trebalo..
Nakon toga Mujo nastavlja  raditi u drugim organizacijama i udruženjima.. Najviše u FK  Radnik. Još u Pazariću  bio je jedan od inicijatora da se obnovi rad kluba. Ulaskom u Hadžiće Radnik  je izborio  prvo mjesto u tadašnjoj ligi  i plasman  za ulazak u Premjer ligu, što je bio   najveći uspjeh kluba. Bila  je to još jedna radost koju je podario građanima Hadžića.

Mujo je angažovan  u mjesnoj zajednici , boračkim organizacija i drugim organizacijama i institucijama. Predlažu ga  za sportskog radnika godine i to priznanje dobiva 2003. godine.I prije rata dobivao je mnoge nagrade, prizanja i pohvale, a od tadašnjem predsjednika Općine Hadžići Aleksandra Lubure pohvalu u povodu  5. aprila  tada Dana općine Hadžići.

 


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *