U susret 6. martu, Danu reintegracije Hadžića: Nikli iz pepela

Nakon rata obnovljene hale u tvornici DI Bjelašnica, radilo se u smjenama, nabavljene najsavremenije mašine.I u građevinskom gigantu  Ingrap krenuli  sa proizvodnjom. Kupljena betonara, savremene mašine i druga postrojenja.

Ovih giganata danas, na žalost više, nema.Uništeni su! Za interes stranačkih moćnika, tajkuna…

I zemljoradnička zadruga Tarčin danas je na koljenima.

Povratak

Bio je to dan za historiju, za pamćenje. Hiljade ljudi čekali su u Zoviku da krenu ka svom mjestu. Da ga, poslije toliko godina  vide izbliza,osjete  čari  toplog ognjišta, da pređu zapaljeni kućni prag…

Dotle  su ga gledali s brda. Gledali, divili mu se  i nadali se da će jednog dana ući u njega, osvojiti ga, prigrliti s obju ruke. Na ovaj način ili vojnički, ali nada i cilj bili su  prisustani u svakom momentu, u  svakom srcu…

Table za historiju

 Mada je sve minirano, porušeno i zapaljeno ovi vrijedni ljudi vjerovali su  u svoje rukovodstvo, načelniku  dr. Mustafi   Đeliloviću , prvom policajcu   Muji  Ibrici, velikom  heroja Refi  Tufi,  i drugim gazijama .

Znali su  da da će  kad – tad  ući u njega , vratiti narod,   obnoviti  porušeno, pokrenuti   proizvodnju, uzdići  privredu, izgraditi nove kolektive,  zaposliti novu radnu snagu. Hadžići su nicali iz pepela.

 Prvu tablu  na zgradu   policije zakucao je ratni  načelnik Mujo Ibrica. Na zgradu Općine, koja je tog dana  još  gorjela,  tablu je postavio   načelnik  doktor Mustafa  Đelilović.

Radilo se sa velikim elanom

Ubrzo  je  pokrenuo proizvodnju. U DI „Bjelašnica“, nabavljene su  najsavremenije mašine. U ovom velikom kolektivu ponovo su  počeli proizvoditi čuvene  prozore i vrata „Izomax“.Iz mjeseca u mjesec širila se proizvodnja, ovaj gigant sve je više rastao.Dolazi su predstavnici Kantona,  F BiH, divili se obnovi  Bjelašnice, zapošljavanju  novih radnika….

A sve bilo razrušeno, uništno. Ama baš sve.

Za kratko vrijeme ljudi i na ovaj način pokazali svoje znanje, moć, sposobnost da se obnovi porušeno, zaposle ljudi, da Hadžići krenu brzim koracima naprijed. Iz pepela.

 Obnova kuća, privrede…

 Načelnik Đelilović obećao je da će zgradu općine  izgraditi   još bolju,  veću, da će služiti narodu,da neće zapošljavati administraciju, da će se danonoćno raditi u obnovi privrede.

Da će Hadžići biti   ljepši, da  neće dozvoliti bespravnu gradnju, da će se sve raditi i graditi  zajedno sa građanima.

 Da će obnoviti porušene kuće…

 Obnovljena proizvodnja, nove tvornice…

 I  zaista tako je  i bilo.

Bilo je teško, ali uspjelo se. Sa  radom je počeo hidrogradnjin  Kamenolom u Dupovcima.

 Građevinari Ingrapa prionuli su na posao.Kada su se vratili nije bilo ništa. Kupljene su najsavremenije mašine, instalirana nova betonara.

 Gradila se  „Coca- Cola“, svjetska firma…

Hadžići su dobili  Sinalko tvoricnicu pića, također velikog giganta, tvornicu za preradu mesa  Akova, tada se zvala 3 M, te drugi kolektivi.

Načelnik Đelilović obećao je da će poljoprivredu ponovo dići na noge,biti vodeća grana u Hadžićima i KS. I tu je uspio.

Zajedno sa Bjelašnicom, drvnom industrijom i Ingrapom, građavinskim gigantom, gdje je nabavljena najsavremenija oprema… i treća grana poljoprivreda, ubrano je krenula ka razvoju.Kao doktor agronomije želio je da ovoj grani privrede u Hadžići povrati nekadašnji sjaj. I postigao velike rezutate.Poljoprivreda je krenula velikim koracima.

Rekao  je  da su  Hadžićima dobre šanse da se izgrade nove tvornice, zaposli veliki broj radnika.

 Nagovjestio je  saradnju sa  drugim  velikim gigantima..Nicali su novi objekti. Ljudi su dobili  posao, privreda je krenula velikim koracima. Hadžići  su mijenjali izgled…

Drvna industrije Bjelašnica  također je ponovo bila ponos Općine.

 Bjelašnica blistala

 Obnovljene su hale, nabavljene mašine, zaposlio se veliki broj radnika koji su  radili prije rata.Ovaj prvi privredni kolektiv u historiji Hadžića trebao je ponovo da postane veliki gigant.Obećavalo je to tadašnje rukovodstvo.

I zaista  tadašnje obećanje počelo se ispunjavati.Proizvodnja je krenula velikim tempom,  ponovo se radilo u smjenama, zapošljavali novi radnici..Bjelašnica je krenula prijeratnim stopama. Sve je obećavalo da će ova tvornica biti  još jača, veća, ljepša.

 Zašto su porušili obnovljene gigante

Ali, gotovo preko noći sve je uništeno, odnešeno, razvaljeno. Ono što se gradilo godinama, decenijama, vijekovima   neki su to planskli porušili, s ravnili sa zemljom. Za ne povjerovati.Danas se Bjelašnici  ni za trag ne zna. Sada je tu ledina.

Odnešene su  najsavremenije  mašine koje su  bile tek nabavljene.  Gotovo nov kran kupljen prije rata, izrezan je i odnešen  u stari otpad. Razvaljene su savremene hale, pogoni, čak i poslovne zgrade, koji  su nakon reintegracije ostale gotovo netaknute.

Sve je sada uništeno. Danas je tu ruglo, bez ijedne hale, mašine, radnika….Pusto i jadno. Napravljana veika šteta.Što se poslije rata obnovilo sada se planski uništilo.Za ne povjerovati.

A nakon reintegracije, kako se vidjelo, brzo je obnovljena proizvodnja,ponovo  se radilo u tri smjene , zapošljavalo  više stotina radnika.

Proizvodilo se , stvarali dohodak, razvijali Općinu,  drvna industrija bila ponos Hadžića…

Danas  su uništili  DI  Bjelašnicu  i GP Ingrap, zadruga Tarčina   na koljenima…

 Rekli smo danas, na žalost ,nema  više drvne industrije Bjelašnica, prvog privrednog kolektiva na području općine Hadžići, u kojoj je u tri smjene radilo  oko 800  radnika. Bila je to radnička fabrika.
Slično je bilo i sa Ingrapom. I on je uništen. Mada je imao novu tehnologiju, betonaru, najsavremenije mašine.Mada je ponovo bio gigant.Ovi  danas i to su sravnili sa zemljom.

 I poljoprivredna zadruga Tarčin danas  je  na koljenima.Širo-račun ovog kolektiva prošle godine bio je blokiran.

Hoće li završiti poput Bjelašnice i Ingrapa?Hoće li se prodavati poljoprivredno zemljište  Zadruge ,zlata vrijedno, vidjeti ćemo.

Pitaju li se današnji moćnici i njihovi tajkuni , šta kada se rasproda ono najvrijednije, šta će ostati budućim generacijama?

 Uništili 1.200 radnih mjesta

Nova  vlast , na žalost, napravila je privatizaciju za sebe,svoje  tajkune, moćnike… Da rade šta hoće , a  nikome ne odgovaraju.

Samo   u Ingrapu i Bjelašnici  izgubljeno je  više od 1.200  radnih mjesta. Šta mislite koliko će danas trebati sredstava da bi se izgradile tvornice sa toliko zaposlenih.A mi smo  tu imali gigante, koji su radili, proizvodili…

Mi smo ih uništili.Zašto?  Za tajkune i moćnike, koji su danas milioneri, grade objekte na tuđa imena, u inostranstvu,a do jučer  bili „ kokuzi „ nisu ništa imali.

 Najkvalitetniju sirovinu imali na dohvat ruke

 Generacije će žaliti za uništenim gigantima.Na Igmanu i Bjelašnici mali smo sirovinu na dohat ruke.Ispitivanja su pokazala da su stabla sa Igmana i Bjelašnice  najkvalitetnija u Evropi…A mi smo uništili tog velikog giganta. Planski! Za ne povjerovati!.

I niko ne odgovara.Umjesto tvornice, hala, radnika, danas je tu pustoš, ledina.Giganta smo uspjeli s ravniti sa zemljom, do temelja uništiti, da mu se ni za trag ne zna.Za nečije ciljeve,tajkune.Nikada u BiH nije bilo  više milionera  kao danas. A njihova deviza je gradi, ruši, gradi…I tako u krug. Za interese moćnika, stranačkih tajkuna.

Bjelašnica  sa mašinama i modernim halama kupljena za 200.000 KM, Općini Hadžići  smeće prodato za nevjerovatnih – 5,3 miliona

 Čovjek  našu tvornicu , hale, savremene mašine kupio za 200.000 KM.Nakon što je sve uništio, rasprodo mašeine, hale i sve drugo što se dalo „ tušniti“, Općini Hadžići prodao  za nevjerovatnih 5,3 miliona KM.

Debelo nagrađen što je uništio giganta, veliku tvornicu, drvnu industriju koja je postojala više od 100  godina .Čovjek nagrađen milionima što nema 800 radnih mjesta.Za ne povjerovati!

I danas će se, kažu, tu ponovo  graditi.

Tu smo imali  savremenu tvornicu , koja je nakon rata radila u tri smjene , proizvodila gotove proizvode, građu…imali sirovinu na dohvat ruke, najbolju u Evropi.

 Danas sve više nezaposlenih

 Nekad je u Hadžićima  radilo više od 6.000 radnika. Danas, na žalost, na evidenciji za zapošljavanje nikada nije bilo više nezaposlenih, od čega su najveći broj mladi.

I danas se radi i gradi.Škola, zdravstveni objekti…Sela mijenjaju izgled. Tu su  novi  putevi, vodovodi, kanalizacija  i drugi objekti od društvenog interesa.

 Pored privrede šansa je u turizmu i poljoprivredi. Hadžići mijenjaju izgled, a nikli su iz pepela.

Hadžići:Dan reintegracijeTop