ISPOVIJEST Brat Nihada Pandžića preminuo na KCUS-u: Rekli su mi da je dobro, a sat kasnije je umro

Kada sam nazvao dežurnu doktoricu, ona mi je rekla: “Preselio je, eto, nije jedini.” Ne mogu ovo oprostiti, kazao je Pandžić

Zvao sam oko 21.25 sati, sve je bilo uredu. Hoće malo da odspava, rekli su mi, bio je umoran. U 22.10 je preselio. Ovim riječima svoju ispovijest za “Avaz” počinje Nihad Pandžić, brat 45-godišnjeg Nedžada Pandžića, koji je prije tri noći preminuo u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.

Nedostatak kisika

Nedžad je bio zaražen koronavirusom i smješten na Covid odjelu.

– Moj brat je 1975. godište, bio je borac Armije RBiH sa 17 godina, preživio je rat, nije bio pušač… Njemu je ova bolest malo udarila na živce, a oni su govorili da je on psihijatrijski slučaj. Danas (u nedjelju op.a.), kada je trebalo da ga se presvuče, rekli su mu: “To možeš provoditi kući, ne možeš meni”, a gdje je tu Hipokratova zakletva?! Sve mi je sumnjivo. Primio je injekciju, lijek od 1.370 KM – govori vidno potreseni Nihad Pandžić.

Dodaje da je tog dana bila smjena radnika, a da su oni prije njih brinuli se o njegovom bratu.

Njegov je brat u KCUS-u proveo 18 dana.

– Kada sam nazvao dežurnu doktoricu, ona mi je rekla: “Preselio je, eto, nije jedini.” Ne mogu ovo oprostiti. Ja sam njega trebao iščupati u Vojnu bolnicu, ali kada nešto hoće da bude… – na rubu suza kazuje Nihad.

Nedžad Pandžić je, prema riječima njegovog brata, imao PTSP i oslabio je na živcima.

– Valjda je i nedostatak kisika utjecao na njega. U jednom trenutku počupao je sve, da bi meni doktorica rekla: “Danas je bio malo agresivan, dali smo mu nešto za smirenje.” Ne znam ni šta su mu dali. Njega je ponekad hvatala panika jer je bio smješten sam u sobi. Čitav dan su dolazili naši prijatelji, pa su mu išli. A ova smjena koja je došla, ništa. Oni su njega posmatrali kao psihijatrijski slučaj. Ne mogu da se saberem. Umiru ljudi, umiru trudnice… Kako u Vojnoj bolnici ne umiru – pita Nihad Pandžić.

Ljudi nestaju

Dodaje da se ne može tek tako dozvoliti da ljudi nestaju.

– Na ovome neće ostati, to je moj brat koji mi je sve u životu. Ovo oprostiti neću. Ako smo kupili sve što su rekli, kako se to desilo? Kako mogu reći za pacijenta da je psihijatrijski slučaj? Gonit ću ovo do Strazbura – poručuje ogorčeni Nihad Pandžić.

Kaže i kako mu nisu ni javili da mu je brat preminuo.

– Kažu, nisu imali moj broj, a ja ih cijeli dan zovem s mobitela – govori Pandžić dodavši da je saznao kada je on nazvao.

Arogancija i prepotentnost

– Mi plaćamo zdravstveno osiguranje, a onda nas oni bukvalno mrškaju. Sve smo pokupovali što su nam gore rekli da treba. Ta doktorica ili medicinska sestra koja se tu noć javila bila je arogantna i prepotentna. Posljednja dva dana brat je bio loš, a oni su uporno govorili da su svi parametri dobri, da je stabilan i da je samo psihički loše – kaže Nihad Pandžić.

Avaz.ba

Ispovjest Nihada PandžićaKCUSTop