GODIŠNJICE Sjećanje na velike heroje : Dan kada je oslobođenja kasarna Krupa

 Isti dan ispred Radničkog doma mučki ubijeno 14 patriota.U kasarni Lukavica do smrti pretučeno   46 logoraša iz Hadžića. Iako se sve zna ko ih je, kada i gdje ubio  ni za ove zločine niko nije odgovarao.

 Rodbina, prijatelji, predstavnici Općine, Kantona Sarajevo i boračkih organizacija cvijeće su prvo položili  na spomen- obilježje u centru Hadžića,ispred nekadašnjem Radničkog  doma. Učenjem Fatihe  odali su poštu za 14 patriota, građana Hadžića  iz XII  Hercehovačke ulice  nad kojima je agresor  11. maja 1992. godine    izvršio zločin.

Ubijeni su : Adil Kovačević, Dženan Kovačević,Zijad Kovačević, Uzeir Kovačević,  Pero Medić, Mladen Soldo, Remzo Ćosić, Ismet Hodžić, Atif Isić, Edin – Kaća Kovačević, Almir Kovačević, Miralem Kovačević, Zamir Kovačević i Avdo Kovačević.

Stravična  priča

Za  njihovu smrt vezuje se straviča priča. Nakon što su se predali, agresor ih je mučki ubio, a onda su nabacani na kamion, odvezeni  i zapaljeni  u kamenolom Krupac. Kolika je bila temperatura , govori i činjenica da eksperti za sudsku medinici tijela Uzeira i Zijada Kovačevića nisu mogli indeficirati  čak ni DNK analizom.Bio je ovo zločin nad zločinom.

SVJEDOK ISTINE

Svaki stanovnik Hadžića trebao bi imati DVD i svjedočenje Hamde Kovačevića.Trebao bi znati sa koliko volje, elana su se borili, branili svoje ognjište.Mada su ih neki sprečavali u tome.

Video svjedočenje najbolje će reći istinu o svemu.Ko je  od hadžićkih policajaca dolazio pred kuće Kovačevića, zajedno sa  srpskim policajcem naređivao im da zatrpaju rovove ,predaju oružje i uzdihnutih ruku  predaju se okupatoru.

Kada su na kraju to učinili ubijeni su, pa zapaljeni. Danas neki od vlasti, tog istog bivšeg policajca ,kaže da će ga braniti svojim životom. Zato danas žrtva odgovara dok zločinci mirno šetaju.

HEROJE NESMIJEMO ZABORAVITI

Esad Mubibić , predsjednik Patrioske lige općine Hadžići  govorio je o otporu patrita BiH protiv daleko nadmoćnijeg agresora, i stradanju 14  građana  iz  XII Hercegovačke ulice.

-Ubijeni su ovdje na ovom mjestu gdje smo mi danas. Na najbrutalniji način.Kao pripadnici teritorijalne odbrane ostali su braniti svoje domove u ulici XII Hercegovačke.Kada su se  predali agresor  je izvšio zločin, suprotno svim međunarodnim konvencijama.Naglasio  je da hrabre branioce nikada nesmijemo zaboraviti.

Odrana puta spasa

 Polaganjem cvijeća na spomen- obilježje i  učenjem Fatihe obilježena je  i godišnjica  zauzimanje kasarne Krupa u Zoviku, koji se također desila  11. maja 1992. godine.

Tog dana u ranu zoru ,sa grupom odvažnih junaka Mehmedalija Hujić izašao je na Tinovo i spriječio agresora da uđe u Lokve i presječe put za Igman, tada jedinu komunikaciju za Sarajevo. I tu poginuo.

Oslobađanje kasarne

Tom prilikom u borbi za kasarnu Krupa život je dao i Nihad Fejzić.Bila je to prva  oslobođenja kasarna u BiH, a osvojena je običnim puškama.

Bila je ovo velika pobjeda.  Zarobljeno oružje kasnije će odbraniti Pazarić i okolinu.Na kasarnu su krenuli slabo naoružani.Najveće oružje bilo je srce, volje, želja za slobodom.

Smrt 46 logoraša u Lukavici

Dan ranije obilježena je godišnjica stradanja logoraša.Civile su odvodili u logora, a od pet kazamata smrti ne zna se gdje je bilo gore. Samo u jednom danu, u kasarni Lukavica do smrti je pretočeno 46 zatočenika  iz Hadžića.Mada se sve zna, ko je bio komandant kasarne, kada se zločin desio, ko ih je i na koji način ubio, ni za ovaj zločin, na žalost,  niko  nije odgovarao.

Za toliko vremena ne zna se ni gdje su skleti ubijenih logoraša.Rodbina nastradali umiru,nisu dočekali da ih sahrane i prouče Fatihu. Među živim nije ni veliki broj logoraša , svijedoci zločina u kasarni „Slaviša Vajner- Čiča“ u Lukavici.Ono što je najžalosnije je da komandant kasarne i  danas mirno šeta, a da tužba za zločine još ni do danas, i poslije 29 godina , nije ni podnesena.