U Pazariću postoji hrast star više od 500 godina

U Pazariću kod Hadžića postoji hrast za koji su naučnici utvrdili da je star više od 500 godina, te je jedno od najstarijih, ako ne i najstarije stablo u Evropi.

O „grdosiji“ koja pet stoljeća svjedoči i prkosi prije dvije godine jedna njemačka TV kuća snimila je dokumentarni film i od tada ovo mjesto sve češće posjećuju i turisti iz zapadne Evrope, posebno Njemačke i Austrije. Hrast je jedinstven i po tome što je njegovo stablo šuplje, u koje može stati 13 ljudi, dok krošnja izgleda kao da ga zub vremena nije nimalo nagrizao.

Zaštićeno stablo

Njegov korijen proteže se čak 40 metara u dužinu do susjedne njive porodice Rahmanović.

Ispod stabla, na metar dubine, prije 40 godina pronađeni su sablje, zlato i posuđe iz turskog perioda.

– Moj rahmetli otac mi je pričao da nikada nisu nastavljena istraživanja, mada se pretpostavlja da se u njegovom korijenu mogu naći još neki svjedoci vremena – kaže Hikmet Kalember, unuk nane Ajše Kalember, koja je najzaslužnija što je hrast i danas u životu i što ga je država zaštitila kao stablo od posebnog značaja.

Hrast je specifičan i po tome što su se tokom Drugog svjetskog rata od avijacije u njegovoj utrobi krili mještani i tu bili najsigurniji. Tako je, kažu, bilo i u ovom posljednjem, kada je izvršena agresija na BiH, a na Pazarić palo na hiljade granata. U selu su sijevale na sve strane, mnoge kuće su uništene i zapaljene, samo onu nane Ajše Kalember nije zakačio ni geler iako se nalazi na brisanom prostoru. Odbranio ju je hrast. Sve granate, bez obzira iz kog pravca dolazile prema naninoj kući, završavale su u njegovom stablu, ali ga nisu mogle uništiti.

Čak je i hapsili

Nana Ajša je za svoga života spasila ovo drvo više puta od motorke i bagera. Kada bi god došli šumari, policajci ili drvosječe, ona bi se ispriječila.

– Samo preko mene mrtve – isprsila bi se starica, pa su je čak privodili i u ondašnju stanicu milicije, prijetili zatvorom, pokušavali noću hrast ukloniti, ali Ajša je poput hrastovih žila bila jaka, uporna i nepodmitljiva.

Umrla je 2005. godine, a hrast je ostao i dalje da svjedoči.

Tekst objavljen u “Avazu” 3. augusta 2013.