Hoće li strah od sukoba uništiti mogućnost borbe za državu?!

Published On 1. November 2021. | By saliha | Aktuelnosti, Vijesti

Piše: A. Čorbo-Zećo

U posljednjih nekoliko godina Milorad Dodik zabilježio je niz političkih poraza. Gubio je Dodik i simboličke i konkretne političke bitke. Izgubio je bitku za prisustvo zastave RS-a pri zvaničnim sastancima u Predsjedništvu BiH, ministru vanjskih poslova Rusije podvalio je ukradenu ili u najmanju ruku spornu ikonu za koju Ukrajina tvrdi da je ukradena. Osim simboličkih, tu su bili i konkretni politički gubici poput gubljenja kontrole nad CiK-om i VSTV-om. Izgubio je bitku oko famoznog ANP/Programa reformi, a nije mu primjera radi, uspjelo ni formiranje rezervnog sastava policije RS-a.

Stvari su se počele otimati kontroli, popularnost je padala, opozicija iz RS-a udaljavala se od proklamovanog jedinstva formiranog oko protivljenja priznanju novog visokog predstavnika. Uvidjevši taj negativni trend, Dodik, poznat kao tvrd igrač, odlučio je zaigrati tvrđe nego ikada do sada, i krenuti u ukidanje državnih nadležnosti u RS i formiranje paralelnih institucija.

Bio je to sa stanovišta interesa Milorada Dodika pravi potez, jer ništa se nije dogodilo nakon što je na njegovu inicijativu u NSRS usvojen protivustavan Zakon o lijekovima.

Institucije države unatoč brojnim pozivima nisu reagovale na formiranje parainstitucija u RS, a Dodik je policijskom vježbom na Jahorini, demonstrirao da je silom spreman braniti antiustavne poteze NSRS.

Takvo djelovanje za sobom povuklo je pitanje mogućnosti izbijanja oružanih sukoba ukoliko Dodik nastavi sa otuđivanjem nadležnosti države, a pogotovo ukoliko ostvari najavu o napadima na kasarne Oružanih snaga BiH. Među građane BiH uvukao se strah od izbijanja rata.

Taj strah samo je privremeno ugušila medijacija međunarodnih zvaničnika u pogledu izmjena Izbornog zakona po želji Dragana Čovića. Dodik je iskoristio predah koji mu je poklonio najvjerniji partner Dragan Čović, kao i mogućnost da se u Sarajevu pred međunarodnim zvaničnicima teatralno predstavlja kao konstruktivan faktor po pitanju izmjena Izbornog zakona, ali da i dalje, ovaj put pred tim istim međunarodnim zvaničnicima, podcrtava svoje namjere o razbijanju BiH, i iskazuje redoslijed poteza u tome smislu, a da sve to ne nailazi na bilo kakvu osudu pomenutih.

Zaključno s krajem razgovora između domaćih i međunarodnih zvaničnika, stekao se dojam da je u očima međunarodnih zvaničnika, sve ono što Dodik radi potpuno legitimno. Riječju, Dodik se ponovo našao u sedlu.

Zbog čega takav rasplet situacije? Zbog straha od sukoba koji je u potpunosti paralizirao probosanske političke i intelektualne elite, medije, a u konačnici i dio građanstva koje se uvidjevši sav taj grč kod naprijed navedenih, zadovoljilo mirom.

Mirom čija cijena može biti potpuni gubitak države, a on je izvjestan ukoliko se nastavi robovati tom strahu i ukoliko se prije svega od strane domaćih elita energičnije ne reaguje na rušenje države.

Ukoliko se i dalje bude vodilo lažnom dilemom koja kaže ili mir, ili borba za državu svim sredstvima, pa i sredstvima sile, na kraju će se izgubiti i mir i država.

Jedini način da se Milorad Dodik zaustavi nije otužno prizivanje stranog intervencionizma kojeg očito neće biti, kao što neće biti nikakvih sankcija od strane EU za Dodika, jedini način da se Dodik zaustavi jeste da mu se jasno da doznanja da nastavak oduzimanja nadležnosti državi, metodama specijalnog rata koje je naučio od Vučića, neće mirno završiti.

Ukoliko spremnost na to izostane, to će značiti pobjedu paralizirajućeg straha nad legalnom i legitimnom borbom za državu, jer upravo je strah od sukoba ono što uništava mogućnost borbe za državu.

U takvoj situaciji beskorisno je i jedinstvo probosanskih snaga, jedinstvo vlasti i opozicije, jer će sve i kada bi se poništile te razlike, i jedini i drugi, i dalje ostati u grču.

Ključna su sada dva datuma, onaj kada zasjeda Vijeće sigurnosti UN-a, i činjenica da se u rezoluciju mora ‘ugurati’ Christian Schmidt, ako se to ne desi, više niti jedna odluka njegova neće se ispoštovati u bh. entitetu RS. Jer, po prvi puta svjedočimo da se nakon nametnutog zakona Valentina Incka o zabrani negiranja genocida nije desilo NIŠTA. Institucije BiH su nijeme, to je Dodiku dalo dodatnu snagu.

Drugi važan datum je dolazak Gabriela Escobara u BiH kada će biti i Samit EU, gdje bi trebalo biti govora o sankcijama, od kojih evidentno neće biti ništa.

Tada Dodik u NSRS nastavlja svoj započeti posao, a sve nakon toga bit će historija!

 


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *