Trideset godina od pogibije   mještana Grivića i  Vrančića  : Poginulo šest boraca koji su kod roditelja bili jedinci, tri porodice ugašene

U povodu obilježavanja 30. godišnjice pogibije pripadnika teritorijalne odbrane i MUP-a RBiH , danas  je  u Grivićima i Vrančićima  organizovano više manifestacija.

Bilo je ovo sjećanje na velike heroje, koji su se suprostavili tehnički daleko nadmoćnijem agresoru. Iako su znali da ga ne mogu odbraniti, ostali su u svome mjestu dok su imali posljednji metak.

U želji da sačuvaju svoje ognjište poginuli su: Hasan Dupovac, Emir Dupovac, Adnan Dupovac, Dinan Dupovac, Fahrudin Čović, Vahid Čović, Mehmed  Čović, Derviš Mujić, Amir Mujić, Midhat Drina i Ejub Drina.

U džamiji u Grivićima proučen je tehvid , a na šehidskim mezarjima u Grivićima i Vrančićima položeno je cvijeće, pročena Fatiha i Jasin, te prigodnim govorima evocirana sjećanja na hrabre branioce, koji su narod i svoje mjesto branili do posljednjeg metka.

ZAŠTO NEMA TUŽBI

Ostalo je zapisano da je tom prilikom poginulo čak šest mještana koji su kod roditelja bili jedinci.Tri porodice su se već ugasile pošto nemaju nasljednika.

-Samo ujednom danu u kasarni „Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici  na mučki način  ubijeno je 46 logoraša  iz Hadžića, a pričinjeni su i drugi veliki zločini, rečeno je na skupu.

Mada se sve zna ko ih je, kada i gdje ubio, ko je bio komandant kasarne u Lukavici i sve druge pojedinosti, na žalost nadležni još ni do danas tužbu nisu podnijeli. Od ovog zločina prošlo je čak 30 godina.Robina i dan danas traži njihove kosti, a sve se zna.

BRANILI DO POSLJEDNJEG METKA

Hrabri mještani  Grivića i Vrančića svoja ognjišta  branili su  mjesec dana, sve dok im nije ponestalo municije. Uz sami Tehnički – remotni zavod, vojnu ustanovu, gdje su bile velike velike količine oružja i municije, i gdje se proizvodila najmodernija vojna oprema, nalaze se  Grivići.Tom prilikom  počinjeni su veliki zločini.Da bi se stanovništvo zaplašilo, i da se više nikada ne vrate na svoja ognjišta, svaka kuća u ovim mjestima bila je minirana i sravljena sa zemljom.

ZAŠTO NEĆE DA PODNESU TUŽBE

I za ove zločine, na žalost,  niko nije odgovarao. I pored toliko godina  nadležni još uvijek  nisu podnijeli ni tužbu protiv odgovornih rukovodilaca takozvane Srpske općine Hadžići. U općini Hadžići postoji općinsko Pravobranilaštvo, i pitamo se zašto za toliko godina tužbe nisu podnesene. Ko i zašto  brani, čiji  interesi se   štite i zašto .. ?

Zar nije tužnoi žalosno.Prošle godine naši bivši čelnici političkog, vojnog i policijskog rukovodstva osuđeni na gotovo 60 godina zatvora što su branili narod od pokolja, i pod tim presudama mi se počeli rat, učinili zločine.

Da bude još gore  od 2007. godine u općini Hadžići  odbijaju da isprave greške iz knjige „Svijedoci istine“, koju je izdala i inansirala općina Hadžići, po kojoj kod druge strane nije bilo logora, zločina ubijanja, koja je najbolja odbrana za optužene zločince, koja se ulaže u doazni materijal, koja je poslata u Haški tribunal, a koju su, kako kažu, napisali „ Pošteni Muslimani“.

Zašto ti „ Pošteni Muslimani“, koji danas samo vaze,  čak 15 godina odbijaju da sprovedu zaključak Općinskog vijeća da se sve greške iz knjige isprave i štampa nova pokazati će historija.

Toptri porodice ugašeneTrideset godina od pogibije   mještana Grivića i  Vrančića  : Poginulo šest boraca koji su kod roditelja bili jedinci