U osnovnoj školi 13 đaka i 16 nastavnika

Sudeći po školi u Gornjoj Trešnjici u pravu su oni koji tvrde da pojedine škole postoje zbog prosvjetnih radnika.

Škola u Gornjoj Trešnjici je najstarija u Azbukovici (Srbija). Počela je sa radom prije skoro dva vijeka, 1836, a sadašnja zgrada je podignuta 1895. Pohađa je 13 učenika u svih osam razreda. Svi đaci su pješaci – niko nije iz Gornje Trešnjice. Deset učenika dolazi iz devet kilometara udaljenih Gornjih Košalja, troje iz obližnjeg Grčića. Njih uči čak 16 nastavnika, od kojih 15 putuje na posao iz dvadesetak kilometara udaljene Ljubovije.

– Ustajemo prije pet, oblačimo se i krećemo u školu. Stignemo za neka dva sata. U povratku nam treba znatno više vremena – kažu Veljko, đak petog razreda, i Jelena Radojević, učenica sedmog razreda. Sa njima iz Gornjih Košalja prije mraka na put do škole kreću i Milan Simić (peti razred), Katarina Pantić, Živana Radojević, Vaso Kostić, Bojana Simić (svi šesti razred), Mirjana Panić (sedmi), i osmaci Biljana Matić i Marijana Ilić. Do škole idu kroz kanjon rijeke Trešnjice kozjom stazom, jedva stopalo da stane. Zimi snijeg i led, ljeti zmije. Savlađuju visinsku razliku od 700 metara.

– Gore kamen, dole voda, okolo šuma. Ali navikli smo se i na zmije, i na led i snijeg. Bude malih nezgoda, moj brat je ove godine upao u rijeku, sa poskocima se srećemo svakodnevno, ali sve se uvijek dobro završi – priča o putu do škole i nazad Bojana Simić.

Ne pominje da im pola dana prođe u pješačenju, da nemaju vremena za igru kao njihovi vršnjaci. I nikad ne kasne, a nastavnici za njih imaju samo riječi hvale.

Paradoksalno zvuči, ali 13 učenika uči čak 16 nastavnika. I petnaest putuje na posao iz Ljubovije. Pa zbog koga postoji prosvjeta? Zar nije lakše, jeftinije i humanije nastavnike prevesti u četvorogodišnju školu u Gornjim Košljama, pa da bar djeca ne pješače. Ili djecu prevesti u neku od škola do kojih se lakše stiže, pitaju se svi u Srbiju koji su čuli za ovaj problem.

– Teško da će se škola održati i sljedeće godine, prije svega zbog ogromnih troškova. Za 15 nastavnika treba platiti prevoz, tu su i nastavna sredstva, ogrijev. Bila bi to prava šteta, jer je škola u Gornjoj Trešnjici jedna od najstarijih u Srbiji, ali stvarnost je neumoljiva – kaže Svetlana Šišić, direktorka OŠ „Petar Vragolić“ iz Ljubovije u čijem sastavu je i škola u Gornjoj Trešnjici.

blic.rs