Godišnjica pogbije Smaje Some i Čedomira Domuza:Vječno će se pamtiti heroji Igmana

Čedo i Smajo poginuli su isti dan prije 32 godina

Polaganjem cvijeća na šehidsko mezarje Karhimani u Pazariću, te na spomen – obilježje na Brezovači obilježena je godišnjica pogibije Smaje Some, najstarijeg borca na Igmanu, legendarnog diverzanta, te Čedomira Bate Domuza,  dobitnika najvećeg ratnog odlikovanja „Zlatnog ljiljana“, nosioca Ordena zlatnog grba sa mačevima i Policijske medalje za hrabrost.

Najstariji borac Igmana

Cvijeće je prvo položeno na šehidskom mezarju Karhimani, gdje je ukopan Smajo Somo, najstraiji borac Igmana.Sa preko 70 godina nije trebao biti ni u Civilnoj zaštiti. Međutim, on je želio da uzme pušku u ruke , da bude diverzant, da prvi juriša, da  pomogne i zaštiti mlade.

 –  Bio je zuzetno hrabar, sanjao dan kada će da se oslobodi BiH.Ostala je priča o najstarijem borcu, diverzantu, legendi Igmana, Smaji Somi – kazao je Đelko.

Delegacije je zatim na Bezovači položila cvijeće na grob Čedomira Domuza.O životu i djelu ovog velikog heroja govorio je njegov saborac Nihad Šehić.

– Čedo je bio veliki profesionalac, izuzetno hrabar čovjek koji je srcem i dušom bio za BiH , za koju je i život dao. Ostao je u policijskim strukturama  BiH, iako  je srpska strana  više puta od njega tražila da pređe u njihove redove.Svaki put  on bi im govorio moje je mjesto u redovima policije BiH, i dao značajan doprinos u odbrani Igmana, kazao je Šehić.

Skupu se obratio i ministar za boračka pitanja  KS Omer Osmanović koji je pocrtao značajni doprinos u odbrani ovih prostora, i velikih podviga heroja.

-Svi su oni imali neke nadimke, i pokazalo se da Grom, Tigar, i druge borce niko ne može pobjediti.Ostavili su nam u amanet ovu zemlju, i na nama je  da dalje idemo naprijed, kazao je ministar Osmanović.

I Čedo i Smajo poginuli su isti dan, 30. jula 1992. godine.

Vječna zahvalnosti

Čedomir Domuz rođen je 30. marta 1960. godine u Binježevu – Hadžići. Poginuo je 30. jula 1992. na Rogoju – Trnovo, kao vojnik na dužnosti komandira izviđačko-diverzantskog voda, pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine.

Posthumno je 1992. odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“, a 1994. i „Ordenom zlatnog grba sa mačevima“.

Smajo Somo bio je najstariji borac Armije Republike Bosne i Hercegovine na Igmanu. Njegovi saborci pričaju da je bio toliko hrabar da se uopće nije ni krio kad bi neprijatelj rafalao po našim linijama. Govorio je: “Naprijed, momci, ne mogu nam ništa”, a  prvi je predvodio akciju u oslobađanju Golog brda.

Nažalost, i pored tolikog doprinosa u odbrani zemlje, Somo nije dobio ni jedno vojničko priznanje. Preko društvenih mreža njegovi saborci su pokrenuli inicijativu da Koordinacija boračkih organizacija općine Hadžići nadležnim  upute zahtjev da se za doprinos u odbrani zemlje Somi dodjeli priznanje „Zlatni ljiljan“, najveće vojničko priznanje.

Godišnjica pogbije Smaje Some i Čedomira DomuzaTop