Dan nestalih općine Hadžići:I danas se traga za još 73  Hadžićana

U povodu Dana nestalih, koje organizuje Udruženje za traženje zarobljenih i nestalih općine Hadžići,  u Centralnoj džamiji proučen je Tevhid.

Od 250 ubijenih građana ove općine pod rubrikom „nestalih“ još se vodi 73 Hadžićana.Mada se zna da nisu nestali , već umirali od premlaćivanja , kopanje rovova na prvim borbenim linijama , ubijani u živom štitu…Najviše njih  mučki je ubijeno u kasarni Lukavica. Čak 46 zatočenika umrlo je od batina u najvećim mukama.

Nakon  polaganje cvijeća i odavanje počasti nestalim sugrađanima, prikazana je  prezentacija memorijalne instalacije pod nazivom “73”, koja se sastoji od 73 prazne stolice i 73 fotografije s imenima nestalih Hadžićana.

Građni su ogorčeni na vlast.Kažu zna se ko je iz  tzv.srpske općine Hadžići logoraše poslao u kasarnu „Slaviša Vajner- Čiča u Lukavicu, a optužnica nema. Svijedoci tome bilo je oko 300 zatočenika iz Hadžića, kojih je nažalost svake godine sve manje.Pitaju se šta se čeka.Da li da svi pomru.. Da li da se čeka još 33 godine, da se kasnije, kao i sada,pričaju šarene laže.

Sa druge strana, općina Hadžići  izdala je  knjigu „Svijedoci istine“ po kojoj kod četnika nije bilo logora, zločina, ubijanja, koja je i danas za koljače najbolja odbrana. A poznato je da su zločinci palil žive ljude  u Musićima, klali  u Binježevu…

Mada je knjiga izdata 2007. godine, i na sjednice Općinskog vijeća postavljeno čak osam  vijećničkih pitanja da se sve greške isprave i štampa druga knjiga, to još ni do danas nije učinjeno.

Na prvo vijećničko pitanje , 2007. godine, odgovorili su da općina za to nema para.Za knjigu o zločnima četnika općina Hadžići nije imala para.Za čovjeka koji je služio ustaškom pokretu, za knjigu „Pismo majci“ općina Hadžići imala je para.Šta vam ovo govori? Kakvi su ovo patrioti ?

 Poznato je da je knjiga općine Hadžići bila najbolja odbrana za Radu Veselinovića, da je ulagana kao dokazni materijal da su i samu knjigu,  kako su kazali, napisali „pošteni Muslimani“, govori da kod Srba nije bilo logora, zločina ubijanja…Ista knjiga dospjela je čak do Haškog tribunala gdje je  na svjedočenju Vido Banduka kazao da u Hadžićima  nije bilo logora, da su ljudi dobrovoljno odlazili u Sportsku dvorana, da su tu bili najsigurnije, imali hranu, zaštitu…U prvostepenoj presudi upravniklogora Kula bio je osuđen na osam , a njegov zamjenik na šest godina zatvora, a u drugostepenoj oslobođeni, jer, kažu, i knjiga općine Hadžići govori da ovi nisu bili u logoru, da su poginuili u borbi kao pripadnici TO.

Kada su nakon svijedočenja Banduke u Hagu novinari pitali Vahida Alađuza kako to da knjiga općine Hadžići brani zločine, za medije je kazao, citiramo..“ U knjizi nije  bilo spornih momenata“…  Znači Banduka je govorio istinu u Hagu da Srbi nisu imali logore, da nije bilo zločina i ubijanja…Treba li reći da još ni do danas nisu ispravljene kardinale greške iz knjige  Vahida Alađuza i štampana druga knjiga općine Hadžići “Svijedoci istine”. Je li ovo  sada u miru izdaja, zločin od strane takozvanih patriota.Ko je to i kada  postigao sramni  sporazum sa četnicima. Iako je to  još 2007. godine bio jednoglasan zaključak na sjednici Općinskog vijeća, da se sve greške isprave i štampa nova  knjiga, znači  prije  skoro 20 godine, to još uvijek  nije učinjeno.Šta vam ovo govori?

Srbima su napravljeni neviđeni  ustupci, da kod njih nije bilo logora, zločina, ubijanja…To  su, na žalost, napisali nadležni u općini Hadžići . I pored zahtjeva građana, osam vijećničkih pitanja, neće da isprave kardinalne greške koja brani zločince,  niti će to, na  žalost  zahtjevati  u SDA, gdje je predsjednik stranke bio sadašnji načelnik općine. Ličili vam ovo sve na  propalu  reviziju tužbe u Hagu ?

Naših  osam čelnika osuđeno je na 60 godina zatvora, i po tome mi smo agresori, mi smo počeli rat… Gotovo svi čelnici, od predsjednika općine,komandanta brigade, načelnika i komandira policije su u zatvora, osuđeni su  za zločine, dok kod čelnika tkz.srpske općine Hadžići, niko nije odgovarao.A samo u jednom danu u Lukavici ubijeno 46 zatočenika iz Hadžića, za čije se kosti ni do danas ništa ne zna.Tužbe protiv komandata kasarne u Lukavici, čelnike tzv. srpske općine Hadžići nisu ni podnesene.Zar  to nije žalosno. I ponovo, liči li i ovo na revizuju tužbe u Hagu ?

– Čak 33 godine su  prošle a još uvijek tražimo  73 nesalih. Znamo da nisu nestali, da odvedeni iz svojih kuća i najbrutalniji način ubijeni. U Lukavici se zna kad je ko, gdje i nakon način ubio 46 logoraša. Zna se i ko je bio komandant kasarne u Lukavici. Sve se zna, a još uvijek se ne zna gdje su kosti naših  ubijenih.Nema te riječi da iskažemo naše negodovanje, bol i tugu, kaže Mevlida Hadžihasanović, predsjednica udruženja nestalih općine Hadžići.

U naselju Musići, na samom početku agresije počinjen je veliki zločin. Ono što nije ubijeno agresor je odveo u logore.

– I moj brat Miralem mučki je ubijen u logoru Lukavica. Zna se da je zajedno sa 46 logoraša umro od batina .Tu su bili dva amidžića Mujo i Irfan Musić, te više rođaka. Ni do dan danas ne znamo gdje su njihove kosti, kaže Mehmed – Hemo Musić.

Na mjestu spomen – obilježja “Potoci”, u naselju Gradac, obilježena i pogibija  osam pripadnika ARBiH i pripadnika TO koji su stali u odbranu BiH na liniji Ormanja. Tog dana smrtno su stradali Ahdin Džafić , Nedžad Džafić, Mehmed Džafić, Suad Čomor, Haris Kahrimanović, Mevlid Lihovac, Salem Selimović.Svi oni  ubijeni su od minobacačke granate  ispaljene  sa četničkih položaja, dok je Elvedina Šehić, poginula nesretnim slučajem.

Hadžići:Dan nestalihTop