KRVAVI SPISAK SARAJEVSKIH SNAJPERISTA (VI DIO): Tajni dokumenti otkrili ko je pucao sa Šopinga na Grbavici, a ko zaduživao snajpere na Ilidži i držao grad u šaci!

Kako je trener „Željezničara“ postao snajperista i sijao strah na Grbavici!

U ovom, šestom dijelu našeg feljtona donosimo pojedinosti o onima koje su tijekom opsade Sarajeva uništavale gradove i sijale smrt među civilnim stanovništvom, donosimo poimenički i nacionalni operativni pregled snajperista paravojnih formacija SDS-a, te pojedinih lica iz sastava HVO-a.

Zvanični dokumenti Službe državne bezbjednosti RBiH iz perioda 1992–1994. godine, sadrži jedinstvene matične brojeve (JMBG), prijeratne adrese i izjave preživjelih svjedoka, te precizno rasvjetljavaju uloge pojedinaca u mehanizmu terora nad Sarajlijama. 

Grbavica i Vraca: Snajperska gnijezda na neboderima i logori bez žice

Struktura agresorskih snaga na Grbavici oslanjala se na dobro uvezan sustav logističke kontrole i neposrednog terora. Preostalo nesrpsko stanovništvo bilo je izloženo stalnim psiho-fizičkim torturama, a ključnu ulogu u tome igrali su komandiri takozvanih „radnih voda“.

Jedan od najčešće pominjanih u operativnim izvještajima s Grbavice je Miodrag Stupar (sin Slavke, rođen 29.06.1972., JMBG: 2906972172681), s prijeratnom adresom u Gundulićevoj ulici br. 28. Obavljao funkciju komandira radnog voda. Prema izjavama svjedoka (poput Mladena Tomića, Borisa Kosorića, Amre Skršo i Ibrahima Bakića), Stupar se direktno tereti za sistemsko maltretiranje “radnika voda” muslimanske nacionalnosti koji su tjerani na fizički rad na prvim borbenim linijama pod stalnom životnom opasnošću. Njegovo djelovanje službeno je vezano za vatrene i logističke točke Grbavice pod šiframa D94, 26, 25, A22, 218 i druge.

Paralelno sa logističkim pritiskom, sa dominantnih objekata na Grbavici i Vraca vršene su svakodnevne egzekucije civila. Među najozloglašenijim snajperistima na ovom potezu dokumentovan je Milan Tešić (sin Riste, rođen 11.07.1954., JMBG: 1107954172670), prijavljen u ulici Đ. Salaja 12. Prema zvaničnoj izjavi svjedoka Hasana Gobeljića od 12.10.1992. godine, Tešić je djelovao kao snajperista sa “Šopinga” na Grbavici. Dokumenti ga direktno terete za ubistvo više lica, uključujući i saučesništvo u ubistvu Tahira Jahića. 

Na lokalitetu Vraca i Grbavice djelovala je i organizirana grupa najperista porijeklom iz Foče, među kojima se ističu braća Tomić i njihovi saradnici:

• Radenko Tomić(sin Đorđa, rođen 04.02.1969., JMBG: 0402969172667), prijeratno boravište u Foči (M. Đuraškovića 3), lociran kao snajperista paravojnih formacija SDS-a na Vracama (lokalitet B 94 i 77).
• Ranko Tomić(sin Đorđa, rođen 09.09.1962., JMBG: 0909962172669), brat Radenka, sa istom funkcijom snajperište na širem lokalitetu Vraca i Grbavice.

Vogošća, Hotonj i Butila: Kontrola putnih komunikacija i uvođenje snajperskih zasjeda

Sjeverni ulazi u grad bili su blokirani i pod stalnim pogledom obučenih snajperista koji su sa fabričkih krovova i privatnih kuća pucali na sve što se kretalo. U Vogošći i Hotonju operativci sigurnosti locirali su nekoliko stalnih snajperista:

• Boro Terzić(sin Nove, rođen 13.06.1959., JMBG: 1306959174355), nastanjen u Blagovcu 11 (raskrsnica Perca). Prije rata bio je zaposlen kao radnik u Tvornici automobila Sarajevo (TAS). Prema zvaničnoj izjavi Ekrema Hasanspahića od 3.7.1993. godine, Terzić je prepoznat i dokumentovan kao aktivan snajperista paravojnih formacija SDS-a u Vogošći.
• Boro Tadić(sin Arsena, rođen 27.10.1955., JMBG: 2710955174369), iz mjesta Vladojevići, nastanjen u Donjem Hotonju na broju 38. Od početka agresije uključen u paravojne formacije, zaveden je u operativnim dokumentima kao snajperista koji je djelovao na linijama razdvajanja u Hotonju.
• Vinko Vekić(JMBG: 0000000000703), lociran u Butilama. Prema izjavi Nenada Dolama od 15.4.1992. godine, Vekić je bio snajperista stacioniran u kasarni bivše JNA u Butilama i identificiran je kao pripadnik zloglasne formacije pod zapovjedništvom “Kapetana Dragana”.

Zloupotreba sportskih udruženja: Slučaj bokserskog kluba „Željezničar“

Jedan od najdrastičnijih primjera kako su prijeratne sportske i društvene strukture stavljene u funkciju rata jeste slučaj braće Veljo na Grbavici.

Dragan Veljo (sin Vukana, rođen 06.10.1950., JMBG: 0610950172684), sa predratnom adresom u Lenjinovoj ulici br. 18, bio je poznat u gradu kao bokserski trener u Bokserskom klubu “Željezničar”. Međutim, prema izjavama svjedoka Safete Cibre (od 15.8.1992.) i Senada Redže (od 30.9.1992.), Dragan Veljo se pretvorio u snajperistu koji je djelovao iz nebodera u ulici Bratstva i jedinstva. Njegov brat Boran Veljo istovremeno je vršio nasilnu mobilizaciju građana i rukovodio maltretiranjima civila. U istim dokumentima se za snajpersko djelovanje na Grbavici veže i njihov otac Vukan Veljo (sin Vojina, rođen 07.07.1928., JMBG: 0707928172682), porijeklom iz Kalinovika, čime je zaokružena ova porodična paravojna struktura (sektori Grbavica D26, A82, A117).

Dosije Ilidža i Bare: Zvanični spiskovi zaduženja snajperskog naoružanja

Dokumenti SDB BiH iz siječnja 1993. godine donose izravne dokaze o planskom i organiziranom naoružanju snajperima na području Ilidže i Bara. Ključni izvor informacija za ovu grupu bio je zapisnik i izjava Ratomira Brezara od 18.1.1993. godine, na temelju kojega su identificirana lica koja su neposredno dužila i posjedovala snajperske puške:

1. Boro Tošić(sin Dušana, rođen 26.02.1933., JMBG: 2602933171511), nastanjen u ulici J. Fincija 41. Osim posjedovanja snajpera, svjedok Safet Čefo (u izjavi od 30.4.1993.) tereti ga da je bio pripadnik vojne policije paravojnih formacija SDS-a na Ilidži.
2. Cvijan Tošić(sin Milivoja, rođen 10.04.1940., JMBG: 1004940171546), nastanjen na adresi Bare, Partizanski put 20. Evidentiran kao direktni posjednik snajperske puške.
3. Milan Tošić(sin Save, rođen 17.06.1927., JMBG: 1706927171507), nastanjen na adresi Bare, Mala Aleja br. 10. Pored evidencije o zaduženju snajpera, potvrđuje njegovo djelovanje i izjava Bogdana Vanovca od 2.10.1992. godine.
4. Slaviša Trifković(JMBG: 0000000000593), sa Ilidže, također zvanično evidentiran na spisku lica koja posjeduju snajpersko naoružanje.
5. Veljko Trifković(sin Vase, rođen 22.06.1939., JMBG: 2206939171538), porijeklom iz Petrovića, nastanjen u ulici J. Pančića 33, zaveden kao posjednik snajperske puške iz iste ilegalne distribucije.

Unutrašnji gradski sektori i hapšenja

Operativni dokumenti svjedoče i pokušajima ubacivanja snajperista u same uže dijelove grada pod kontrolom vlasti RBiH, kao i brzim akcijama hapšenja:

• Mario Vasojević(sin Novaka, rođen 24.06.1962., JMBG: 2406962170017), porijeklom iz Tuzle, sa adrese na Skenderiji 24. Operativni podaci ga označavaju kao snajperistu koji je već početkom aprila 1992. godine borbeno djelovao na ključnoj raskrsnici Marindvor, pokušavajući paralizirati centar grada. Njegovo djelovanje se veže za sektore Grbavica D7 i Centar A17.
• Manojlo Tunguz(sin Vase, rođen 25.05.1934., JMBG: 2505934170034), porijeklom iz Gacka, nastanjen u ulici H. Brkića br. 6. U dokumentima je izričito zaveden kao uhićeni snajperist koji je proveden u pritvorskom objektu pod šifrom C-242 u općini Centar.

Da se matrica upotrebe snajperskog naoružanja protiv civila i branilaca primjenjivala u cijeloj zoni sukoba, pokazuje i dokumentovani slučaj iz Vareša, gdje se pominju devijacije unutar tamošnjih formacija:

• Vjekoslav Varešković(sin Rafaela, rođen 21.04.1931., JMBG: 2104931173976), iz Vareša (adresa Boračka P+B/00). Prema službenim dopunama izjava svjedoka Samsona Jelića (od 15.12. i 23.12.1993. godine), dokazano je da je Varešković kao pripadnik HVO-a Vareš zadužio snajper i aktivno djelovao u zoni odgovornosti ove jedinice tijekom unutarnjih sukoba.

(Nastavit će se)

Slobodna Bosna

Top