PIŠEMO O HEROJIMA HADŽIĆA – Mujo Ibrica

Otvorili smo  rubriku „ Heroji Hadžića“. Govorit ćemo o običnim borcima, junacima velikog srca, koji su danas  u velikom  broju slučajeva  zaboravljeni.  

I ovom prilikom nemožemo a da se ne zapitamo zašto  je ukinut Fond za stipendiranje studeneta i učenika , koji  je nosio ime Memhedalija Hujić, prvog  poginulog boraca  općine Hadžići.

Zašto  je  nadležna  služba Općine  za dvije godine zakazala samo jedan sastanak članova Fonda. Umjesto da se kazne oni koji  nisu uradili svoj posao, ukinut je Fond i njegovo ime.

Kome je smetalo  ime  velikog gazije, koji je život  dao prilikom zauzimanje kasarne Krupa, iz koje je oduzeto  oružje i odbranjen slobodni dio Hadžića…

MUJO IBRICA, RATNI NAČELNIK POLICIJE OPĆINE HADŽIĆI

POHVALE DOBIO I OD VLADE  RBIH I VOJNIH POSMATRAČA UN

Naš prvi gost  je Mujo Ibrica. Običan čovjek. Kažu ljudeskara. Uvijek spreman pomoći, izaći u susret.I nema čovjeka kome nije pomagao, ako je mogao. Zato ga ljudi cijene,  vole… Takav je, i nemože biti drukčije. Valjda se takav treba roditi. Čitav život posvetio je  borbi za pravdu, običnom čovjeku, za njegovo pravo i dostojanstvo.
Uvijek je želio čuti  tuđi stav i mišljenje. Zato je cijenio i svoj. To ga je nažalost i koštalo, zato je ispaštao. Kod pojedinih moćnika, takvi  ljudi nisu poželjni, uprkos velikom znanju, rezultatima na poslu.
Ali,  imao je svoj ponos, dostojanstveno. Otišao je uspravno, veličanstveno, čista srca. A to je nešto najveće.

Do početka agresije radio je u  SJB   (Služba javne bezbjednosti)  Ilidža, gdje je obavljao odgovorne dužnosti. Od novembra 1992  do septembra 1993. godine  na dužnosti je komandira policijske stanice Tarčin. Od septembra 1993. do jula 1996. godine obavljao dužnost načelnika SJB  Hadžići.
Ratni načelnik policije

Policija je prva organizovana snaga koja se suprostavila  agresiji. U prve redove stao je i Mujo. U rukovođenju policijom SJB Hadžići dao je ogroman doprinos.Njemu se pripisuje i velike zasluge u saradnji sa pripadnicima Armije BiH, Ratnom predsjedništvo općine čiji je bio član.U najteže vrijeme kada nedostaje hrane, kada  kilogram brašna košta 12 maraka, a gorivo čak 40, od strane Ratnog predsjedništva imenuje se za komandanta akcije „ Padobran“.  Zadatak obavlja sa najvećom ocjenom.  Više od 80 odsto hrane došlo je do magacina. Bio je pohvaljen i od strane predsjednika vlade, tada doktora Harisa Silajdžića,a za obavljeni posao najveću ocjenu daju vojni posmatrači UN.
I u  mnogim  drugim akcija,  pohvaljuje  se SJB na čijem je čelu  Mujo Ibrica. Svakom zadataku prilazi temeljito, ozbiljno. Njemu je čovjek u prvom planu.
Nakon poptisivanja Dejtonskog sporazumu, zajedno sa saradnicima, Ratnim predsjedništvom razrađuje se plan ulaska u Hadžiće, da se nebi desio nesretan slučaj i tome slično, znajući da je mnogo toga minirano i razrušeno.
Ostalo je zapisano da je 6. marta, zajedno sa tadašnjim ministrom MUP-a RBiH Avdom Hebibom, postavio  tablu na policijsku stanicu SJB Hadžići. To je snimak za historiju, to je znak da se nakon četiri teške godine ponovo dolazi na svoje ognjište. I za to  je Mujo  pohvaljen.

Sve prolazi u najboljem redu, svi građani sprske nacijonalnosti koji su ostali u svojim kućama imali su potpunu sigurnost.

Svoj zadatak obavlja profesijonalno sa najvećom  ocjnom. Ali uprkos  tome, njegove poteškoće dolaze u maju 1996. godine, kada se formira Stranka za BiH, kad i on , poput mnogih svojih kolega postaje član. Smatrao je da je volja svakog čovjeka  koju stanku izabrati, da je svima cilj samo  boriti se za BiH, razvoj, svoju općinu, pravo čovjeka. Ali drugi tako nisu mislili.
Nepravda najviše boli

-Tada sam doživio prijetnje, ucjene i šta sve ne.Čak sam i praćen od strane SDB odnosno AID-a. Njihova prijetnja nažalost se ostvarila. Bez obriza na velike dosadašnje rezultate, pohvale, doprinos u odbrani zemlje  u  decembru 1997. godine dovršili su  svoj cilj. Mada sam   bio načelnik stanice, po čini major policije bez ikakave greške, dobijam Rješenje da se raspoređujem na mjesto – policajac.Sve su to  uradili  moćnici SDA, preko istih takvih  u MUP-u R BiH, kaže Mujo.
To poniženje nisam mogao podnijeti,  prihvatiti. U 42. godini, u najboljoj snazi, kada sam najviše mogao pomoći,  i u miru  dati  dio sebe, otišao sam u peneziju.  Morao sam. Sam sam sebi rekao  da se niko   na meni  neće naslađivati.
Tako se preko noći,  na gorak način, završila uspješna karijera prvog policajca Hadžića.Otišao je uvrijeđen, ranjena srca, ali uzdignute glave. Najviše ga boli da se ne cijeni  čovjek, doprinos ljudi u ratu, njegov rad, sposobnosti, što je dao dio sebe, što bi dao i život  za ovu zemlju ako  bi trebalo..
Nakon toga Mujo nastavlja  raditi u drugim organizacijama i udruženjima.. Najviše u FK  Radnik. Još u Pazariću  bio je jedan od inicijatora da se obnovi rad kluba. Ulaskom u Hadžiće Radnik  je izborio  prvo mjesto u tadašnjoj ligi  i plasman  za ulazak u Premjer ligu, što je bio   najveći uspjeh kluba. Bila  je to još jedna radost koju je podario građanima Hadžića.Mujo je angažovan  u mjesnoj zajednici , boračkim organizacija i drugim organizacijama i institucijama. Predlažu ga  za sportskog radnika godine i to priznanje dobiva 2003. godine. Godinu dana  ranije  ,2002. godine dobiva i Šestomartovsku plaketu , najveće općinsko  prizanja.I prije rata dobivao je mnoge nagrade, prizanja i pohvale, a od tadašnjem predsjednika Općine Hadžići Aleksandra Lubure pohvalu u povodu  5. aprila  tada dana Općine Hadžići.

Top